_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 30.08.2016.

srijeda, 30.08.2006. Narodne igre povodom Velike Gospe u Promini

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)

srijeda, 30.08.2006.

Narodne igre povodom Velike Gospe u Promini


Prošlo je skoro petnaest dana od fešte, a ja nisam objavio ni' slike, niti sam događaj popratio tekstom.
Kad samo pomislim koliko mi vremena treba za postaviti te slike….

Krenimo redom.

Nakon gužve koja je bila na Visovcu, stigao sam na utrku sa desetak minuta zakašnjenja.
Mislio sam da će i utrka kasniti makar pola sata kao što je to u nas inače običaj. Nešto se najavi za npr. 21:00 sat, ali računa se da će ljudi doć oko 21:30, i tada krene najavljeni događaj.
Tu sam se malo prevario.Već u 17:05 završila je utrka biciklista, pa ih uopće nisam uspio uslikati.

Nakon biciklista, započela je utrka djece do nekih 12-13 godina starosti.
Nakon njih su nastupili «mladići» i oni koji se tako osjećaju. Koliko su truda uložili, dovoljno govori da ih se dvoje srušilo od iscrpljenosti na cilju.

Veterani su također bili zanimljivi, ali mi se čini da su nekad u toj kategoriji prije trčali dosta stariji Prominci.

Sve su ove utrke prošle sa puno manje uzbuđenja i iznenađenja od utrke magaraca.
Tu je situacija postala malo dramatičnija.
Nakon lažnog starta, već je publika pucala od smjeha.
Pajica je po običaju bio prvi, ali on i nije bio toliko zanimljiv koliko ostali sudionici i njihove metode pregovaranja s magarcem.
Najmlađeg sudionika je magarac odmah na startu odbacio kao suvišan teret. Kad je vidio da to nije pošteno prema «gazdi», sam se vratio na liniju starta.
Nakon dosta «pregovaranja» i ostali su se sudionici uspjeli vratiti na liniju za ponovljeni start.
Tu se pojavio mali problem. Magarci koji su sudjelovali u natjecanju nemaju priliku u svom svakodnevnom životu susresti ljepotice suprotnog spola, i nepredvidljive strasti su proradile.
Organizatori natjecanja su ocijenili da za nježnosti u natjecanju nema mjesta te su ih po drugi put postrojili za start.
Pajica opet prvi, a drugi je kroz cilj prošao magarac bez «gazde» kojem je opet bilo lakše trčati bez tereta.

Nakon magaraca, slijedili su konji.

Redari Zele, Agić i ostali odmah su upozorili sve prisutne da se odmaknu od zaštitne ograde jer se sa konjima nikad ne zna.
Svi su krenuli žestoko. Ali već nakon dvadesetak metara, Zele i Kević su upali u probleme. Njihovim se konjima dalje od toga nije išlo.
Pajica je već na konju prolazio i drugi krug, a njih dvojica se nisu ni metra pomakli dalje.

Utrka je već bila završila, dobar dio publike je krenuo kući, ali ova dvojica i dalje nisu nikud mrdala.
Tako je treća nagrada ostala neosvojena.

Od natjecanja je još bilo šijanje, i s tim je natjecateljski dio dana završio.

Sad da sam pravi novinar, ja sam trebao napisati imena pobjednika, snimiti kakav intervju, porazgovarati s pobjednicima o njihovim planovima, kako su trajale pripreme…..
Ali ja vam nisam novinar, a imena pobjednika će se usmenom predajom prenositi od uha do uha, s koljena na koljeno….uglavnom naći će put do vas ako vas baš bude zanimalo.

Navečer na fešti u centru Oklaja, svim pobjednicima su podijeljene nagrade, osim djeci koja su trčala i toliko truda i emocija uložila u tu trku.

Oni su već novac od nagrade potrošili dok su trčali prema cilju, a organizator im ga nije isplatio.

Tko zna jesu li do dan danas djeca dobila svoje nagrade?



Evo nekoliko fotografija smještenih pokusno na novom serveru:


Start veterana

Ulazak pobjednika veterana u cilj

Start u trčanju najmlađih

Ulazak u cilj- prvi se skoro i odmorio dok su stigli ostali

Start mladića i onih koji se tako osjećaju

Ulazak najbržeg mladića u cilj

Bacanje kamena s ramena

Ekipa za statistiku bacanja kamena s ramena

Za pobjedu se borilo pravo srčano

Nakon lažnog starta utrke magaraca netko je krenuo na magarcu a netko za magarcom

Da su i magarci osjećajni može potvrditi magarac koji se vraća po svoga gazdu

Nakon ponovnog okupljanja magaraca krenuo je novi start

Opet su neki jahali na magarcu a neki trčali za magarcem

Pajica prvi, a nesavjesni magarac bez jahača drugi

Nakon magaraca krenula je utrka konja

Kević i Zele su se sa svojim konjima ukopali na zavoju i napredovali centimetar po centimetar

A Pajica je za to vrijeme napravio i drugi krug i osvojio prvo mjesto

Nakon utrke, šijalo se do kasno u noć





Ako sve bude uredu sa novim serverom, u sljedećih nekoliko dana objavit ću fotografije sa fešte 15.08.2006.

Znam da kasnim, ali nadao sam se da će se problemi servera drnis.com-a riješiti.

Živili,




Izvorni post, nalazi se pod linkom:

https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621491771/narodne-igre-povodom-velike-gospe-u-promini.html








Da se u 2016. ne mučite klikati na linkove, evo fotografija;





































- 12:10 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 22.08.2016.

utorak, 22.08.2006. Antroponimija i toponimija Promine II dio

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


utorak, 22.08.2006.

Antroponimija i toponimija Promine II dio



Evo jednog jako, jako dugog članka- odnosno izvještaja povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga Antroponimija i toponimija Promine, fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu .



Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine obuhvaća ukupno 309 stranica.
Rad je podijeljen na jedanaest poglavalja:
Uvod (str. 5-8),
Povijest Promine (str. 9-27),
Govor Promine (str. 28-33),
Osobna imena (str. 34-83),
Prezimena (str. 84-110),
Obiteljski nadimci (str. 111-133),
Osobni nadimci (str. 134-156),
Toponimija (str. 157-217),
Zaključak (str. 218-225),
Literatura (str. 226-234),
Indeks antroponima i toponima (str. 235-309).

