_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Tako to radi majstor Dado

Prije nekoliko dana, pronašao sam na You Tube-u jednu snimku „Auto limara- Dalibora Mlinara“.

Namjerno navodim „Auto limara- Dalibora Mlinara“ (premda se to baš tako izričito ne spominje na snimci…), jer sam nekad svakodnevno prolazio pored reklamne table, na kojoj se isticao taj natpis-"„Auto limar- Dalibor Mlinar“.

Prošlo je puno godina od reklame na tabli pored puta…pa do snimke na internetu …puno lijepih sjećanja- događaja.

Život brzo prolazi, i jednostavno ne stignemo primjetiti sve promjene koje se oko nas odvijaju.

I mijenja se puno toga.

Ipak, na svu sreću, nešto se i ne mijenja.

Kad sam bio mali, živio sam nasuprot mehaničarske radionice Dalibora Mlinara.

Nije bilo dana, a da se iz njegove radione nije čula pjesma, veseli smijeh mehaničara Dade , njegovih radnika Vinka…nekad i Cara….Bilog…Sive…

Nisam imao potrebu kupovati nove kazete Magazina, Crvene Jabuke, Bijelog dugmeta…Iz radione je svakodnevno do moje sobe dopirala
najnovija glazba, „Dadina top-lista“. Od jutra…do mraka…
A ja sam njima s druge strane uzvraćao sviranjem klasične glazbe na harmonici….vježbajući za glazbenu školu….

Vrata Dadine radione uvijek su bila otvorena za nas djecu. A nama je vječito trebalo ili pumpat lopte, bicikle, ili zavarit pedalu na bicikli…napukli kostur.
Netko drugi bi nam nabio nogu u guzicu (da prostite) i potjerao nas, ali Dado i Vinko bi nas s osmjehom dočekali riječima „di ste momci….“

Koji je samo gušt bio gledati sav taj alat u mehaničarskoj radioni. Kako je zanimljivo bilo pratiti preobrazbu olupina u „ganjc nove“ aute.
Kako je bio gušt gledati ljude kako nešto popravljaju...

A onda se i u ovu dobrosusjedsku priču, uvukao Domovinski rat.



Prošlo je pet godina….mi djeca smo malo narasli…

Od Dadine radione ostali su samo goli zidovi….






Trebalo je dugo vremena da se stvari vrate u svoje predratno stanje…





Jednog dana (prije desetak godina), moj sin Ivan, i njegov prijatelj Klepo …. zabrinuto su stajali pored biciklice sa izdušenom gumom.
Šta ćemo sad, 'ko ima pumpu?-pitao se moj Ivan….
Ma znaš šta- brzo se snašao Klepo….idemo mi kod Dade…..Dado će to nama sredit!

Baš sam se s guštom nasmijao.

Neke se stvari ipak ne mijenjaju!

Malo kad prođem prema centru Oklaja…a da koji minut ne zastanem kod Dade.
I dalje su kod njega najzanimljivije priče…i dalje je kod njega smijeh…..i dalje je kod njega iskren razgovor i sugovornici koji se tamo zastanu, nađu,
i dalje se iz zvučnika čuje glazba…


Nije to obična mehaničarska radiona…meni to više dođe kao „Brijačnica u Roka Prča“……..Mjesto za ugodno druženje...

Ali, vratimo se početku priče…vratimo se „You Tube-u“ i snimci kako majstor Dado radi svoj posa!




"Kako je bio gušt gledati ljude kako nešto popravljaju..."


….i život ide dalje…


Živija mi Dado!