Život na farmi u sjeni «Izbora»
Na velikoj farmi, Gazda je odlučio da se broj radnika mora smanjiti, kako bi ostali konkurenti na tržištu.
Donijela se i odluka o zabrani primanja radnika, premda se broj radnika smanjivao odlaskom u mirovinu, ili na put koji nas sve jednog dana čeka.
Ipak farma je zahtijevala održavanje, i ljude se primalo na «šest mjeseci»… pa opet na «šest mjeseci»….
Mate je došao na Farmu 1999. godine i svi smo brzo shvatili da se radi o dobrom radniku, ali je i on upao u ciklus od «šest mjeseci» sa stalnim molbama za produženje.
Slale su se zamolbe Gazdi od strane «Direktora farme» da se primi Matu, ali Gazda je bio neumoljiv.
Dani su prolazili, i svi smo sve bolje i upoznavali Matu.
Rano je ostao bez oca…
Školovanje njega i njegovih sestara majci je bila jedina nada da će tako uspjeti u životu.
Nije to bio lak život. Trebalo je udati kćeri, a zapuhali su i vjetrovi rata.
Kao i svi ratni vjetrovi, i ovi su jače puhali kroz siromašnije kuće, ali iz tih kuća malo koji vjetar može otpuhati čast i poštenje, jer to je njihovo najveće bogatstvo.
Iza Mate nije bilo nikoga da mu štiti leđa, i njega je vjetar nosio od ratišta do hotela, od hotela do novog ratišta svih pet godina rata.
I dok se odlazilo u bitke, svi su Ga zvali, a kad je rat završio, malo Ga se tko sjećao.
Ipak, i ovaj posao na šest mjeseci, bio je nada da za njega dolaze ljepši dani.
Njegovoj majci je nakon udaje svih kćeri, ostala još samo želja da se sin zaposli i oženi curu s kojom hoda već dvije godine.
Prolazili su mjeseci… prolazili su godine… a onda su neke ljude primili «za stalno na Farmu», a Matu su zaboravili.
Njegovom strpljenju bližio se kraj… a svi su Ga svaki dan savjetovali napravi ovo, napravi ono… ali on je osjetio samo jedno «Izdaju».
Na njega su se zabrane odnosile, na druge ne.. druge se moglo zaposliti.
Jednog dana ga je «Direktor farme» nazvao i rekao da mu od sada teče zadnjih «šest mjeseci» ugovora, i da nakon toga više nema produžetaka.
Njegov život pao je u vodu. Ubrzo smo čuli da Ga je i cura ostavila.
Više mu nije bilo ni do čega.
Pokušali smo pričati s njim, ali sve je bilo uzalud…tonuo je sve dublje i dublje u svoj svijet.
Za njega je na ovom svijetu bilo sve manje mjesta.
Premda je do tada bio marljiv radnik, više nije imao namjeru raditi… čekao je kraj ugovora.
Čovjek kojeg sam znao kao vesela i nasmijana, čovjek koji je bio stvarno stručan u poslu koji je radio… sve se više otuđivao.
Farma je duga pedeset metara, a Mate je to najbolje od svih nas znao.
Zadnje je dane na poslu kratio brojanjem ploča koje su krasile njen pod.
Koračao je korak po korak, nogu pred nogu, i svako malo bi se nasmijao nečemu što je samo on vidio.
Mate je otišao….
Život je put kojeg biramo, ili Ga za nas drugi biraju, a da toga nismo ni svjesni.
Nakon što je Mate otišao, promijenio se Gazda Farme, ali i njen «Direktor».
Novi «Direktor» je obećao pronaći i zaposliti Matu… ali dani su prolazili, i dolazili mnogi i zvani i nezvani.. i što trebaju i što ne trebaju… ali Matu nitko nije zvao i za njega ni u «novom sistemu» nije bilo mjesta.
Sreo sam Ga nedavno, i prilazeći mu sjećao sam se svega ovog što sad i vama pišem… on se samo smijao i pružio srdačno ruku.
«Pad di si Mate?» upitao sam ga.
«Evo… dobro sam. Dobio sam penziju… Imam potvrdu da sam obolio od PTSP-a, i još neke bolesti».
Premda je Mate na kraju «dobio» (penziju)… ja mislim da smo izgubili i mi i on.
Mi smo izgubili dobrog radnika, a on je «izgubio» život, a da toga sad možda nije niti svjestan.
Da je dobio odmah stalni posao, vjerojatno bi odavno bio oženjen, imao djecu… završio kuću.
Premda u cijelom tekstu nema niti jedne riječi o «Izborima», ovu životnu priču glavnog lika kojeg sam za ovu prigodu nazvao Mate, obilježile su posljedice tih «Izbora».
Svaki «Izbori» mijenjaju nekog «Gazdu Farme», a svaki Gazda zapošljava ljude iz svog «tabora», i kako stvari stoje nije bitna stručnost… nego je bitna samo pripadnost, a onda se dešavaju ovakve priče.
Hoće li ovi «Izbori» dovesti na Vlast ljude koji će zapošljavati stručne, a ne «podobne», za odgovor nam ostaje da pričekamo samo desetak dana.
Na nama je da izađemo na «Izbore» i izaberemo.
Zavisno od svojih kvaliteta, netko će se uzdati u svoju stručnost, a drugi u nedostatku stručnosti izabrat će opciju u kojoj je bitna samo podobnost.
I život (ne)ide dalje.
Oznake: izbori
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