Autorica je nastojala obuhvatiti sva bitna pitanja vezana uz prominsku antroponimiju i toponimiju te je stoga svako poglavlje podijelila u više potpoglavlja. Rad je upotpunjen slikama i tablicama.
U Uvodu autorica obrazlaže razloge odabira teme doktorskog rada, definira ciljeve, predmet i metodologiju rada.
U opširnom prikazu povijesti Promine osvrće se na njezin smještaj i geografsko-gospodarska obilježja, opisuje prominski kraj do dolaska Hrvata, od dolaska Hrvata do turskih osvajanja, osvrće se na turska osvajanja i prve smjene stanovništva, prikazuje razdoblje turske vladavine, daje sliku prominskoga kraja nakon odlaska Turaka do najnovijih vremena.
Poglavalje o povijesti Promine završava potpoglavljem o srpskome stanovništu u Promini.
Slijedi poglavlje naslovljeno Govor promine.
Riječ je o govoru koje pripada novoštokavskomu ikavskom ili zapadnom dijelektu štokavskog narječja.
Autorica iz onimijske građe iščitava najvažnije fonološke (vokalne, konsonantske, prozodijske) značajke i daje osnovne napomene o nekim morfološkim značajkama prominskoga govora.
O osobnim imenima, najstarijoj kategoriji s obzirom na slijed pojavnosti u antroponimijskome sustavu, mr. sc. Ankica Čilaš govori u idućih pedesetak stranica rada.
Nakon kratkog osvrta na indoeuropski, slavenski i hrvatski antroponimijski sustav osobnih imena, autorica pristupa analizi vlastitim arhivskim istraživanjima ekscerpirane građe iz turskih deftera za naziju Nečven, rukopisne knjige Liber baptizatorum , Anagrafa župe Promina, upisnika rođenih, knjige državljana, matica krštenih te podatcima o osobnim imenima u neslužbenoj komunikaciji prikupljenim vlastitim terenskim istraživanjima.
Iz potvrđenih osobnih imena muških i ženskih osoba iščitava glavne odlike prominske osobnoimenske antroponimije od 16. stoljeća do naših dana. Osvrće se jezik zapisa, imensku formulu, podrijetlo, frekvenciju narodnih i kršćanskih osobnih imena u promatranome sustavu. Posebno je važno potpoglavlje o životu imena u neslužbenoj uporabi, gdje autorica donosi mnogobrojne varijante nastale kraćenjem ili izvođenjem od temeljnih osobnih imena. Uočene odlike analiziranoga osobnoimenskog sustava donose se u potpoglavlju naslovljenom Zaključno o osobnim imenima.
U sljedećem poglavlju svojega doktorskog rada mr. sc. Ankica Čilaš bavi se prezimenima ekscerpiranim iz nekoliko izvora (Liber baptizatorum, povijesni radovi Karla Kosora, katastarski popisi, sudski spisi, matične knjige, Leksik prezimena SR Hrvatske).
Popisu i jezičnoj analizi prominskih prezimena prethode napomene o terminu, definicija te kratak pregled pojavnosti i ustaljivanja prezimena izvan Hrvatske i na njezinu području.
Formiranje prezimenskog fonda u Promini može se pratiti tek od početka 18. st. Najstarije potvrde sadrže katastarski popisi. Brojni primjeri iz matičnih knjiga svjedoče o prezimenskoj neustaljenosti. U ovom se poglavlju autorica, uz ostalo, osvrće i na fonološka i morfološka svojstva prominskih prezimena te njihovo podrijetlo. Motivacijsko-tvorbena analiza pokazala je da prevladavaju prezimena motivirana muškim osobnim imenima i nadimcima te da je uglavnom riječ o strukturama s prepoznatljivim prezimenskim sufiksom -ić. Zbog depopulacije prominskoga kraja nekih prezimena više nema, a mnogima prijeti utrnuće.

O nadimcima je riječ o dvama poglavljima. Sva je građa koja se u njima obrađuje prikupljena terenskim istraživanjem. U šestome poglavlju obrađuju se obiteljski, a u sedmome osobni nadimci.
Govoreći o obiteljskim nadimcima, autorica se kritički osvrće na postojeću literaturu i predlaže vlastitu definiciju te antroponimijske potkategorije («imena kojima se u neslužbenoj komunikaciji identificiraju i diferenciraju obitelji, a čija se fonološka postava posve razlikuje od fonološke postave prezimena»).
Obiteljski su nadimci u Promini sastavnica jedne od triju postojećih imenskih formula.
Pojedine obitelji imaju više od jednog nadimka. Obiteljski se nadimci (kao i prezimena) najčešće temelje na osobnom imenu ili nadimku muške osobe.
Zanimljivi su podatci o neslužbenim imenskim formulama kojim se imenuju ženske osobe. Vrlo detaljna motivacijsko-tvorbena analiza pokazuje da se obiteljski nadimci u Promini najčešće tvore od osobnog imena sufiksom -ovi.
Osobni se nadimak u Promini naziva nadime.
Autorica u poglavlje o osobnim nadimcima uvrštava i tzv. zamjenska imena (neslužbena osobna imena koja se upotrebljavaju umjesto službenih) držeći da su ona funkcionalno bliža nadimcima, iako su strukturno prava osobna imena. Osobne nadimke promatra s obzirom na jezično podrijetlo, donosi napomene o njihovim morfološkim odlikama te konstatira da su mnogi nadimci motivacijski i tvorbeno nejasne riječi. Najviše pozornosti u ovome poglavlju posvećeno je klasifikaciji nadimaka, posebno se klasificiraju muški, a posebno ženski. U onomastičkoj literaturi postojeću podjelu nadimaka autorica proširuje novim skupinama.

Za razliku od antroponimije, kojoj su posvećena četiri poglavlja (124 stranice), o toponimiji se govori u jednom poglavlju, koje obaseže šezdesetak stranica. Nakon vrlo kratkog uvodnog dijela u kojem se, uz ostalo, upozorava na iščezavanje mnogih mikrotoponima i potrebu njihova zapisivanja, slijedi prikaz slojevitosti hrvatske toponimije, definiranje toponima, toponimije i mikrotoponima.
Kako među toponimima u prominskome kraju dominiraju mikrotoponimi, njihova analizi zauzima najveći dio ovoga poglavlja.
U zasebnim potpoglavaljima autorica analizira oronim Promina te imena prominskih naselja.
Provodeći minucioznu semantičku i strukturnu analizu (u dvama zasebnim potpoglavljima), autorica, uz ostalo, pokušava odgovoriti na pitanja: koje su semantičke skupine toponima najzastupljenije, koji tvorbeni modeli dominiraju, koliko su stari prominski toponimi, pokazuju li toponimi novoštokavske crte, može li nam toponimija dati odgovor na pitanje o prednovoštokavskome čakavskom idiomu u Promini.

Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš završava zaključnim poglavljem.
U njemu autorica sumira rezultate svojeg istraživanja sagledavajući ih u kontekstu dosadašnjih spoznaja o hrvatskoj antroponimijskoj i toponimijskoj onimiji.
Opsežan popis literature pokazuje da je doktorandica konzultirala svu važniju domaću i inozemnu, ponajprije onomastičku, literaturu.

