Kako se i gdje nekad gradila kuća?
Ima jedna tema, koja mi se već nekoliko godina „vrti“ po glavi.
Tema koji bi trebao obraditi…i sad ću…sad ću, pa nikako.
Prije više od mjesec dana, dobio sam na e-mail bloga od J Mlinar, zanimljiv materijal:
Mediteranska kuća-Tehnike gradnje i obnove kamene kuće-Korištenje u skladu s okolišem (energija, otpad, sanitarije)
….ako vas zanima navedeni materijal, posjetite link:
link
...i opet ja…sad ću..sad ću, pa nikako.
Pročitao sam navedeni materijal, i sjetio se jedne druge priče vezanu uz način gradnje kuće nekada.
Sjetio sam se knjige našeg Prominjca, Ivana Aralice. Knjige pod naslovom „Graditelj svratišta“.
Prekrasna je to priča-roman, u kojoj se pisac između ostalog kroz priču svojih likova upušta u opisivanje izbora lokacije i gradnje kuće u „ona davna vremena“…prije nekoliko stotina godina…kad su Turci harali ovim krajevima.
Pretražio sam svoju arhivu, i pronašao taj tekst….Razmišljao sam da isti objavim u cijelosti, ali kako je knjiga zaštićena autorskim pravima, od tog ništa…..
Ipak, nije ni Ivan Aralica izmislio priču o gradnji kuće…nego je vjerojatno i on negdje pročitao???
Malo sam se potrudio i pronašao sljedeću priču objavljeu 1896 godine u „Zborniku za narod i običaje južnih Slavena“ :
****************************************************************************************
„Narodna kuća ili dom s pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini i Bosni“.
NAPISAO VID VULETIĆ VUKASOVIĆ.
II.
Prva je briga novome domaćinu u južnijek Slavena, a osobito u Herceg-Bosni, da izabere srećno mjesto, gdje će da metne kućni temelj, biva, da mu ne bude nesretna i nazadna, nego da mu sve ide u napredak i boljak. Ako čovjek, kaže se u narodu, udari kućni temelj na nesretno mjesto, a onda mu se sve onazadi, te mu se ne da u malu (imanju) i u evladu (porodu), pa u kratko vrijeme izumre čeljad u novomu domu, skapa mal i on se raskući.
Tad mu kuća postane kućerinom pa se pomalo i ona sruši i eto ti kučištine.
Zgodno o tomu narod pjeva u Dubrovačkomu (u selu Brsečinama):
Kupile se male maslinice,
U našega bega gospodara,
Kuća mu se kućištinom zvala,
U kući mu crna drača rasla,
A djeca mu meginje zobala itd.
Gdje se čeljad umetu, gdje udari morija, tu ti nestane kuće, te se to mjesto zove raskučište.
Narod u Bosni misli, da, kada čovjek napravi ili ogradi novu kuću, da će te iste godine umrijeti domaćin ili domaćica. S toga ti i kurbane (zakolju kakovu životinju, kao ovna) kuću, a da zamijene glavu za glavu.
-Ovako ti domaćin bira mjesto, a da mu bude sretno, biva: uzet će dasku ili ploču, pa će je metnuti na ono mjesto, gdje je nakastio (naumio), da gradi kuću. Tu ti prenoći, pa pusti, da ona ploča ili daska ondje stoji za njekoliko dana.
-Drugi će je opeta metnuti još jeseni, te tako čeka do proljeća, kad namjerava, da gradi kuću.
Kad podigne dasku ili ploču, ako je pod njom kakve gamadi, onda je dobro, a mravi su najsrećniji.
Tu će ti svakako, da se stani.
Ako nema ništa pod pločom, onda ti traži drugo mjesto, pa sve tako kuša dokle ga iznagje.
Još će kogod izabrati tri dobra mjesta, pa će sa svakog iskružiti po grumčić zemlje i onako će sva tri grumenčića ponijeti gataru ili gatari, a uz to i gatarinu.
U svakoj je okolici po koji gatar ili gatarica, ali narod leti obično k najčuvenijem ili najčuvenijoj.
Gatar ti ili gatarica uzme grumak po grumak u ruku, pa u kojemu čuje, da nešto živo kuca ko pile, savjetuje, da ongje gradi kuću.
Treći će ti, kad je sva japija (lijes) gotova, zovnuti majstore, a domaćica ukuva (ispeče) pogaču.
Kad je pečena, domaćin je uzme pod desno pazuho, pa ode s majstorima na ono mjesto, gdje je nakastio, da kuću gradi.
On ti spusti ispod pazuha kosimice na zemlju pogaču, pa ako se okrene na lice, ondje će graditi kuću; a ako s naopaka, ne bi ti ovdje za živu glavu gradio kuće, jer je nesreća i nafaka, nego traži zgodnije i srećnije mjesto.
Pogača je s lica išarana, biva na njoj su starobosanske loze, a na prvom mjestu mudro slovo, biva Salamunovo, te valja, da ozgora ostanu šare, kad pogača pane na tle.
Kad se kolutne pogača, pa ako sretno pane, onda ti sjede domaćin s naimarom, pa izlomi pogaču, te je pojedu zajedno.
Još ti kogod, ako i rijetko, ne gata, nego odvrne komšiluku :
„Sta da gatam? Ako mi bude navake, bit će mi svega, te ne će mi gatanje dati; biva Bog sreću dijeli, a aščija čorbu".
Ovako ti se uputi po narodnu u Herceg-Bosni gragjenje kuće, a kuća se zove na različite načine: dom, kuća, koliba, stan, u gospode kula, dvor, a u muhamedanaca konak, odzak, čardak, pa i binja ili bina itd.
