Vratite nam babu Likotinku!
Vrijeme u kojem se u Matasima širio miris rakije iz kotlovuše babe Likotinke na oboru, odavno je iza nas.
Tek ponekad napuni se koji kotao, okupi se u jesen ekipa…I opet se kao nekad peče rakija, baci koja ćakula.
Ali, babe Likotinke više nema….
A ja je se još sjećam, kao da još loži kota.
Budno je mrkim pogledom nadzirala kotlove, I čekala kad će poteći prva rakija s kojom su plaćane njene “kotlovske usluge”.
Lako bi se obračunala cijeni usluga , PDV, …Lako bi baba Likotinka platila porez na reklamu, porez na dobit…komunalnu naknadu…mirovinsko osiguranje, socijalno osiguranje, doprinose za zapošljavanje…obračunala prihode I rashode…
Lako bi ispunila I poreznu prijavu I zahtjeve za doplatak….zatražila poticaje za poljoprivrednike.
Naravno….ništa od tog nije bilo, a svejedno se živilo.
I baba Likotinka je bila “gazda” sa svojim kotlićem, I prikupljenom rakijom.
Što je najvažnije, nije se mučila sa pustom administracijom, nego je život živila u miru I blagoslovljenoj neinformiranosti.
Nju nije Ante Gotovac zamarao svojim suzama napuštenog ljubavnika….
Nisu je zamarale nikakve Rosite koje bi joj svjetom sapunica nadopunile sve snove za životom u luksuzu koji će jednog dana doći.
Nisu je mučili razni modni kreatori koji svoju želju da postanu “curice” ostvaruju oblačeći “zvjezdice”.
Nisu je zanimale kreme za “kožu glatku poput svile”….
Nisu je mučili ni državni ni lokalni izbori….
Najvažnije bi bilo da vatra u jesen gori….
Meni je tada bilo najčudnije kako to baba Likotinka ni pet- ni šet, bez razmišljanja, kad bi bilo hladno stavi ruke usred vatre, raširi prste I tako se grije….
Baba pa opećete se! – samo bi prošaptao….Ali ona je (iako kao gluha na mnoge priče) samo raširila u osmjeh usne natkrivene sa tankim brčićima –e moj sinko… davno je u ovim rukama izgorilo što je imalo izgorit….
Baba Likotinka je sada u svijetu u kojem alkoholne pare I dalje putuju u oblake, a rakija se na ovom svijetu, u Matasima pod Prominom sve manje peče, kotlovnica sve manje otvara.
Nema više vinograda, nema više masta… nema više ljudi…nema više ojkalice uz vatru čekajući rakiju…nema više seoskih priča…
Evo, sada sam se sjetio I jedne priče tada “klapca” Zele…iz njegovih trgovačkih dana na pijaci u Kninu.
Slušaj….
Poslala ti mene moja stara u Knin prodavat jaja…
Ja ti nji’ lipo posložija na banak…
I tako…ja vičem “jaja-jaja”, “jaja-jaja”, a gospođe dolaze, kupuju. Posa cvate.
Kad, donija ti vrag jednu, I vrti jedno jaje…. Drugo jaje…. Pa ovo je dobro…pa ovo nije.
A štaš, mislim ja u sebi…jaja ka jaje?
Ša se tu ima birat?
A nju ti vrag nikako maknit od štanda, a ja neznam šta ću?
Pati mi posa…Ljud misle da nešto nije u redu kad ih ona tako nešto čudno pribire.
Vidim ja… neće to na dobro izać, I ja odlučim na brzinu taj problem riješit, te ti ja njoj vako kažem:
Gospođo moja…možete Vi moja jaja privrnut I okrent koliko god oćete puta, al’ u njima ku…. nećete nać!
I ode lipo gospođa kada sam je vrilom vodom polija…a jaja se prodaše začas….
Eto….tko može platit ovo obrazovanje u predmetima iz trgovine I marketinga na selu?
Ali nažalost, sveučilište u kotlovnici je zatvoreno… I priča je utihnila…
Ono što me podsjetilo na te dane, spominjanje je trošarine na rakiju.
Ljudi moji, više na ovoj zemlji nema onog što čovjek uzme u ruku, a da državi ne da dio.
A još se sjećam priča iz povjesti kada se državi Ili crkvi davalo jednu desetinu na sve što proizvedeš- a mi smo se nad tim zgražali- kao koji je to bio teror I nepravda.
Sad kad gledaš….pa ti su ljudi živili mukti!
Uglavnom…za sve “Babe Likotinke”, koje još peku rakiju, I održavaju semestre iz trgovinskog poslovanja na selu, evo zakona koji će im pomrsiti računa brže od najjače rakije:
* * * * * * *
Novi zakon o trošarinama
Ulaskom u 2010. godinu stupio je na snagu novi Zakon o trošarinama (NN 83/09) i s njim povezani Pravilnik o trošarinama (NN 1/10).
Kako bi malim proizvođačima jakih alkoholnih pića omogućili snalaženje u novim propisima, ovom prilikom upućujemo na odredbe zakona i potrebnu proceduru kod registracije i prijave kotlova.
Dakle, prema Zakon o trošarinama (NN 83/09) mali proizvođač jakog alkoholnog pića (onaj koji proizvede za vlastite potrebe alkoholnog pića s količinom koja ne prelazi 20 litara čistog alkohola godišnje) mora nadležnoj carinarnici, ovisno o prebivalištu, podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika i to najkasnije 8 dana prije početka proizvodnje, te istovremeno dostaviti podatak o volumenu pojedinog uređaja za proizvodnju alkohola-kotla kojeg ima u vlasništvu, odnosno uporabi.
Mali proizvođač jakog alkoholnog pića plaća trošarinu ovisno o zapremini kotla.
Trošarina za svaki kotao zapremine 40 do 100 litara iznosi 100,00 kuna, a za kotao zapremine preko 100 litara iznosi 200,00 kuna. Ako mali proizvođač jakog alkoholnog pića proizvede jako alkoholno piće u količini većoj od 20 litara čistog alkohola godišnje, na tu količinu obračunava i plaća trošarinu u iznosu od 5.300 kuna po hektolitru čistog alkohola.
Mali proizvođač jakog alkoholnog pića obvezan je carinarnici nadležnoj prema prebivalištu, dostaviti godišnje izvješće s podacima o ukupno proizvedenoj količini jakog alkoholnog pića za vlastite potrebe, zapremini kotla i obračunatoj trošarini do 20. siječnja tekuće godine za proteklu godinu. Trošarinu je dužan platiti do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu.
(Ako mali proizvođač jakog alkoholnog pića najkasnije do 31. siječnja tekuće godine obavijesti nadležnu carinarnicu da kotao nije u uporabi i zatraži da se zapečati, u sljedećim poreznim razdobljima ne nastaje trošarinska obveza dok je kotao zapečaćen. Pečaćenje i skidanje pečata s kotla obavlja nadležna carinarnica na zahtjev i trošak malog proizvođača jakog alkoholnog pića.
Prijava za upis u registar trošarinskih obveznika podnosi se u tri primjerka na Obrascu PUR.
Za sve proizvođače koji se dvoume s postupkom prijave, potrebno je naglasiti da su kaznene izuzetno visoke.
* * * * * * *
I sad ti na kraju živi I peci rakiju na selu????
Oznake: život na selu
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