U Indeksu antroponima i toponima popisana je svekolika prikupljena građa. Uz obiteljske nadimke stoji podatak o prezimenu dotične obitelji te o naselju u kojem je zabilježen. Osobna imena popisana su po izvorima iz kojih su ekscerpirana a popisi su dopunjeni podatcima o podrijetlu i strukturi osobnog imena te spolu imenovane osobe. Prezimena se nižu abecednim redom. Uz pojedino se prezime donose podatci o godini potvrde, izvorima u kojima je zabilježeno tvorbenoj strukturi i etimologiji. Ponegdje je podatak o broju nositelja, a kod izumrlih prezimena stoji posebna napomena o njihovu nepostojanju u suvremenome antroponimijskom fondu.
Popis toponima sadrži osim toponima samog i kraticu sela u čijoj se katastarskoj općini nalazi te oznaku katastarskoga plana na kojem je ubilježen.

Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga cjelovita je monografija o prominskoj povijesnoj i suvremenoj antroponimiji i toponimiji. Postavljeni cilj da zabilježi i s onomastičkog stajališta prouči antroponime i toponime kao jezične spomenike u kojima se odražava materijalna i duhovna kultura prominskoga kraja autorica je ostvarila. Uočene odlike prominske onimije usporedila je s dostupnim joj podacima za ostalo hrvatsko područje te tako odredila specifičosti onimije istraživanoga kraja.
Pokazala je dobro poznavanje relevantne onomastičke i druge literature važne za prikupljanje, raščlambu i tumačenje antroponimijske i toponimijske građe. Građu je akcentirala i uzorno obradila a zaključke potkrijepila argumentima. U jasno i pregledno napisanom radu autorica pokazuje da vlada terminologijom struke i metodologijom znanstvenog rada. Kadšto se kritički odnosi prema, po njezinu mišljenju, neutemeljenim postavkama te predlaže njihovu korekciju.
Prikupljena i istražena onimijska građa vrlo je važna zbog toga što je riječ o području velike depopulacije. Autoričinim terenskim istraživanjem u posljednji je tren od zaborava spašen velik broj još samo u sjećanjima najstarijih stanovnika živućih antroponimijskih i toponimijskih potvrda. Nesumnjivo je da je doktorandica svojim radom znatno pridonijela osvjetljavanju onimije s onomastičkoga stajališta dosad neistraženoga kraja

.......



Svaka čast mr. sc. Ankici Čilaš Šimpraga na uloženom trudu, a ja se nadam da će ovaj doktorski rad biti objavljen kao knjiga na radost mnogih Prominaca.


Ispod posta na ovu temu, napisan je sljedeći komentar:

@DoCo

Dižem ruku da se ovaj doktorski rad pretoči u knjigu, kao što autor reče na radost mnogih Prominjaca, iako bi ju tek nekolicina pročitala (a nadam se i više), jer mislim da bi svaki Prominjac trebao poznavati bolje povijest Promine (tu i ja spadam). Zato se nadam da i gospođa Ankica čita ovaj blog!

Drugi razlog mog komentiranja jest moja želja pohvaliti autora koji mi ovim blogom otkriva stvari koje nisam još znao o Promini, zatim daje uvid u današnju Prominu i svakodnevni način života u njoj, općenito piše informacije koje mi puno znače jer nažalost ne živim u Promini i drago mi je pročitati da se nešto pozitivno dešava u njoj, kao što je to u zadnje vrime. Mislim da je i dolaskom novog župnika Promina puno profitirala, jer ako je suditi po njegovim najavama na početku mogao bi puno napraviti za Prominu i samo se nadam da će mu svi pravi Prominjci na tome putu i pomoći.
Zato, samo naprid i nadam se što češćim postovima sa što više dobrih vijesti! A danas-sutra ko zna, možda se i vidimo i u Promini...



Prošlo je deset godina, i ja se i dalje nadam da će se ovaj doktorski rad pretočiti u jednu krasnu knjigu dostupnu svima.....



Izvorni post nalazi se pod linkom:

https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621452137/antroponimija-i-toponimija-promine-ii-dio.html



- 21:08 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 21.08.2016.

ponedjeljak, 21.08.2006. Prominci na Visovcu za Veliku Gospu


(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)



ponedjeljak, 21.08.2006.

Prominci na Visovcu za Veliku Gospu

Sad kad nakon nekoliko dana razmislim o odlasku na Visovac prvo čega se sjetim je velika gužva.
Po nekim procjenama, bilo je preko deset tisuća hodočasnika.
Ova godina je posebna jer se naš župnik fra Šime Nimac uspio dogovoriti da mladi Prominci i Prominke nose sliku Gospe Visovačke u prominskoj narodnoj nošnji.
Zanimljivu propovijed je održao i fra Mate Gverić.
Bila je to propovijed razumljiva i starom i mladom.
Pričana jezikom razumljivim svima, bez spominjanja politike, ali sa posebnim osvrtom na moral, odnose u obitelji, zajednici općenito.

Čega se još sjetim?

Sjetim se da su prijašnjih godina Prominci ostajali još dugo iza mise na otoku i družili se uz jelo i piće sa obitelji, rodbinom, prijateljima.
Na nekim propovijedima prijašnjih godina moglo čuti da se «Ovdje ne dolazi na piknik….»
Tako je ove godine odmah nakon mise krenuo «stampedo» prema miljevačkoj obali.
Guralo se u brod, u autobuse….
Ljudima je dolazilo slabo.
Tako su obitelji ostajale podijeljene na one na otoku i one na brodu…. One u autobusu i one «na čekanju» autobusa.


Sad kad čovjek malo razmisli, kad su ljudi tako spremni gurati se u hodočašću, što su sve spremni napraviti u svakodnevnom životu?

Pa di je to nama priša?
Poštujemo li mi starije?
Poštujemo li djecu?
Poštujemo li trudnice?
Dali nam ispovijed na Visovcu «resetira» grijehe na nulu, pa sad možemo žestoko griješit do sljedećeg ispovijedi?

Evo nekoliko fotografija s Visovca:




Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621457855/prominci-na-visovcu-za-veliku-gospu.html

- 10:34 - Komentiraj post (3) - Link posta

srijeda, 17.08.2016.

četvrtak, 17.08.2006. "Podrum band" u Makelje


(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


četvrtak, 17.08.2006.

"Podrum band" u Makelje

Već nekoliko godina mi u bendu raspravljamo da li nastupiti u Oklaju ili ne.
Uvijek je problem gdje nastupiti. Teško je pronaći prostor-kafić u Oklaju u kojem se okuplja ekipa koja sluša vrstu glazbe koju mi sviramo.

Ipak, mi smo ove godine odličili da i mi na neki način pokušamo "probuditi" život u Promini.
Ovo je vrijeme kad je Promina puna naše rodbine i prijatelja, kad je većina ljudi na godišnjem odmoru... kad se broj stanovništva skoro poduplava...