Najobičnije je u Herceg-Bosni dom i kuća, te, kad se sretnu i za zdravlje upitaju, ovako će:
„Kako si? Kako je na domu itd."
-Na rastanku će: „pozdravi na domu itd."
Kula, konak i odžak, to ti je u age ili u bega, pa se eto sve manje čuje kula, nego će to obično kazati seljani u šali.
Dosta je kula po Herceg-Bosni, a neke su još iz feudalne dobi. Kule su se gradile (ovo samo uzgrede) obično na sprate (bojeve), pa se češće pjeva u narodnoj pjesmi: Na bojali okrečenoj kuli.
Bile su uske i visoke, a na četiri ćoseta, pa i to je zgodno u narodnoj pjesmi: na tananoj kuli.
Bile su od kamena, a tijeh je u svakoj okolici,
a rek' bi po Bosni i od drva, jer će pjevo:
pa mu tanku zapalio kulu,
a Hercegovac će i Primorac ragje:
pa mu bijelu razorio kulu.
Uz kulu je bio dvor, al' je to plemenita gospodičića na plemenitoj zemlji, no o tomu na drugom mjestu.
-Dan današnji je koliba ili stan (u Slavoniji salaš) na strani izvan sela (kao pojata), a u Sumadiji su stanovi drugo selo, gdje živu planinštaci i blago (marva), i to obično po sve godište.
U Herceg-Bosni je čobanin na planini na stanu ili u kolibi samo dio godine, a zimuje u selu na poljaru, uz pojate itd.
Ne osvrćem se sada na konah, odšah i binju, jer ti je to gospocko kod Muhamedanaca, te je prostrano uz avliju, bašću itd.
U običaju je od pamtivijeka, da se izabiru za gragjenje kuće mjesta ocjeđita i isprsila, biva na prisoju t. j. pri brdu prama izhodu sunca ili u podne.
Vrata se i duž kuće, okreću obično k izliođu sunca, a k sjeveru ili k zapadu rijetko ili nigda, te se kaže, da je to radi napretka, da je kuća od istoka prama zapadu, a da vrata budu na podnevu, pa se čovjek tako zna Bogu da pomoli, to jest. da se zna okrenuti k istoku.
Ovo ti je dosada sve priprava za gradjenje, biva što insan esapi (čovjek misli) da mu bude bolje, a to su svi narodi prije i sada imali omen, biva željeli su dobru sreću, al' neki su opeta držali, da je sve nafaka (udes) po onoj narodnoj:
nema dana bez sudnjega dana.
Tako je mislio i misli naš narod, a samo je odgoj donekle utaložio spomenuto sujevjerje.
Japija se siječe za kuću, te nabavlja dosta puta i prije pet godina, a siječe se jeseni i zimi, kad je šuma zdrava i zrela, i to za napuna mjeseca, da je ne toče crvi. Najbolja je japija od hrastovine, a kad ove nema, siječe se bukovina, pa i jelovina.
U ime božje evo nas na temelj, a to u Bosni: meće se na četiri ćoška po ovelik okresan kamen, da se kuća barem po metra podigne od zemlje, a da posjeći ne trunu. Grdje toga nema, tu se meću ćuci ili Jdadići, a to su hrastovi valjci, pa se rijetko u zemlju ukapaju.
Tako je isto i s temeljnijem kamenjem, a to ako se kuća gradi od drveta.
Kad se zidaju duvarovi (miri) od kamena, onda se temelj u zemlju ukopa, a s njega se izvadi duvar.
Sad, da se povratimo na prvu: na temelje, onako odignute, dogju posjeći uzduž i poprijeko, te su hrastovi, kao nu ti što najdulje traju.
Na ćoškovima se posjeći prekrste, te se urezu, da se uklopi jedan u drugi, a da se ne može nikako mrdnuti ni tamo ni amo, to jedan bez drugoga.
-Kad su posjeći srezani, đodje ti kućni domaćin i baci majstorima na posjek pešheš (dar), a to od dvije plete do dva cekina, biva po imanju.
To je majstorima veselje, a uz to će ti donijeti janje, ovna ili vola, to jest muško, nipošto žensko jali crne boje.
To ti naimar zakolje na desnomu ćošku temelja, pa ga i okrvavi.
Meso pojedu majstori i ukućani, a u Hercegovini se razdijeli i po komširaku, a to radi dobre sreće i nafalce u novomu domu.
Sad se ono kaže, da je domaćin zamijenio svoju glavu, jer narod misli, da se ne bi kuća kurbanila, a onda bi domaćin, domaćica ili kogod drugi u onomu domu za godinu dana umro..........
********************************************************
Nadam se da vam je priča (barem ovaj kratki ulomak iz cijele priče) bila zanimljiva.
Logično je zapitati se- da li mi danas gradimo kuće u skladu sa prirodom, ili samo u skladu sa Prostornim planovima?
Isto tako, mogli bi se zapitati da li su sva mjesta na kojima su izgrađene kuće, zgrade uopće zdrava za stanovanje?
Da li je danas sve više oboljelih od raznih bolesti iz razloga što spavamo na krivom mjestu?
Kad smo kod ove teme….
Gdje Prominjci gledaju vrata vaših kuća? (posebno starijih kuća)
Da li je to slučajno?
Znam, neki će reći da je tema vezana za Bosnu, a ne Prominu.....
Ljudi seobom nose svoje običaje....a ne treba posebno objašnjavati koja su područja u Dalmaciji naselili doseljenici iz područja Rame....i gdje su nastavili život po "starim običajima".
Evo jedne kuće u Nečvenu, koja se najljepše uklapa u ovu priču:
... i jedne fotografije poluautomatske kvake na ulaznim vratima, iz istog doba....
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
