subota, 12.08.2006. Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?
(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)
subota, 12.08.2006.
Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?
Još prije četiri mjeseca na mom blogu je postavljeno pitanje:
«Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?»
Odgovor nažalost nije stizao. Ja sam se cijelo ovo vrijeme raspitivao o navedenom prezimenu, i konačno sam jučer dobio odgovor.
A odgovor glasi:
U Lukaru je bila samo jedna kuća Mandarića.
Prema nekim informacijama ta kuća je bila jedna od najstarijih kuća u Lukaru.
Iz te kuće su u Knin, Oklaj-Drniš i Zagreb krenula trojica sinova prije pretpostavljam više od četrdesetak godina.
Navodno je jedan od sinova bio vojno lice, jedan je bio zastupnik u Saboru RH, a za trećeg neznam s čim se bavio.
Jedan od braće napravio je kuću u Oklaju (gdje je kasnije stanovao pekar Kolđeraj s obitelji), a zatim se preselio u Drniš gdje je napravio kuću.
Nije imao djece i odavno je već umro.
Šta se dešavalo s ostalom braćom, i gdje su danas nemam informacija.
Njihovim odlaskom iz Promine, nestalo je i njihovo prezime Mandarić.
(Evo i posta objavljenog 10.04.2006.)
Zanimljivo je kako svatko bar jednom u životu postavi sebi pitanje o porijeklu svog prezimena.
Kad se gleda malo u prošlost Promine, može se primjetiti kako na neka prezimena podsjećaju samo natpisi na nadgrobnim spomenicima, fratarske knjige, razni povijesni dokumenti…
Tako su s vremenom nestala mnoga prezimena, a svjedoci smo da i dan danas nestaju.
Danas mi je jedan posjetitelj bloga postavio pitanje «Znate li što o prezimenu Mandarić iz lukara?»
Iskreno rečeno ne znam. Ali ovim putem molim sve posjetitelje bloga ako znaju nekoga s tim prezimenom, ili bilo što zanimljivo u vezi prezimena ,da to napišu kao komentar.
Čitajući knjigu «Hrvati Dinare» pronašao sam nešto zanimljivo u vezi prezimena u Promini i to ću vam citirati:
Napisao Marko Sarić (Dio teksta:»Povijest života u selima oko Grahovskog polja i sudbonosna 1941»).
Hrvati iz Dalmatinske zagore, zapravo okolice planine Promine, stoljećima su se bavili uzgojem stoke, većim dijelom ovčarstvom.
Kako na području prominskih sela ljeti vladaju suša i nestašica vode, bili su prisiljeni u ljetnim mjesecima za svoju stoku potražiti hranu i vodu, koje je u izobilju bilo na području istočne strane Dinare.
Uobičajeno je bilo da su stoku vodili na ispašu početkom mjeseca lipnja, a vraćali je u mjesecu rujnu. Tako su to činili stoljećima, dok nisu počeli kupovati zemlju od bosanskih begova. Većinski vlasnici zemlje u Bosanskom Grahovu bili su begovi Sijerčići sa sjedištem u istočnoj Bosni-Goraždu.
Tako u Bosansko Grahovo, nakon kupnje zemljišta, dolaze sljedeće obitelji:
-Perići-Crni Lug;
-Bilandžija i Vulići-Korita
-Samardžija, Krpan i Žulj-Ugarci
-Sarići, Čulina, Karaga, Mandić, Kardum i Aralica –Mali Obljaj
-Duić, Sarić, Čulina i Flajs-Veliki Obljaj
Doseljeni Hrvati, uz ovce, počeli su također uzgajati i goveda i konje.
Bavili su se i poljodjeljstvom, odnosno sijanjem ječma i sadnjom krumpira kao i drugih kultura koje su u tim krajevima uspijevale…..
Ovo je samo dio članka… Inače iz knjige «Hrvati Dinare» može se još dosta toga zanimljivog citirati.
Za danas toliko….
Ispod priče iz 2006. godine, možete pročitati na ovu temu sljedeće komentare:
@Mečet
Poštovani,od kad sam slučajnim surfanjem po Internetu pred skoro godinu dana otkrio Vaš Blog rado ga svako jutro otvorim i pročitam novosti iz Promine, ukoliko ih bude, jer me svaki put podsjete na djetinjstvo i učvrste nostalgičnu sponu sa davno napuštenim ¨zavičajem¨.
Prekjučer sam s Vašim blogovskim pitanjem o obitelji Mandarić upoznao svog rođaka, "saborskog zastupnika" kako ste, ipak pogrešno, napisali koji će Vas direktno kontaktirati i dati Vam više konkretnih podataka o sebi i obitelji Mandarić.
Sudbina te obitelji vrlo je znakovita za prominski kraj jer je rezultirala vrlo uspješnim karijerama i ugledu članova Obitelji stečenom u novim prebivalištima nakon raseljavanja i, nažalost, napuštenom i potom devastiranom rodnom ognjištu u Promini.