Otišli smo do Makelje, i bacili dogovor da nam on da struju (ovo je najskuplje naplaćen nastup do sada... ha ha ha).
Ovaj nastup je bio poseban jer je to bio ujedno oproštajni koncert našeg bubnjara Marinka Moćana koji se seli iz Promine u Pulu.
Atmosfera je stvarno bila odlična. Naša vjerna publika je opet bila uz nas, a mi smo svirali s posebnim guštom što se i osjetilo.
Gosti su nam bili naša Prominka Kata Radas koja je skoro pa naš stalni član i Ante Skelin iz Miljevaca sa svojim autorskim pjesmama.
Kad na radiju čujete pjesmu "Kad zapuše sa Promine bura....." sad znate da je to njegova pjesma.

Možda bi bilo lipo da smo i sinoć nastupili sa Tenenom, ali Moćan je već u Puli, a Krešo u Zagrebu.....

Prostor u Makelje se pokazao odličan za svirku, i tko zna... možda još koji put tamo "zatamburamo".

Kad smo kod ovog "zatamburamo"...

Dok smo unosili instrumente u Makelje, speleolozi koji istražuju špilje na rijeci Krki navratili su na piće.
Namjeravali su popiti piće i odmah negdje pobjeći.
Usput su nas upitali. "Da li vi svirate ili tamburate?".
Kad smo odsvirali nekoliko žestokih stvari iz našeg repertoara, ostali su oduševljeni.
Nisu vjerovali da netko u ovako malom mjestu svira takvu vrstu muzike.
Na kraju su nas zamolili: "Dajte još koju od Hendrixa.... " što smo mi rado odsvirali....
Sutradana mi je jedan od njih rekao: "Mislili smo popiti piće i pobjeći.... na kraju smo toliko uživali da nam je pet tura pića bilo malo..."


Eto kako i jedan mali nastup benda može zadržati ljude u Oklaju....


Na kraju sam skoro zaboravio na fotografije... Ja nisam ponio aparat, a Krešin rođak je obećao poslati koju fotografiju koju je napravio svojim aparatom.... Kad dođu, stavit ću koju na blog.




Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621445082/podrum-band-u-makelje.html

- 17:37 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 17.08.2006. Postovi na čekanju

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


četvrtak, 17.08.2006.

Postovi na čekanju


Već nekoliko dana namjeravam objaviti nove postove, ali nikako nemogu uhvatiti vremena.
Kad dan počme u 6 sati, a završi sutradan u 4 sata, teško je pisati blog.

Prošlih dana stvarno dosta toga događalo u Promini.
Ja ću sada samo kratko napisati šta se sve događalo, a kroz sljedeće dane ću nastojati svaki događaj popratiti jednim dužim postom.

Pa krenimo redom:

Još 12. kolovoza (subota), "Podrum band" je imao nastup u Makelje. Nastup je trebao biti na otvorenom ispred pošte, ali zbog kišovitog vremena, održan je u Makelje. Meni je kao jednom od članova "Podrum benda", ali i svim ostalim članovima bio poseban gušt svirati u Oklaju, ali o tome u sljedećem postu........

U nedjelju 13. kolovoza, dan je bio rezerviran za odlazak u crkvu na misu i upoznavanje fra Šime Nimca, našeg novog župnika. Fra Šime ima 28 godina, i koliko mi se čini, ima dosta pozitivne energije i optimizma da učini život u Promini ljepšim........

Ponedjeljak je Folkorna skupina Promina (kako smo se do sada predstavljali), odnosno po novom statutu Kulturno Umjetnička Udruga (KUU) -kako ovo kulturno zvuči..... nastupila u Drnišu na danima obilježavanja blagdana Sv. Roka, zaštitnika grada Drniša. Nastup je prošao odlično...

Utorak rano ujutro u jedan sat, KUU Promina je nakon domjenka u Drnišu u punom sastavu došla u Oklaj na otvaranje kafića Dade Džepine. Nakon nekoliko pića, zapjevala se pjesma i da nije bilo ić' na Visovac, kako je počelo dočekali bi zoru......

Utorak-Već dugi niz godina Prominci u velikom broju za Veliku Gospu odlaze u hodočašće na Visovac (Franjevački samostan Gospe od Milosti na otočiću Visovcu). Ove godine je fra Šime dogovorio sa Gvardijanom da mlade Prominke iz KUU Promina i mladi Prominci, svi u narodnim nošnjama nose sliku Gospe Visovačke......


Utorak popodne-Proslava Velike Gospe u Promini. Nakon nekoliko godina stanke, ove godine su u Promini održane narodne igre. Utrke konja, magaraca, bicikla, djece, veterena, bacanje kamena s ramena, šijanje ..... Navečer je brojne goste zabavljala KUU-a Promina, KUD Miljevci i kninska grupa Tenen. Neznam kad je zadnji put u Promini bilo ovoliko svita.... Odličan događaj za Prominu......

Sinoć je većina Prominaca bila u Drnišu na fešti povodom sv. Roka, i noć je opet bila kratka, a jutro brzo došlo.....



To bi bili svi važniji događaji u zadnjih nekoliko dana.

Detaljniji opisi ovih događaja bit će kroz sljedeće dan, a nastojat ću tekstove popratiti i sa nekoliko fotografija....



Ispod posta, mogli ste tada pročitati sljedeće komentare:

@nečven

Ove godine nisam mogao biti za Veliku Gospu u Promini.I umalo mi srce zbog toga nije puklo,malo kada sam bio ovako utučen.
U nečvenu je kažu svi,bilo nikad više ljudi,sve puno,napravilo se i novo boćalište pa se feštalo od jutra do mraka.Eto,ako imaš prilike posjetit selo pa napravi nekoliko "slikopiščića",za nas koji nismo u mogućnosti biti sda dolje.



@???

Napokon smo docekali da se i u nasoj Promini nesto dogada. Uvik sam govorija da je Velika Gospa idealna za ovakvo nesto. Mogu reci da je bilo odlicno, bija sam odusevljen sa svim dogadanjima. Mislim da mozemo najvise zahvaliti legendi PAJICI, ZELI i ostalim takmicarima a najvise novoosnovanoj Kulturnoumjetnickoj udruzi PROMINA.
Mislim da je mnogima srce malo brze zakucalo a i koja suza radosnica pala je nakon njihova nastupa. Svaka cast. Misljenja sam da bi ta udruga trebala imati svoju stranicu pa da i mi koji nismo aktivni clanovi mozemo pomoci na bilo koji nacin.
Nisam ni u snu mislija da bi onoliko svita moglo doci.
Za sljedecu godinu misljenja sam da bi ta dogadanja tribalo dic na malo visi nivo.
Tribalo bi vec sad radit na tome. Mislim da bi tribalo nac sponzore i dovest neko jace glazbeno ime. To bi bila ludnica u nasoj Promini za te dane.
Tribalo bi organizirat spizu (riba, sir, prsut, vino ...) po minimalnim cijenama uz pomoc sponzora, a uz malo truda to bi se dalo organizirat.
Vec sad bi tribalo odabrat ekipu za organizaciju.
Malo mi je bilo smisno proglasenje pobjednika, sta se moze, a tek kad sam vidija poslije ponoci naseg nacelnika.
Nebi tribali cekat sljedecu godinu za ovakvo nesto. Ima raznih prigoda za ovakvo nesto.
Dan opcine, dan oslobadanja Promine, dani za praznike, cilo lito itd.
Dok cekamo slike i ostali tekst od mene toliko.


