Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića- Umro Ivan Meštrović
Arhivu profesora Ante Vladimir Bikića, krasi članak koji nije vezan za Prominu, ali je jako povijesno zanimljiv, svjedočanstvo o smrti velikog umjetnika, smrti Ivana Meštrovića 17. siječnja 1962. godine.
Evo članka objavljenog svojevremeno u Vjesniku u cijelosti:
Umro Ivan Meštrović
Posmrtni ostaci velikog umjetnika bit će prenesen u Jugoslaviju i sahranjeni u Otavicama
WASHINGTON, 17. siječnja (Tanjug)
Jugoslavenski kipar velike svjetske reputacije Ivan Meštrović, umro je iznenadno od srčane bolesti u gradiću South Bend u Saveznoj državi Indiani. Pošto je želja pokojnog Meštrovića bila da bude sahranjen u svom porodičnom mauzoleju u Otavicama posmrtni ostaci jugoslavenskog kipara bit će preneseni u Jugoslaviju.
Vijest o smrti Ivana Meštrovića jugoslavenskoj ambasadi u Washingtonu javio je njegov sin Mate Meštrović.
Ivan Meštrović rodio se 15. kolovoza 1883. godine u Vrpolju gdje su mu roditelji, siromašni seljaci iz Dalmatinske Zagore, bili na radu.
Djetinjstvo i prvu mladost proveo je u Otavicama kraj Drniša. Čuvajući stado, mali Ivan rezbario je svojim pastirskim nožićem ukrase u drvetu, obliikovao predmete od gline i u kamenu klesao svoje prve umjetničke inspiracije.
Zapazivši u njemu talent, ljudi njegovog kraja, pomogli su mu da se školuje.
U svojoj 15. godini tako je dospio u Split kod klesara Đilinića.
Ubrzo poslije toga s malo novaca i jednom preporukom krenuo je u Beč gdje je primljen u Akademiju. Tu je klesao i radio te na izložbi »secesije« postigao značajan uspjeh.
Iz Beča i je otišao u Pariz gdje se sprijateljio s čuvenim francuskim kiparom Augustom Rodinom, koji je izvršio na njega znatan utjecaj.
U Parizu je zasnovao i počeo obrađivati svoju grandioznu koncepciju —Vidovdanski dan, posvećenu junacima Kosovske bitke.
Iz Pariza otputovao je u Englesku i Italiju.
U Beču je 1910. priredio svoju prvu samostalnu izložbu.
Slijedeće — 1911. godine u Zagrebu je priredio izložbu svojih vidovdanskih fragmenata pod lozinkom »Nejunačkom vremenu uprkos«.
Te godine izlagao je u srpskom paviljonu na Internacionalnoj izložbi u Rimu.
U toku Prvog svjetskog rata Ivan Meštrović bio je u emigraciji i priređivao izložbe koje su u čitavom svijetu pobudile veliku pažnju.
Po završetku rata postao je profesor i rektor Umjetničke akademije u Zagrebu.
Godine između dva rata bile su najplodnije godine njegovog života i stvaralaštva u kojima su iznikli mnogobrojni monumentalni spomenici, djela golemih dimenzija, kao i kipovi općeljudske naravi.
Njegove izložbe otvarane su po svim kulturnim centrima svijeta.
Godine 1925. i 1926. boravio je u Americi i priredio velike izložbe koje su odjeknule senzacionalno.
Tada je primio i narudžbu za veliki spomenik Washingtonu.
Drugi svjetski rat zatekao ga je u domovini.
U listopadu 1941. uhapsili su ga ustaše i bacili u zatvor na Savskoj cesti u Zagrebu.
Kada je oslobođen, otišao je u Rim, a potom u Švicarsku.
Godine 1947. odlazi u Ameriku i u Syrakusi kraj New Yorka prima katedru na tamošnjoj umjetničkoj školi.
Nekoliko godina kasnije, 1952. Bečka akademija likovne umjetnosti bira ga za svog počasnog Člana.
U SAD je primio Zlatnu medalju za kipar stvo SAD i bio izabran za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti.
1959. godine posjetio je domovinu.
Stvaralačka djelatnost kipara Meštrovića bila je golema.
Uz radove kao što su „Moja majka“, „Moj otac“, uz mnogobrojne skulpture, brojne aktove i portrete izradio je grandiozne spomenike Marku Maruliću, Andriji Meduliću, Grguru Ninskom, Strossmaveru i brojne druge.
Njegov je „Pobjednik“ na Kalemegdanu, spomenik »Neznanom junaku« na Avali, »Zdenac života« i Umjetnički paviljon u Zagrebu.
U Chicagu stoji njegov spomenik »Indijancima«, a u New Yorku »Spomenik žrtvama židovskog naroda«.
Pored svoje kuće i ateljea u Zagrebu i mauzoleja u Otavicama, poklonio je narodu Hrvatske Galeriju s umjetničkim djelima na Mejama u Splitu.
Godine 1953. izradio je projekt za spomenik Njegošu.
Njegovo kiparstvo smatra se epohalnim i mnogi ga smatraju jednim od najvećih kipara u povijesti umjetnosti uopće.
VJESNIK, 18.01.1962.
Više o člancima iz Arhive prof Ante Vladimira Bikića, pod linkom oznaka:
Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
