Putujmo zajedno -Život Down Under Australija
Internet je odličan medij za virtualna putovanja…bijeg iz jednog svijeta u drugi…povratak svojim korijenima.
Svakoga dana, promina.blog.hr je poput jednog malog gradskog trga, na koji dolaze posjetitelji najvećim djelom iz Hrvatske, skoro 80%.
Ali isto tako navrate i posjetitelji iz Amerike, Australije, Kanade, Švicarske,…. i Rusije koja me i potakla na pisanje mog prvog posta posvećenog temama koje uređuju Prominci i Prominke koji žive van Promine.
Zanimao me pogled naših raseljenih Prominjaca na kraj u kojem sadA žive, odnosno pogled na život u Promini iz njihova kuta gledanja.
Prošli post, napisao je Prominac na „službenom putu“ u Rusiji.
Možete ga pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2009/02/1625966149/putujmo-zajednorusija.html
Pozdravljam ovim putem našeg Prominca u Rusiji, i nadam se da će nam poslati još koju priču-fotografiju?!
Nakon tog posta, stupio sam u kontakt sa našom Prominkom, Radmilom u Australiji, te i nju zamolio za jednu priču za promina.blog.hr.
Priča je jučer stigla na moj e-mail, i evo je u cjelosti:
Život Down Under
Nakon trinaest godina života u Australiji, započeti priču i nije baš jednostavno, jer godine provedene ovdije imaju priča, tema i događaja.
No pokušati ću prikazati slike iz svakodnevnog života običnog čovjeka, ili život u jednom tipičnom prigradskom naselju.
E, pa krenimo iz vlastitog dvorišta (avlije ) kako se kaže. Ta avlija je ograđena sa svih strana, visokom ogradom, da imam osjećaj kao da sam u zatvoru.
Susjede ne vidim,a niti oni mene, ali sam sigurna da me čuju, kao što i ja čujem njh, kada u vrijeme nedjeljnog ručka započmu kositi travu. To da su Australci opsjednuti kosilicama za travu, nije neka novost, meni je kosilica samo kosilica, sluzi svojoj svrsi.
I u tako ograđenim avlijama nema se šanse upoznati susjede, popričati onako usput dok se zaljeva cvijeće, ili pak pozvati na kavu. Nažalost susjedi smo, a stranci smo jedni drugima. Ali to je tipična slika zapadnog modernog života.
Ulice prigradskih naselja su košnice jurećih automobila, radova i raskopavanja, sirena policijskih auta i kola hitne pomoći. Te ulice su svjedoci promjena, rušenja starog i gradnje novog. Te ulice su svjedoci razbojstava, porobljavanja, nasilja. I sa ranim večernjim satima, kada sve utihne, postaju prazne, poneki čovjek prošeta psa, i onda kao da je sve stalo, nikog nema, nitko se na tim ulicama ne osjeća sigurno.
Lokalni parkovi su popularni, što među lokalnim sportskim klubovima, što među lokalnim stanovništvom, jer su prilika da se iziđe vani i prošeta u toj oazi mira.
Obično imaju terene za nogomet, rugby, baseball, netball, cricket, atletsku stazu. A popraćeni su i dječijim rekvizitima ljulje, tobogani itd.
Hrvati se znaju okupljati u takvim parkovima radi balotanja, kao i Talijani, ostali svrate na trac-partiju i druženje.
Parkovi su inače ovdje dio načina života, vikendom i praznicima, prepuni su ljudi, roštilja se i dimi na sve strane, normalno ako na snazi nije zakon zabrane paljenja vatre na takvim mjestima, što i jest čest slučaj za vrijeme ljtnjih mjeseci.
Najbrži način da se stigne do grada je vlak. Većina prigradskih naselja su povezana željeznickim linijama. Vlakovi obično uvijek kasne, u njima je u udarnim, jutarnjm, i popodnevnim satima velika gužva. Jako su prljavi, posebno vikendom. A i poprilično su stari, tako da nije ništa neobično da na 40° C vozi vlak bez klima uređaja.