Ipak, postoje naznake pozitivnih promjena jer druga, a naročito treća, generacija raseljenih Mandarića pokazuje istinski interes za upoznavanje krajeg iz kojeg vuku obiteljske korijene i obilazak Lukara. Pozdrav,Karlo
@V.ČULINA
Po kazivanju dr.Ankice Čilaš-Šimpraga MANDARIĆI I UJAKOVIĆI NASTAJU OD ČULINA IZ SELA LUKARA.
....a pod jednom drugom , nevezanom temom, mogli ste još pročitati sljedeće informacije o prezimenu Mandarić:
@Ante
Poštovani gospodine, dostavljam Vam nekoliko informacija o
PREZIMENU MANDARIĆ
U dvadesetom stoljeću u Lukaru su živjele tri obitelji prezimena MANDARIć.
1. Jedna obitelj nadimka Baran (toćno ime im ne znam) krajem dvadesetih ili poćetkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća odselila je u Slavoniju, na područje Vinkovaca. Jedan od potomaka te obitelji SLAVKO MANDARIĆ sada živi u Zagrebu u predjelu Dubrava.
2.Druga obitelj bila je JURE MANDARIĆ, zvani JUKO. Jure Mandarić imao je dvije
kćeri i dva sina. Kćer Milka udala se u mjestu Lukar za Milu Sarića u Lukaru je
živjela do njezine smrti.
Druga kćer Kaja udala se u selo Mratovo. kasnije su odselili negdje u Slavoniju.
Sin IVICA MANDARIĆ završio je postolaraski zanat, sagradio kuću u Oklaju i u njoj
imao postolarsku radionu. Nakod drugog svjetskog rata kupio je kuću u
Drnišu, u njoj je imao postolarsku radionu. Nije imao djece, nakon svoje smrti kuću
u Drnišu ostavio je Supruzi Anici, a nasljedstvo (svoj dio) u mjestu Lukar ostavio je
djeci svoga brata Ante.
Drugi sin Jure Mandarića ANTE prije drugog svjetskog rata živio je u Lukaru, a
povremeno i sa bratom u Oklaju.
Poslije drugog svjetskog rata Ante je preselio u Knin, tamo se oženio i živio do
svoje smrti. Imao je troje djece: sinove Antu, sada živi u Splitu, i Tomislava te kćer
Anku. Obadvoje žive u Kninu.
3.Treća obitelj, čiji sam i ja potomak, je obitelj ŠIMUNA MANDARIĆA, to je moj djed.
Šimun je imao četri kćeri: Peru, Jeku, Kaju, četvrtoj se imena ne sjećam znam da su
je zvali Žuja i sina BOŽU. Kćeri su se udale i živile u Lukaru do njihove smrti.
Božo Mandarić, čiji sam ja jedan od sinova imao je devetero djece: pet kćeri i četri
sina.
Kćer Kaja udala se u mjestu Lukar zaseok čuline za Marka Čulinu zvani Macan,gdje
je živjela do svoje smrti. Anica udala se u Lukaru za Antu Sarića zvani Bucalo, i
umrla je. Kćer Manda udala se u Nečmen za Ivu Perica, umrla. Kćer Ika udala se u
Mratovo za Jolu Džaja zvanog Jolan Klice, umrla. Kćer Marta udala se u Glinu za
Ivu Medveda, umrla. Kćer Marija sada živi u Zagrebu, nije se udavala.
Sin BOŽO zvan Bićo za vrijeme kraljevine Jugoslavije bio u žandarima. Poginuo u
partizanima na Sutjesci 1943.gdine.
Sin MARKO sedamdesetih godina iz Lukara preselio u Kovačić, zaseok Krvavice
kod Knina. Radio je u Tvornici Vijaka Knin, umro 1980. godine.
Sin ANTE po završetku drugog svjetskog rata odselio u Zagreb. U Zagrebu završio
srednju školu i ekonomski fakultet. Radio različite poslove, a posljednja zaposlenja
su mu bila: Tajnik Republičkog komiteta za turizam (kao sadašnji državni tajnik),
tajnik Udruženja turističke privrede Hrvatske i suradnik Instituta za turizam u
Zagrebu. Sada kao umirovljenik prebivalište (stalni boravak) ima u Zagrebu, a
privremeno boravi u Petrčanima kod Zadra, gdje ima kuću za odmor.
Sin IVE po završetku drugog svjeskog rata otišao na službu u Jugoslavensku
narodnu armiju. Zavrišio odgovarajće vojne škole i civilnu gimnaziju. Umirovljen je
kao vojni službenik u rangu tadašnjeg potpukovnika. Živi u Zagrebu.
Sastavio:
Ante Mandarić
Petrčane
29.08.2006. (10:42)
@Igor Mandarić
Prvo molio bi za ispriku radi ovog zakašnjelog odgovora gospodine Ante Mandarić.