Živili,



Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621444872/postovi-na-cekanju.html


- 09:26 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 12.08.2016.

subota, 12.08.2006. Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


subota, 12.08.2006.

Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?

Još prije četiri mjeseca na mom blogu je postavljeno pitanje:

«Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?»

Odgovor nažalost nije stizao. Ja sam se cijelo ovo vrijeme raspitivao o navedenom prezimenu, i konačno sam jučer dobio odgovor.



A odgovor glasi:

U Lukaru je bila samo jedna kuća Mandarića.
Prema nekim informacijama ta kuća je bila jedna od najstarijih kuća u Lukaru.
Iz te kuće su u Knin, Oklaj-Drniš i Zagreb krenula trojica sinova prije pretpostavljam više od četrdesetak godina.
Navodno je jedan od sinova bio vojno lice, jedan je bio zastupnik u Saboru RH, a za trećeg neznam s čim se bavio.
Jedan od braće napravio je kuću u Oklaju (gdje je kasnije stanovao pekar Kolđeraj s obitelji), a zatim se preselio u Drniš gdje je napravio kuću.
Nije imao djece i odavno je već umro.
Šta se dešavalo s ostalom braćom, i gdje su danas nemam informacija.

Njihovim odlaskom iz Promine, nestalo je i njihovo prezime Mandarić.






(Evo i posta objavljenog 10.04.2006.)

Zanimljivo je kako svatko bar jednom u životu postavi sebi pitanje o porijeklu svog prezimena.
Kad se gleda malo u prošlost Promine, može se primjetiti kako na neka prezimena podsjećaju samo natpisi na nadgrobnim spomenicima, fratarske knjige, razni povijesni dokumenti…

Tako su s vremenom nestala mnoga prezimena, a svjedoci smo da i dan danas nestaju.

Danas mi je jedan posjetitelj bloga postavio pitanje «Znate li što o prezimenu Mandarić iz lukara?»

Iskreno rečeno ne znam. Ali ovim putem molim sve posjetitelje bloga ako znaju nekoga s tim prezimenom, ili bilo što zanimljivo u vezi prezimena ,da to napišu kao komentar.




Čitajući knjigu «Hrvati Dinare» pronašao sam nešto zanimljivo u vezi prezimena u Promini i to ću vam citirati:

Napisao Marko Sarić (Dio teksta:»Povijest života u selima oko Grahovskog polja i sudbonosna 1941»).


Hrvati iz Dalmatinske zagore, zapravo okolice planine Promine, stoljećima su se bavili uzgojem stoke, većim dijelom ovčarstvom.
Kako na području prominskih sela ljeti vladaju suša i nestašica vode, bili su prisiljeni u ljetnim mjesecima za svoju stoku potražiti hranu i vodu, koje je u izobilju bilo na području istočne strane Dinare.
Uobičajeno je bilo da su stoku vodili na ispašu početkom mjeseca lipnja, a vraćali je u mjesecu rujnu. Tako su to činili stoljećima, dok nisu počeli kupovati zemlju od bosanskih begova. Većinski vlasnici zemlje u Bosanskom Grahovu bili su begovi Sijerčići sa sjedištem u istočnoj Bosni-Goraždu.

Tako u Bosansko Grahovo, nakon kupnje zemljišta, dolaze sljedeće obitelji:

-Perići-Crni Lug;
-Bilandžija i Vulići-Korita
-Samardžija, Krpan i Žulj-Ugarci
-Sarići, Čulina, Karaga, Mandić, Kardum i Aralica –Mali Obljaj
-Duić, Sarić, Čulina i Flajs-Veliki Obljaj

Doseljeni Hrvati, uz ovce, počeli su također uzgajati i goveda i konje.
Bavili su se i poljodjeljstvom, odnosno sijanjem ječma i sadnjom krumpira kao i drugih kultura koje su u tim krajevima uspijevale…..

Ovo je samo dio članka… Inače iz knjige «Hrvati Dinare» može se još dosta toga zanimljivog citirati.

Za danas toliko….







Ispod priče iz 2006. godine, možete pročitati na ovu temu sljedeće komentare:

@Mečet

Poštovani,od kad sam slučajnim surfanjem po Internetu pred skoro godinu dana otkrio Vaš Blog rado ga svako jutro otvorim i pročitam novosti iz Promine, ukoliko ih bude, jer me svaki put podsjete na djetinjstvo i učvrste nostalgičnu sponu sa davno napuštenim ¨zavičajem¨.

Prekjučer sam s Vašim blogovskim pitanjem o obitelji Mandarić upoznao svog rođaka, "saborskog zastupnika" kako ste, ipak pogrešno, napisali koji će Vas direktno kontaktirati i dati Vam više konkretnih podataka o sebi i obitelji Mandarić.

Sudbina te obitelji vrlo je znakovita za prominski kraj jer je rezultirala vrlo uspješnim karijerama i ugledu članova Obitelji stečenom u novim prebivalištima nakon raseljavanja i, nažalost, napuštenom i potom devastiranom rodnom ognjištu u Promini.

Ipak, postoje naznake pozitivnih promjena jer druga, a naročito treća, generacija raseljenih Mandarića pokazuje istinski interes za upoznavanje krajeg iz kojeg vuku obiteljske korijene i obilazak Lukara. Pozdrav,Karlo



@V.ČULINA
Po kazivanju dr.Ankice Čilaš-Šimpraga MANDARIĆI I UJAKOVIĆI NASTAJU OD ČULINA IZ SELA LUKARA.



....a pod jednom drugom , nevezanom temom, mogli ste još pročitati sljedeće informacije o prezimenu Mandarić:



@Ante

Poštovani gospodine, dostavljam Vam nekoliko informacija o

PREZIMENU MANDARIĆ

U dvadesetom stoljeću u Lukaru su živjele tri obitelji prezimena MANDARIć.

1. Jedna obitelj nadimka Baran (toćno ime im ne znam) krajem dvadesetih ili poćetkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća odselila je u Slavoniju, na područje Vinkovaca. Jedan od potomaka te obitelji SLAVKO MANDARIĆ sada živi u Zagrebu u predjelu Dubrava.

2.Druga obitelj bila je JURE MANDARIĆ, zvani JUKO. Jure Mandarić imao je dvije
kćeri i dva sina. Kćer Milka udala se u mjestu Lukar za Milu Sarića u Lukaru je
živjela do njezine smrti.
Druga kćer Kaja udala se u selo Mratovo. kasnije su odselili negdje u Slavoniju.

