Putujmo zajedno-Rusija
Internet je odličan medij za virtualna putovanja…bijeg iz jednog svijeta u drugi…povratak svojim korijenima.
Svakoga dana, promina.blog.hr je poput jednog malog gradskog trga, na koji dolaze posjetitelji najvećim djelom iz Hrvatske, skoro 80%.
Ali isto tako navrate i posjetitelji iz Amerike, Australije, Kanade, Švicarske,…. i Rusije koja me i potakla na pisanje ovog posta.
Zašto Rusija, i zašto ovaj post?
Često sam zamišljao gdje su sve čitatelji mog bloga, kako žive, kako gledaju na život u Promini iz svojih novih „Domovina“, gradova…
Razmišljam što bi oni sve dali da su na mom mjestu…
Kako bi rado sili sada zimi u zaklonicu od bure, i „grijali kosti na suncu“…
Kako bi sili uz kamin, i s guštom se namirisali dima smreke….
Kako bi s društvom zabriškulali, popili koju bevandu….
Kako bi bacili pečenice s jajima na tavu…
Kako bi……
Kako bi radili sve ono što su radili dok su živjeli u Promini.
Vratimo se Rusiji….
Zadnjih, godinu, dvije, ako se ne varam… primjetio sam kako mi „u goste“ često navraćaju „Rusi“.
Ako netko navrati jednom u mjesec dana, onda je kod mene slučajno „jer je pogriješio vrata“, ali ako dolazi svaki dan… znači da Ga nešto veže za Prominu….
Nekidan sam „posebnim metodama“ stupio u kontakt sa našim Promincem u Rusiji.
Neću Ga za sada imenovati, ali on mi je dao ideju za pisanje postova na temu „Putujmo zajedno“.
Do sada ste Vi, moji dragi posjetitelji dolazili meni u goste, ali ja sam sada zaželio doći virtualno Vama u goste.
Zamolio sam našeg (nazovimo ga za ovu prigodu) „Gorana Milića“, da nam napiše koju riječ o tome kako je dospio u Rusiju, što tamo radi….da pošalje koju fotografiju…
Fotografije i tekst su stigli, i nema razloga da ih ne podijelim s vama.
Fotografije možete pogledati pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Rusija/
A evo i priče našeg „putopisca“:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Slika 92 je pocasna straza Kremlja
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Rusija/?action=view¤t=Picture_092.jpg
,u nju ulaze pomno odabrani koji se skoluju od svoje osnovne skole,a vecinom su to djeca visoko pozicioniranih ljudi u samom Kremlju i vojsci,poput generalovih sinova,poginulih casnika u Afganistanu i Ceceniji.
Slika 99,je park uz zidine Kremlja.
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Rusija/?action=view¤t=Picture_099.jpg
Slika 105,je Crveni trg ili na ruskom Krasnaja Ploshad.
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Putujmo%20zajedno/Rusija/?action=view¤t=Picture_105.jpg
Ostale slike su od grada udaljenog 900tinjak km od Moskve sjeverno-istocno,putujuci vlakom 13 sati voznje.
Posto je moja firma dobila posao za ugrađivanje protupožarnog sistema za Svicarsku drvnu kompaniju nas troje smo poslani da zavrsimo posao.
Let Warsava-Moskva,taxi do zeljeznickog kolodvora i na vlak.
Odmah smo imali preporuku kupiti karte za cijeli kupe sa 4 spavaća mjesta i poslužitelju cijelog vagona platit koji dolar da nas zaključa izvana i nikom ne otvara.
Jasno sto vise to bolje,ali 10 dolara je dovoljno.
Svakojakih ljudi putuju…lopovi koji žive samo od tog što pljačkaju po vlaku…
Dok traje putovanje nema se bas nešto lijepo vidjet već što si udaljeniji od Moskve to postaje sve starije, razrušenije.
Kao da je u njih rat bio,a ne u nas. Zaostalije, siromašnije.A od grada do grada je šuma, i tu i tamo malo selo sa par kućica.
Kad bi zapuvala bura nebi ništa ostalo.
Na toj relaciji za vrijeme SSSR-a je bila postaja na kojoj bi se svi prozori na vlaku obložili daskama da se ne vide poneke vojne baze koje danas ne postoje, razrušene od vremena i pljačke raspadom SSSR-a.
Dolazak na moje odredište,mali grad SHARJA….taj izlazak iz vlaka i povici ajme Boze di sam,ocu kuci!
Sa svih strana te napadaju babe da prodaju koju kiflicu, keks, pivo, votku.
To stanje koje je neprominjeno već desetljećima, na svim pogledima simboli bivšeg SSSR-a.
Od kolodvora do hotela cesta ne postoji,ljepši put za Pode,samo negdje se nazirao asfalt kao dokaz da je postojao.
Nekoliko "betonskih zgrada",a ostalo drvene kućice i drvene trokatnice,nekoliko dućana u kojima prvo napišeš na ceduljicu šta ćeš kupiti pa na kasu platit i onda preuzimaš.
I to se trebaš sporazumjeti sa par rijeci ruskog,a ostatak rukama pa mi je na pamet padala pjesma „...malo se koristim rukama,a perfektno se služim smiješkom...!“
Za vrijeme boravka u gradu svakodnevno mi je u glavi,srcu,očima bio Oklaj-Promina,ta nasa ljepota,nasa domaća vesela sredina, moja grabovina, smrika, bura,a ne ovih -30 pa ponekad prelazila -35.
Ma vise volim kilo našeg kamena nego 3 miliona kubika njihovog plina,drveta.
Šta će im svo to bogastvo koje imaju kad 60% stanovništva živi ispod razine siromaštva.
Nisam Goran Milic,al sam se potrudio.Sad ti slobodno po svom napravi pričicu.
Pozdrav
Xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Svako obrađivanje ove lijepe priče našeg „dopisnika“ iz Rusije, bila bi prava šteta, i zato sam je ostavio u originalu kako sam je i primio.
Nadam se da ste ugodno putovali Rusijom, te da ovo neće biti zadnja priča, nego početak „putovanja“ sa našim Promincem.
Još bi ljepše bilo, kad se na e-mail bloga javili i ostali posjetitelji promina.blog.hr-a, koji putuju ili žive daleko od Promine, kako bi postali i njihovi virtualni gosti….
Nadam se da Vam se ideja sviđa?
Prijatelju, hvala na priči,
Pozdrav Rusiji iz Promine,
Živija
Nakon Rusije, krenuli smo u Australiju:
Putujmo zajedno-Australija
Nakon Australije, idemo u Finsku:
http://promina.blog.hr/2011/08/1629471659/putujmo-zajedno-finska.html
Oznake: Putujmo zajedno
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