Sva prigradska naselja su šarenilo nacija,vijera i kultura. Premda postoje predgrađa koja su poznata po tome da u njima žive pripadnici određenog naroda npr Grci, Talijani, Kinezi, itd pa se prema tome u tim djelovima grada mogu pronaći restorani i dućani spomenutih.
Jedan prosječni radni dan je uglavnom proveden u jurnjavi, između odvoženja djece u školu, pa na posao ili u spizu, čekanja u redu, i onda ponovo sve dovesti kući, pa odlazi na razne aktivnosti, sve je kao začarani krug u kojem se svakodnevno vrtimo. I dok tjelo i noge jure ovim ulicama, misli i dio duše uvijek lutaju prostorima Promine i nadaju se da će se ponovno sresti, da opet postanu jedno.
Dragi čitatelji Promina-bloga, nadam se da sam vam uspijela dočarati dio života iz Australije, koji je za sada moja svkodnevnica. Svim Promincima ma gdje god bili i živjeli u Promini i u svijetu srdačni i topli pozdravi.
Radmila Babaić (jos uvjek “mala Ivelina”)
A sad “Foto priča”
Popularna “fence”, ukrasili smo je smokvom, susjede ne vidimo.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/1-P4090134.jpg?t=1240856926
Parkovi su uvijek posjećeni vikendom.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/2-P3220115.jpg?t=1240857045
Parkovi kao mjesta rekreacije, ovo sam snimala oko podneva, tada nemožete u njima naći nikoga osim možda po kojeg penzionera u šetnji.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/3-P4140135.jpg?t=1240857097
Posjet Tradicionalnom Uskrsnjem Sajmu, ludilo boja , brzih vožnji, farmeri dolaze u posjet gradu i predstavljaju svoje proizvode.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/4-P4180141.jpg?t=1240857148
Ribu su napravili od jabuka.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/5-P4180152.jpg?t=1240857198
Vatrogasna kola, Australska stvarnost, Australski heroji.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/6-P4180153.jpg?t=1240857244
Magarac je magarac, u Promini i u Australiji
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/7-P4180149.jpg?t=1240857285
Novi dječiji vrtić, u mom susjedstvu.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/10-P4220178.jpg?t=1240857491
Prigradski autobusi.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/8-P4180177.jpg?t=1240857367
Kola hitne pomoci, ova su u stvari komandni centar, iz njih se upravlja na terenu, prilikom velikih nesreća, kao što je bio i zadnji požar u Saveznoj Dražvi Victorii.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/9P4180155.jpg?t=1240857421
Staro i tradicionalno.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/11-P4220179.jpg?t=1240857539
Novo i moderno.
http://i112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/12-P4240181.jpg?t=1240857583
Link na sve Fotografije koje je poslala Rada je:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Australija/
I to bi bilo sa sada sve iz Australije….Kad Rada fotografira kojeg klokana, ili neku drugu Australsku beštijicu…onda bi mogli objaviti još koju fotografiju?
Zahvaljujem se Radi na poučnoj priči iz Australije, I nadam se skorom susretu u Promini na kavi.
Nakon posjeta Australiji, mogli bi se vratiti natrag do Europe, odnosno do Prominjaca koji žive u Švicarskoj I redovito posjećuju Promina.blog.hr?
“Švicarci” ako ste voljni poslati svoju priču, ja Vas ovim putem zamoljavam da mi se javite na e-mail promina.blog.hr@gmail.com.
Naravno, pozivu se mogu odazvati svi raseljeni Prominjci, koji putem Bloga posjećuju Prominu…Radujem se svakoj vašoj novoj priči!
Putujmo zajedno…..u svijetu virtualne čalolije…
Oznake: Putujmo zajedno
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