Sin IVICA MANDARIĆ završio je postolaraski zanat, sagradio kuću u Oklaju i u njoj
imao postolarsku radionu. Nakod drugog svjetskog rata kupio je kuću u
Drnišu, u njoj je imao postolarsku radionu. Nije imao djece, nakon svoje smrti kuću
u Drnišu ostavio je Supruzi Anici, a nasljedstvo (svoj dio) u mjestu Lukar ostavio je
djeci svoga brata Ante.

Drugi sin Jure Mandarića ANTE prije drugog svjetskog rata živio je u Lukaru, a
povremeno i sa bratom u Oklaju.
Poslije drugog svjetskog rata Ante je preselio u Knin, tamo se oženio i živio do
svoje smrti. Imao je troje djece: sinove Antu, sada živi u Splitu, i Tomislava te kćer
Anku. Obadvoje žive u Kninu.

3.Treća obitelj, čiji sam i ja potomak, je obitelj ŠIMUNA MANDARIĆA, to je moj djed.

Šimun je imao četri kćeri: Peru, Jeku, Kaju, četvrtoj se imena ne sjećam znam da su
je zvali Žuja i sina BOŽU. Kćeri su se udale i živile u Lukaru do njihove smrti.

Božo Mandarić, čiji sam ja jedan od sinova imao je devetero djece: pet kćeri i četri
sina.
Kćer Kaja udala se u mjestu Lukar zaseok čuline za Marka Čulinu zvani Macan,gdje
je živjela do svoje smrti. Anica udala se u Lukaru za Antu Sarića zvani Bucalo, i
umrla je. Kćer Manda udala se u Nečmen za Ivu Perica, umrla. Kćer Ika udala se u
Mratovo za Jolu Džaja zvanog Jolan Klice, umrla. Kćer Marta udala se u Glinu za
Ivu Medveda, umrla. Kćer Marija sada živi u Zagrebu, nije se udavala.

Sin BOŽO zvan Bićo za vrijeme kraljevine Jugoslavije bio u žandarima. Poginuo u
partizanima na Sutjesci 1943.gdine.

Sin MARKO sedamdesetih godina iz Lukara preselio u Kovačić, zaseok Krvavice
kod Knina. Radio je u Tvornici Vijaka Knin, umro 1980. godine.

Sin ANTE po završetku drugog svjetskog rata odselio u Zagreb. U Zagrebu završio
srednju školu i ekonomski fakultet. Radio različite poslove, a posljednja zaposlenja
su mu bila: Tajnik Republičkog komiteta za turizam (kao sadašnji državni tajnik),
tajnik Udruženja turističke privrede Hrvatske i suradnik Instituta za turizam u
Zagrebu. Sada kao umirovljenik prebivalište (stalni boravak) ima u Zagrebu, a
privremeno boravi u Petrčanima kod Zadra, gdje ima kuću za odmor.
Sin IVE po završetku drugog svjeskog rata otišao na službu u Jugoslavensku
narodnu armiju. Zavrišio odgovarajće vojne škole i civilnu gimnaziju. Umirovljen je
kao vojni službenik u rangu tadašnjeg potpukovnika. Živi u Zagrebu.

Sastavio:

Ante Mandarić
Petrčane
29.08.2006. (10:42)



@Igor Mandarić

Prvo molio bi za ispriku radi ovog zakašnjelog odgovora gospodine Ante Mandarić.

Moja supruga, još u travju ove godine postavila je pitanje "znateli što o prezimenu Mandarić iz Lukara?". Nekoliko mjeseci iza toga pojavili su se prvi komentari, a onda Vi gospodine Ante napisaste podosta detalja.

Evo i moj dijelić mozaika:

Ja sam Igor Mandarić (r.1965 u Nijemcima), moj otac je Đuro (r.1935 u Nijemcima), moj pokojni dida Josip "Joso" (r.1908 u Lukaru).

Pramdida Šimun (r.18xx) otišao u Ameriku 190x, a ostavio svoju ženu Iku sa dicom Josipom, Markom, Anicom i još jednim sinom n.n. Ika je neko vrime ostala živiti sa dva Šimunova brata.

Kako je bilo siromaštvo, a previše usta prambaba Ika sa dicom odlazi put Slavonije 1915. godine i skrasi se u selo Nijemci.

Moj did Josip sa nepunih 7 godina postade sluga kod jednog gazde šokca u Donjem Selu pokraj Nijemaca. Gazdarica se smilovala nad slugom pa ga pošalje u školu gdje završi 2 razreda osnovne škole (pisat, čitat i zbrajat savladao).

193x Šimun se vratio iz Amerike, pronašo ženu i dicu, te ubrzo umro shrvan plućnom bolešću koju je zaradio u američkim rudnicima.

Mome didi Josi rodilo se četvero dice: Vita (umrla od menigitisa u 18.god.), Đuro (moj ćaća), Marija (umrla mala) i Ružica (živi u Garčinu blizu Sl.Broda).

Anica (moga dide sestra) nije se udavala.

Marko (maga dide brat) ima(o) troje dice, Pero (bio vojno lice u Makedoniji), Stipo(Bajdara) i Dragica(pekarica). Stipi (Bajdara) se rodila dva sina od kojih je jedan Slavko koji sada živi u Dubravi/Sesvete.

E sad, malo me zbunjuje pojava DVA Šimuna u stablu!
Nadimak Baranovi koji se spominje uz slavonsku lozu Mandarića, ako je potomak Slavko Mandarić iz Dubrave (Zagreb), onda je to loza od Šimuna koji je otišo za Ameriku (raditi u rudnik).
Drugi Šimun koji je ostao u Lukaru kojeg je Ante Mandarić potomak u kavoj je relaciji sa "američkim" Šimunom (bratići, strićevići, stric...)??
Treba otić u Župni ured (Čitluk mislim) pa pgledati kraj XIX i početak XX u krsne listove, ako više postoje sačuvani!?

U ožujku 2005. bio sam na Promini (poslom na objektu veza i odašiljača), te sam navratio pronaći kuču od Mandarića. Pokazala mi ju jedna baba, ruševnu koja sada služi za držat sijeno za ovce. Napravio sam i nekoliko slika pradidove (i braće) kuće koje bi se mogle i na blog staviti, uzeo sam (nemoj te mi zamirit) jedan kamen sa ruševnog bočnog zida i to će biti kamen Zaglavni kad jednom budem svoju kuću gradio.

Bog!

Igor Mandarić





Koliko dugo određeno prezime postoji u nekim krajevima, možda najbolje svjedoče vojne, povjesne zemljopisne karte.



Ukoliko pogledamo vojne karte iz perioda (1806-1869), u Lukaru iz kojeg potječu Mandarići, imamo sljedeću situaciju:




Ukoliko pogledamo vojne karte iz perioda (1869-1887), u Lukaru, imamo sljedeću situaciju:



Prezime Mandarić je nestalo iz Promine, i više nema njegovih nositelja godinama.

