Župni list Promina 2010 (br. 5)
Već sam u jednom postu (Legenda o Prominskoj kapi) objavio da je izašao novi, peti broj Župnog lista Promina.
Župni list Promina je jedan od rijetkih pisanih tragova o životu u Promini, a kad vrijeme učini svoje....ono što nije zapisano, kao da se nije niti dogodilo.
Iz lista nastalog i tiskanog velikim naporima glavnog urednika fra Krešimira Mikelića, Zvone Bare kojeg bi nazvao i „glavnim koordintorom lista“, te stalnim i (koliko mi se čini) jedinim sponzorom koji omogućava tiskanje lista Željkom Džapom....teško je odlučiti što izdvojiti kao najbolju najavu koja bi trebala biti poruka Župnog lista Promina.
Za čitatelje promina.blog.hr-a, odlučio sam izabrati „Uvodnu riječ župnika“, i evo je u cijelosti:
*********************************
Nadahnuti anđeoskom pjesmom u Božićnoj noći i mi danas svakodnevno ponavljamo:
»Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!« Otada ta pjesma odjekuje čitavim svijetom i nema pjesme koja je može nadjačati. Nema te sile koja tu anđeosku pjesmu može utrnuti. Svatko je od nas pozvan osobno se pridružiti toj radosti i biti Božji miljenik, Božji povlaštenik, osoba Božje dobrohotnosti, jer je milost Božja ponuđena svim ljudima.
Slava Bogu i mir ljudima dobre volje: to su znakovi Božića. Čovjek zahvaćen Bogom je čovjek dobre volje. Dobra je volja početak svakoga dobra. Bez nje nema Božjega i ljudskoga svijeta. Dobra nas volja potiče da mislimo i govorimo dobro, da činimo dobro uvijek i svakome, ali i da primjećujemo i poštujemo dobro koje drugi čine. Dobra volja nas potiče na odgovornost za svijet u kojemu živimo. Uči nas davanju. Uči nas da u davanju nađemo puninu svoje radosti.
Čovjek dobre volje ne čeka što će drugi učiniti. Ne traži od drugih očitovanje njihove dobre volje. Dobra volja drugih nije uvjet za njegovu dobru volju, jer istinski dobra volja je nužno bezuvjetna. Dobra volja je početak mira, početaksvakoga boljeg svijeta. I taj mir, taj početak boljega svijeta uvijek najbolje prepoznaju oni koji su dobre volje.
Da, našoj su domovini, našem hrvatskom društvu, našem su vremenu potrebni ljudi dobre volje: ljudi koji će se izdići iznad svakovrsnih zlovolja i pesimizma nadahnutog materijalnim krizama, iznad neshvatljivih i bolnih ravnodušnosti, i graditi svijet u kojem će se svaki čovjek osjećati dobrodošao i u kojem će svaki čovjek moći naći svoje ispunjenje. To je svijet u kojem će smisao biti prepoznatljiv i poželjan, a besmisao razotkriven; svijet u kojem se dobro neće prešućivati, a zlo razglašivati, pa i poticati; svijet u kojem opće dobro neće biti samo riječ kojim se zavodi lakovjerne, nego istina za koju se svi zauzimaju u skladu s povjerenim im obvezama.
Važno je primijetiti da se istodobno, dok se nad Betlehemom čula anđeoska pjesma:
»Slava na visinama Bogu«, Isus rađao na nekom skromnom mjestu izvan Betlehema, jer za njega i njegove nije bilo mjesta u svratištu. Čini se da je otada uvijek tako: da za Isusa i njegove ima malo mjesta ondje gdje je obilje, lagodnost i bezbolnost. Ne, zasigurno ga nema ondje gdje je površnost, samodostatnost i isključivost. Isusu i njegovima mjesto je u srcu života. Ondje gdje je život najzahtjevniji, najbolniji, najneizvjesniji, ali i najblagoslovljeniji.
Kršćanin je pozvan prolaziti ovim svijetom obilježen imenom Isusovim i za sebe odabirati povijest njegova života, povijest koja iscrpljuje, uznosi i preobražava.
Prolaziti ovom zemljom čineći dobro, i to dobre volje čineći dobro, ono je najizvrsnije što je uopće darovano čovjeku. U tome je njegovo, u tome je naše ispunjenje. I dok nije životno mudro svoju dobru volju uvjetovati ma čijom dobrom voljom, pravedno je da se zauzimamo za mir za svakoga, za svako biće. Mir koji bilo koga mimoilazi, nije istinski mir.
Mir koji ne osigurava svakome životni prostor u kojemu će moći ostvariti svoje ljudsko dostojanstvo, nije istinski mir.
Mir je plod trajnih i iskrenih saveza, počevši od saveza koji Bog sklapa u darovanom Sinu Isusu Kristu, opraštajući čovjeku, obnavljajući ga i darujući mu sebe samoga kao sudionika u prijateljstvu i dijalogu, u vidu jedinstva svih onih koje Bog ljubi. Po tom jedinstvu i savezu svatko vidi u drugome prije svega nekoga tko mu je sličan, jer je i njemu oprošteno i jer je ljubljen na isti način. Kršćanin pak čita u licu svakoga čovjeka odraz slave Kristove i sjaj Presvetoga Trojstva. Kršćanin govori svakom čovjeku: Ti si za mene važan, tvoje stvari poštujem, u Kristu te ljubim kao samoga sebe. Važno mi je i poštujem ne samo svoje dobro, dobro svoje obitelji, skupine, pokreta, stranke, naroda, nego važno mi je zajedničko dobro, dobro čitavog čovječanstva. Svako djelovanje protiv ovoga »zajedničkog dobra«, ovoga »općeg interesa« produbljuje korijene straha, zavisti, neprijateljstva te rađa sukobima, prouzrokuje nemire i hrani mržnju.
Ovo božićno vrijeme svima je nama poziv da se otvorimo za mir koji je dar novorođenog Kralja. Mir se gradi na stupovima istine, pravde, ljubavi i slobode. On je potreba i čežnja sadašnjosti hrvatskoga društva.
Samo mir koji dolazi od Boga, mir koji dolazi po ljudima dobre volje, u sebi je životan. Samo nas on može obnoviti u dubinama naših srdaca i učiniti nas bliskima i zauzetima.
Samo nas on može uvesti u potrebe onih s kojima živimo i otkriti nam da ni za Boga ni za čovjeka u ovome svijetu nema doma izvan ljudskoga srca. A tko nađe dom u ljudskom srcu, nigdje nije beskućnik.
U tom duhu svim PROMINJANIMA, ma gdje bili, i SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE, čestitam Isusovo rođenje i želim svakim blagoslovom obdarenu novu 2011. godinu.
Fra Krešimir Mikelić, župnik
*********************************
Za sve one koji nisu u mogućnosti doću u Prominu, ili preko nekoga kupiti Župni list, Zvone Bare se pobrinuo te je isti objavljen i na internetu pod linkom:
http://www.franjevci-split.hr/pdf/promina-bozic-2010.pdf
Eto, moji Prominci, čitatelji promina.blog.hr-a od Australije, Amerike, Španjolske, do Njemačke, Francuske, Švicarske.......i svi ostali koji to do sada niste....sada imate materijala za čitanje sljedećih nekolio dana.
Oznake: Župni list Promina
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
