_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Prva liga

Malo tko ovih dana sa zanimanjem ne prati vijesti na radiju, na televiziji.

Nakon jednih vijesti, slijedila je na radiju pjesma koju možete pogledati i poslušati pod linkom:



Slušam pjesmu...razmišljam o stihovima, a oni idu.....

*********************************************************************
Prva liga- (Kuzma i Shaka Zulu)

Ja i moj prika smo ostali bez love, odlučili uletit u poslove nove
Odmah smo odbacili dilanje i šverc, poker automate, karo pik i herc
Rumbalo je trafiku ekipa iz portuna, došle su ih matere vadit iz pržuna
Faca što je volia ukrase od zlata, okinia gospođi lančiće sa vrata

Prva liga, prva liga ali mene nije briga...

Čoviku je veselo započea dan, provalnik mu sinoć pospremia stan
Uzea je video, ispila je špine, strpa sve u vriću, skočia s visine
Tip je veza kozu, ali nije ima sriće, lupeži je stručno digli priko sviće
Vozač sta na sekund kupit Walter Wolf, u to vrime s parkinga mu izvitria Golf

Prva liga, prva liga ali mene nije briga...

Čita san u Slobodnoj, skupilo je klinca, nosia na Pazar cviće sa Lovrinca
Blagajnica uvatila momka u dućanu, završia fakultet, a nema ni za hranu
Lokalnome žicaru falilo za pivo, uzea je kanistar i gumeno crivo
Isisa je gorivo, ispraznia je tank, utopia za siću, dotrča za šank

Prva liga, prva liga ali mene nije briga...

U prometovom busu, na stanici u Lori, putnika bez karte stukli kontrolori
Pobunia se čovik zar se i to može, ostavi ga brale isparat će te nožem
U gužvi isprid pošte starcu koji šepa, izvuklo takujin iz stražnjega žepa
Reka mi je gazda sinoć još je bija mrak, mini mu je market odletia u zrak

*********************************************************************


Ta me pjesma vrati u 90-te godine. Vrijeme rata. Vrijeme školovanja u Splitu kao prognanik. Vrijeme kad smo pjevušili u busu ovu pjesmu, a na radiju su se svaki drugi dan čule vijesti o novim kafićima koji su letjeli u zrak. Sjećam se reklame za jedan butiq „Zvjerka je u gradu“. Nakon nekoliko dana, kad smo na putu do škole prolazili pored „Zvjerke“ primjetili smo da je i ona došla na red za miniranje. Od tada smo kad bi pored „Zvjerke“ prošli samo kroz smjeh dobacili „Zvjerka je u zraku“. Imali smo 17-18 godina i sve nam je bilo ravno. Povratku kući se više nismo ni nadali, a budućnost nam je vjerojatno bila zajemčena na prvoj crti bojišnice. Živjeli smo kao da će mo sutra umrjeti, i bilo nam je svjejedno, jer smo smatrali da nemamo što izgubiti, da nam gore ne može biti. Ja i moji prijatelji, „vječiti stanovnici Hotela“, smatrali smo da smo samo dno dna društva....Na svu sreću, shvatili smo ipak da smo mi ti koji biramo hoćemo li ostati „dno dna“, ili će mo krenuti u borbu što zove se život.......

Skoro 20 godina kasnije....

Neke nove generacije nalaze se u situaciji u kojoj smo se mi nalazili kao prognanici...bez posla, bez novca...bez nade...i povijest se ponavlja.

Sjetim se i jedne izreke „Najopasniji su borci oni koji nemaju što izgubiti“.
Očito je da dolazi vrijeme velikih promjena. Svi se nadaju da će se loše posljedice tih promjena događati nekomu drugom/a dobre njima.

Uglavnom, pjesmu iz naslova sam prije 20 godina slušao i pjevušio sa osmjehom-a sada gledajući svoju djecu, slušam je kao što su je slušali tada moji roditelji, i umjesto ove, sada bi možda radije poslušao pjesmu „Kud plovi ovaj brod?“