Ipak, u Promini živi dosta Prominjaca, koji možda nisu svjesni da njihovi korijeni (bake, prabake...) potječu i iz tih obitelji (kao što su mnogi Sarići, Lacići, Čuline, Perići, Džaje....).





I još samo jedna sitna napomena (vezano za ljetne seobe prominskih stočara prema Grahovu...)

Nedavno sam u rano jutro krenuo iz Oklaja prema Kninu, i ugledao prizor koji je zadnjih godina jako teško vidjeti, a nekada je to bio normalan, uobičajeni način života.....uobičajeni prizor.

Stočari iz Lukara, njih četvorica (Perići, Čuline, ...) gonila su pred sobom stado ovaca cestom kroz Vrbnik prema Kninu, te nastavljali stazama kojima su stoljićama u isto doba godine kročile noge njihovih očeva, djedova...pradjedova...putevima prema pašnjacima na Dinari.

Bila je ovo odlična prilika za snimiti jedan dokumentarac na ovu temu, jer tko zna kada će se ovaj prizor opet ponoviti....


Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1620896472/znate-li-sto-o-prezimenu-mandaric-iz-lukara.html

- 10:31 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 09.08.2016.

srijeda, 09.08.2006. Drvene kuće iz Oklaja izvoze se u Europu


(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


srijeda, 09.08.2006.

Drvene kuće iz Oklaja izvoze se u Europu

Već sam prije nekoliko dana objavio da je firma "Slatki dom" započela sa proizvodnjom montažnih kuća u Oklaju.

Ako ste kojim slučajem danas čitali "Jutarnji list", mogli ste pročitati sljedeće:

Slatki dom-Hrvatska tvrtka koja proizvodi montažne kuće za europsko tržište, pretstavila je u Oklaju gradnju prve drvene obiteljske kuće za izvoz u austrijsku tvrtku Eurofertighaus.
Slatki dom će tako godišnje za tu tvrtku proizvoditi 50 modula montažnih kuća, a cijena kvadratnog metra montažnih kuća trebala bi biti niža od tisuću eura.
Pogon zapošljava 11 djelatnika, a njihov broj mogao bi se i povećavati, rekao je novinaru "JL" Zvonimir Štimac, vlasnik tvrtke.


Baš mi je drago što je konačno i ovaj pogon započeo s radom.
Drago mi je radi svih tih momaka koji su strpljivo čekali posao, i nisu napuštali Prominu.



Šeta što je ova priča neslavno završila.....


Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621419023/drvene-kuce-iz-oklaja-izvoze-se-u-europu.html

- 13:37 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 08.08.2016.

utorak, 08.08.2006. Kačićeva pjesma o Promincima


(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)



utorak, 08.08.2006.

Kačićeva pjesma o Promincima
(98. KNINSKI VITEZOVI PISMA OD GRADA KNINA I NJEGOVIH VITEZOVA)

Evo samo dijela Kačićeve pjesme koji se odnosi na Prominu:

Promina je visoka planina,
blizu grada bijeloga Knina:
na njoj stoje i liti oblaci,
pod njom, pobre, na glasu junaci.

Jedan biše Đepinović Marko,
ljuti zmaje od četiri glave
kano vitez Sibinjanin Janko,
i zato ga svi junaci slave.

Biše Marko krilo Jankovića,
silni konjik srca Kraljevića:
ili Turke srita, ili stiza,
on svakoga napoli prisica.

Pedeset je posika Turaka,
sedamnaest samo Glamočana;
desnica mu biše od mejdana!


Još ti kažem dva zmaja ognjena
od Promine dva mila brajena,
dva brajena, dva Valičijića:
Marka jedno, mlada Juru drugo.


Pošteno su oba vojevali,
Turke sikli, roblje dovodili,
al' pogibe Valičiću Marko
pod Glamočem s Turcim bojak bijuć,

Lipo ga je Jure osvetio:
tri je turske glave odsikao
nasrid Livna, polja širokoga,
tri junaka i sva tri konjika.

On posiče Turudića bega
od Glamoča, grada bijeloga:
osvoji mu konja i odoru,
mur-dolamu, ćurak od skerleta,

Svitle toke, puca pozlaćena.
Sve se ovo i danas nahodi
u bijelu dvoru Jurišinu
pod Prominom, visokom planinom

Deliju ti kažem od mejdana,
po imenu Mirković Grgura:
krajinu je tursku porobio,
sedam rusih glava odsikao.

I pogubi silnoga Gavrana,
od Glamoča mlada barjaktara,
blizu ravna polja Bilajskoga
od Morije rata velikoga.

I sad mu se odora nahodi
u bijelu dvoru Mirkovića:
svitla sablja, dževerdan srebrni,
duga puška i buzdovan perni.

Junak biše Bilušiću Petre,
i on Turkom zadavaše rane:
pošteno je Petar vojevao,
britku sablju krvce napojio.

Cijelu pjesmu pročitajte pod linkom:
http://www.sss-makarska.hr/spisi/velikani/kacic/razgovor/98.htm


Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621405712/kaciceva-pjesma-o-promincima.html


- 09:47 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 06.08.2016.

nedjelja, 06.08.2006. Jedna lasta ne čini jesen

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 06.08.2006.


Jedna lasta ne čini jesen

Svima je poznata izreka «Jedna lasta ne čini proljeće».

Jeste li se ikad zapitali koja je lasta prva otišla iz vašeg kraja?
Možda već sad jedna lasta putuje u tople krajeve, jer zna da se bliži zima?
Premda mi ne primjećujemo da je više nema....
Ali ona je ipak otišla….

Sada se već većina Vas pita o čemu ja uopće pišem….

Prije nekoliko mjeseci naš je bubnjar (Podrum benda) došao sa informacijom da napušta Prominu. Svi smo ostali zatečeni.
Dugi niz godina pokušavao je dobiti obnovu u Promini i nije uspio….
Dugi niz godina putovao je svaki dan na posao u Split budeći se u tri sata ujutro… ali se nije predavao.
Dugi niz godina njegova supruga je pokušavala pronaći posao… nadala se otvaranju staračkog doma u Oklaju…ali nije išlo…
Bili su spremni poduprijeti i svaku akciju kojom bi se poboljšao život u Promini, budućnost njihove djece….

Napustio je Prominu.
Dobio je bolji posao.
Supruzi je obećano zapošljavanje.
Stambeno je zbrinut.

Da se vratim na početak priče….

Jedna je lasta sa svojim jatom napustila Prominu.
Ja joj želim sretan put i mirno more…..

Mnogi će primjetiti da jedna lasta sa svojim jatom ipak nedostaje u Promini.



