U sjećanje na Prof. dr. sc. Antu Agića
Još ljetos, točnije 21. kolovoza 2012. pročitao sam na jednoj od osmrtnica u Oklaju :
„…S dubokim žaljenjem javljamo da je naš Prof. dr. sc. Ante Agić
iznenada preminuo u utorak, 21. kolovoza 2012. u 62. godini života.
Pogreb dragog pokojnika bit će u petak, 24. kolovoza 2012. u 17 sati na groblju u Oklaju (crkva Gospe Čatrinjske)….“
Profesor Agić, živio je mirno, povučeno, jednostavno.
Ljeti bi provodio dio godišnjeg u Oklaju, i često bio prolazio ulicom nedaleko od moje.
Jednom sam upitao roditelje-Tko je taj čovjek?
Ukratko, veliki ljudi su obično jako jednostavni, ne vole se isticati...
Evo što su kolege napisale u glasniku „AMACIZ“ povodom smrti Prof. dr. sc. Ante Agić (a ja sam tek jučer pronašao na internetu):
Link: http://www.amaciz.hr/wp-content/uploads/glasnik/Glasnik49_web.pdf
Ante Agić rođen je u Suknovcima, općina Promina 10. travnja 1951.
Nakon mature 1970. upisuje Fakultet strojarstva i brodogradnje na kojemu diplomira 1975., magistrira 1985., a doktorira 1994.
Svoje cjelokupno visokoškolsko obrazovanje vezuje uz smjer strojarskih konstrukcija prateći i uključujući se u znanstvene trendove u tom području.
Odmah po svršetku studija zapošljava se kao asistent na Tehničkoj vojnoj akademiji Kopnene vojske u Zagrebu. Na Zavod za tehnologiju kože i obuće tadašnjeg Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dolazi 1987. Kao predavač radi do 1994., nakon čega je izabran u zvanje višeg predavača, tada već na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije.
U zvanje docenta izabran je 1996., a 2007. u zvanje izvanrednog profesora. Iznenadna smrt zatekla ga je u postupku izbora u redovitog profesora. Njegovu karijeru obilježila je intenzivna nastavna aktivnost na redovnim i izbornim kolegijima preddiplomskih, diplomskih i doktorskih studija poput Mehanike materijala i Nanomehanike materijala. Znanstveni interes bio mu je usmjeren prema numeričkim metodama u medicinskom inženjerstvu, materijalima te razvoju računalnih metoda na višestrukoj materijalno-vremenskoj skali.
Objavio je 11 radova u CC časopisima, 9 radova u ostalim znanstvenim časopisima, dva poglavlja u knjizi i još mnogo radova iz drugih kategorija. Održao je 4 pozvana predavanja.
Od 2005. bio je ekspert za kožu i obuću pri Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji.
Krajem srpnja ove godine Ante je otputovao na kongres u daleku Kinu, u glavni grad Peking. Kao i obično pripremao se vrlo temeljito, od pisanja priopćenja do izrade podloge za usmenu prezentaciju.
Rastali smo se nekoliko dana prije njegovog odlaska na put. Za mjesec dana trebali smo se vratiti s godišnjeg odmora, a jedna od mnogih tema koje smo trebali pretresti su i dojmovi iz Kine, ne samo s kongresa nego o svemu što je njegov znatiželjan duh tamo zapazio. I onda neočekivana vijest i nevjerica, Ante više nema, neće nam pričati o Kini, o putovanju i o puno drugih stvari.
Ante Agić prešao je 2009. na Zavod za termodinamiku, strojarstvo i energetiku. Iako se to tada nije činilo najsretnijim rješenjem jer smo na Zavodu očekivali nekog mlađeg, ubrzo se činilo kao da je oduvijek tu.
Svojim temperamentom i pomalo neobičnim stilom postao je sastavni dio Zavoda. Bio je glasan, znao se nervirati zbog sitnica, ali ne čini li to svatko od nas?
Ante se veselio sitnicama koje su za njega bile smisao života. Njegov najbolji prijatelj i životni suputnik bio je njegov pas, ili kako je on govorio „pasić“, koji ga je pratio na autobus, u kać, i o čijem je zdravlju brinuo više nego o svojem. Ante je bio vrlo društven, imao je puno poznanika i prijatelja, na svoj originalan i duhovit način pričao je o druženju sa svojim susjedima iz Markuševca, s Paga i iz rodnog Oklaja.
Ante je uvijek negdje jurio. Tako je prema kazivanju onih koji su ga posljednji vidjeli žurio na Pag u svoju uvalu, zaliti mlade masline da ne izgore od nesnosne vrućine. S tog puta se nije vratio, nekoliko dana kasnije umro je u zadarskoj bolnici. Životni put nije mu bio lagan, ali konačno je našao svoj mir u svom škrtom zavičaju, na dalmatinskoj buri i nemilosrdnom ljetnom suncu, na malom mjesnom groblju u Oklaju gdje je sahranjen zajedno sa svojim roditeljima.
Antu ćemo pamtiti nasmiješenog i optimističnog, onako kako ga vidimo na fotogra jama iz naših monogra ja.
A na Zavodu često čujem ono njegovo:
„Ajde, jesi za kavu?“ ili „Uzeo sam ti jabuku sa stola dok te nije bilo.“
Igor Sutlović
Komemoracija za prof. dr. sc. Antu Agića održana je 24. rujna u Vijećnici Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije. Komemoraciju je vodio dekan, prof. Stanislav Kurajica, a govorili su prof. Igor Sutlović i prof. Mirela Leskovac kao predstojnici zavoda na kojima je radio. Sv. misa zadušnica bila je 10. listopada u akademskoj crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu.
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