Moja supruga, još u travju ove godine postavila je pitanje "znateli što o prezimenu Mandarić iz Lukara?". Nekoliko mjeseci iza toga pojavili su se prvi komentari, a onda Vi gospodine Ante napisaste podosta detalja.
Evo i moj dijelić mozaika:
Ja sam Igor Mandarić (r.1965 u Nijemcima), moj otac je Đuro (r.1935 u Nijemcima), moj pokojni dida Josip "Joso" (r.1908 u Lukaru).
Pramdida Šimun (r.18xx) otišao u Ameriku 190x, a ostavio svoju ženu Iku sa dicom Josipom, Markom, Anicom i još jednim sinom n.n. Ika je neko vrime ostala živiti sa dva Šimunova brata.
Kako je bilo siromaštvo, a previše usta prambaba Ika sa dicom odlazi put Slavonije 1915. godine i skrasi se u selo Nijemci.
Moj did Josip sa nepunih 7 godina postade sluga kod jednog gazde šokca u Donjem Selu pokraj Nijemaca. Gazdarica se smilovala nad slugom pa ga pošalje u školu gdje završi 2 razreda osnovne škole (pisat, čitat i zbrajat savladao).
193x Šimun se vratio iz Amerike, pronašo ženu i dicu, te ubrzo umro shrvan plućnom bolešću koju je zaradio u američkim rudnicima.
Mome didi Josi rodilo se četvero dice: Vita (umrla od menigitisa u 18.god.), Đuro (moj ćaća), Marija (umrla mala) i Ružica (živi u Garčinu blizu Sl.Broda).
Anica (moga dide sestra) nije se udavala.
Marko (maga dide brat) ima(o) troje dice, Pero (bio vojno lice u Makedoniji), Stipo(Bajdara) i Dragica(pekarica). Stipi (Bajdara) se rodila dva sina od kojih je jedan Slavko koji sada živi u Dubravi/Sesvete.
E sad, malo me zbunjuje pojava DVA Šimuna u stablu!
Nadimak Baranovi koji se spominje uz slavonsku lozu Mandarića, ako je potomak Slavko Mandarić iz Dubrave (Zagreb), onda je to loza od Šimuna koji je otišo za Ameriku (raditi u rudnik).
Drugi Šimun koji je ostao u Lukaru kojeg je Ante Mandarić potomak u kavoj je relaciji sa "američkim" Šimunom (bratići, strićevići, stric...)??
Treba otić u Župni ured (Čitluk mislim) pa pgledati kraj XIX i početak XX u krsne listove, ako više postoje sačuvani!?
U ožujku 2005. bio sam na Promini (poslom na objektu veza i odašiljača), te sam navratio pronaći kuču od Mandarića. Pokazala mi ju jedna baba, ruševnu koja sada služi za držat sijeno za ovce. Napravio sam i nekoliko slika pradidove (i braće) kuće koje bi se mogle i na blog staviti, uzeo sam (nemoj te mi zamirit) jedan kamen sa ruševnog bočnog zida i to će biti kamen Zaglavni kad jednom budem svoju kuću gradio.
Bog!
Igor Mandarić
Koliko dugo određeno prezime postoji u nekim krajevima, možda najbolje svjedoče vojne, povjesne zemljopisne karte.
Ukoliko pogledamo vojne karte iz perioda (1806-1869), u Lukaru iz kojeg potječu Mandarići, imamo sljedeću situaciju:
Ukoliko pogledamo vojne karte iz perioda (1869-1887), u Lukaru, imamo sljedeću situaciju:
Prezime Mandarić je nestalo iz Promine, i više nema njegovih nositelja godinama.
Ipak, u Promini živi dosta Prominjaca, koji možda nisu svjesni da njihovi korijeni (bake, prabake...) potječu i iz tih obitelji (kao što su mnogi Sarići, Lacići, Čuline, Perići, Džaje....).
I još samo jedna sitna napomena (vezano za ljetne seobe prominskih stočara prema Grahovu...)
Nedavno sam u rano jutro krenuo iz Oklaja prema Kninu, i ugledao prizor koji je zadnjih godina jako teško vidjeti, a nekada je to bio normalan, uobičajeni način života.....uobičajeni prizor.
Stočari iz Lukara, njih četvorica (Perići, Čuline, ...) gonila su pred sobom stado ovaca cestom kroz Vrbnik prema Kninu, te nastavljali stazama kojima su stoljićama u isto doba godine kročile noge njihovih očeva, djedova...pradjedova...putevima prema pašnjacima na Dinari.
Bila je ovo odlična prilika za snimiti jedan dokumentarac na ovu temu, jer tko zna kada će se ovaj prizor opet ponoviti....
Izvorni post nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/08/1620896472/znate-li-sto-o-prezimenu-mandaric-iz-lukara.html
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