Razmišljam o mom prijatelju koji je i dalje daleko....
Razmišljam o "Podrum bendu," kojeg više nema...
Sjetim se tkalačkog stana, sjetim se tkalje....sjetim se ženskog dijela narodne nošnje-pregače u nastajanju....
Svi mi primjećujemo ljepotu gotove pregače, prekrasno šarenilo boja, ali nitko ne primjećuje niti koje tu pregaču drže na okupu.
Nitko ne primjećuje osnovne niti.
Moj se prijatelj nije volio isticati, i sada kad razmišljam o njemu, o svemu što se nakon njegova odlaska dogodilo, shvaćam da je on bio "osnovna nit".

Ali, kako laste osjete da je vrijeme za put, za promjene....tako vjerojatno i svatko od nas osjeti trenutak za raširiti krila, za krenuti u novi let....i što reći nego- sretan ti put prijatelju- ostajte mi dobro prijatelji-život ide dalje!

Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621407227/jedna-lasta-ne-cini-jesen.html

- 13:20 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 04.08.2016.

petak, 04.08.2006. Nekoliko ćakula

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)



petak, 04.08.2006.

Nekoliko ćakula


Evo nekoliko kratkih informacija iz Oklaja.

Firma "Slatki dom" koja se bavi proizvodnjom montažnih kuća, konačno je započela proizvodnju u Oklaju.
Promina je sada bogatija za jednu firmu i desetak novih radnih mijesta.

Prije točno godinu dana objavio sam vijest o otvaranju "Slatkog doma" u Oklaj, pa pod ovim linkom
https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/08/1610913314/slatki-dom-u-oklaju.html
..... možete saznati nešto više o planovime navedene firme u Oklaju.


Prije nekoliko dana, započelo je i uređenje krovišta OŠ Oklaj.

Zbog dotrajalosti krovišta zgrade, prilikom svake malo jače kiše, došlo bi do procurivanja vode u hodnike i razrede škole.
Prema nekim neslužbenim informacijama, na krovište će se postaviti nova hidroizolacija, ali se neće stavljati nikakav kosi krov.

Pronašao sam u Vjesniku članak u vezi obnove škole iz kojeg prenosim samo dio:

"Iz županijskog proračuna Šibensko-kninske županije izdvoijeno je 5,1 milijuna kuna decentraliziranih sredstava za za obnovu više školskih zgrada. Župan Duje Stančić već je potpisao ugovore s izvođačima radova pa će obnova početi prvih dana rujna.

Najviše novca dobila je šiibenska Gimnazija Antuna Vrančića (1,7 milijuna kuna), Osnovnoj školi u Oklaju pripalo je 1,1 milijun kuna."



"Slatki dom" je jako brzo završio svoju priču u Promini.

Krov osnovne škole je tada uspješno obnovljen,.....


Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621401794/nekoliko-cakula.html



- 09:48 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 01.08.2016.

utorak, 01.08.2006. Fešta u Promini 15.08.2006.

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)

utorak, 01.08.2006.

Fešta u Promini 15.08.2006.




Nekoliko posjetitelja bloga često je u svojim komentarima spominjalo i pitalo zašto se u Promini ne bi ponovno održale igre i nadmetanja koja su se nekada održavala za prvi svibnja-praznik rada.

Prema za sada neslužbenim informacijama, 15.08.2006. u popodnevnim satima, u Oklaju bi se trebale održati «Narodne igre».

Tako bi se tog dana trebale održati utrke konja, magaraca, bicikla, turnir u nogometu….. sve ostale igre i nadmetanja koja su se i prije održavala.

Nakon natjecateljskog dijela, navečer bi u samom centru Oklaja na trgu ispred zgrade općine trebala biti fešta koja se prošlih godina održavala na bunarima u Čitluku.

Ako sve bude po planu prominski «Podrum bend» će u petak 04.08.2006. s početkom u 21:30 održati koncert u Drniškom kafiću Woodstock.

Planovi su nam održati i koncert 12.08.2006. (subota) u samom centru Oklaja ispred pošte i Makelje. Dugo nismo svirali u Oklaju, a naš repertoar nije baš pogodan za fešte- više je za gitarijade pa se nekako ne uklapamo u feštu 15.08.2006.


Ja se nadam da Vas ove informacije raduju, ali se nadam i vašim komentarima na ove najave.






Čitatelji Promina bloga, tada su (2006.) na sljedeći način komentirali ovaj post:



@prominka :)

Svaka čast svima koji su zaslužni za "buđenje" Oklaja. mislim da je stvarno bio red da i mi imamo neka događanja!!:)))


@bb17

Lipo je čut da će se nešto zanimljivo događat u Promini.
Koja su to vrimena bila, taj 1.maj... To su mi najdraže uspomene iz djetinjstva. Kol'ko je tad ljudi znalo doć u Oklaj, nisi moga proć kroz centar pješke, a kamoli s autom...
Svega je bilo, balota, ojkalica, dipli, sporta, ića i pića...
Bilo bi lipo kad bi taj naš običaj (Narodnih igara) opet zaživija, a tribalo bi i definirat točan datum održavanja, a ne ga svake godine minjat.
A šta se tiče svirke Podrum benda bit će vas lipo opet poslušat, konačno da koncert bude i u Oklaju.
Prošlo je dosta godina od zadnje svirke isprid zadruge, Nije da su loši koncerti u Drnišu al ipak je slađe kod nas.
Svaka čast na onom koncertu prije 2 godine u Woodstocku, kada su i neki umirovljeni pjevači i gitaristi stali opet na binu...
Pozdrav


@????

Eto mnogi se sicaju lipih vrimena u nasoj Promini, nikako mi nije jasno da se i takve feste nemogu i sada odrzavat.
Svi mi znamo di je problem, ali niko nece da kaze javno. Ja mislim da je problem u ljudima koji su na celu nase Promine.
Davno sam rekao da bi bilo bolje da dobivaju placu i da stoje kod kuce (ili za sankom) a da mladi ljudi, skolovani i neoptereceni politikom dobiju priliku da vode Prominu.
Svaka cast malim sredinama poput Miljevaca, Vrlike, Kijeva i ostalima u nasoj Zagori da su aktivni na mnogim podrucjima, kulturnim, sportskim, ekonomskim i inim. A di je Promina u odnosu na njih.
Sve ove sitne akcije dokaz su da se moze.
Cujem da bi ovu festu organizira nasa legenda PAJICA, svaka cast, ali je zalosno da to nasa opcina nije u stanju organizirat na nivou.

U nadi da cemo za Veliku Gospu poslije mise na Visovcu ili kod Gospe Catrnjske moc gustat u nasoj Promini (Oklaju) pozdrav svim komentatorima i citateljima.
Ps. Mislim da Citlucani nebi tribali ukinut svoju festu za Roka, to je jos jedan dokaz da se moze puno toga kad se oce.


Evo nekoliko fotografija "Narodnih igara" kako smo ih tada zvalii, ali iz 2003. godine;






.....a kako je bilo na Nardonim igrama....ili kako se kasnije ustalio naziv Prominskim igrama....više u sljedećim postovima...


Izvorni post i komentari nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1621390396/festa-u-promini-15082006.html

- 09:42 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić