Prominske igre-Oklaj 15.08.2007.
Već sam u jednom od predhodnih postova objavio plakat općine Promina za "Prominske igre"-Oklaj 15.08.2007".
Zadnja tri dana malo sam bio u gužvi, a malo umoran pa nisam stigao napisati post na ovu temu.
Pa da krenem redom.
Početak narodnih igara bio je najavljen za 17:30 sati, a organizator je "usmenom predajom" najavio polazak svih natjecatelja u povorci od centra Oklaja do "Hipodroma" za 16:45 sati.
U točno zakazano vrijeme sa svih strana su pred zgradu Općine dolazili natjecatelji na magarcima, ali osim Ivice Marića na konju više nikog od natjecatelja nije bilo.
Trebalo je dobrih pola sata čekati da stignu još dva konja za utrku i povorka je mogla krenuti prema svom cilju-Hipodromu na putu prema Suknovcima.
Lijepo uređena kočija sa dvojicom Prominaca u narodnim nošnjama brzo se popunila putnicima, a dva crna konja su ponosno zakaskala kroz Oklaj.
Odmah iza kočije slijedila su tri konja sa svojim jahačima, i nekoliko magaraca sa kojima su njihovi jahači cijelim putem pregovarali tko će koga vući.
Iza natjecateljskog dijela kolone, lagano je hodala ekipa spremna za navijanje i zezanciju koju svake godine u nekoj novoj varijanti donosi nepredvidiva utrka magaraca.
Za dvadesetak minuta stigli smo do hipodroma koji je već sa svih strana bio okružen sa mnoštvom parkiranim automobilima.
Ogradna žica hipodroma skoro je cijelom dužinom bila popunjena znatiželjnim promatračima, a na startu su već bili spremni biciklisti za svoju utrku.
Ispalo je da smo mi koji smo u povorci došli iz centra Oklaja, prilično zakasnili na natjecanje!
Utrka djece i veterana je već davno prošla, a dobro da smo stigli i na bicikliste!.
Odmah po završetku utrke u kojoj je pobjedio Ivan Žulj (Rajkov), u ograđeni prostor ušla je kočija i napravila "počasni krug", s kojim je u stvari cijeli program i trebao započeti.
Nakon kočije u trkalište su ušla tri konja sa svojim jahačima, odnosno jahačem Ivicom Marićem-Pajišinim i dvije lijepe djevojke iz Knina obučene u prominsku mušku nošnju (aljak i kapu).
Konačno je Ivica mogao pokazati koliko je dobro uvježbao svoju kobilu-"Fantastiku" za utrku.
I sad se naježim kad se sjetim s kojim je ponosom u punom kasu jurio uz rub trkališta i pozdravljao publiku.
Djevojke koje su jahale na svojim konjima iza Ivice oduševile su me lakoćom upravljanja konjima... kao da su međusobno komunicirali nekim svojim tajnim jezikom u kojem udarci konja nisu bili potrebni... a oni su ipak slušali svaku zapovjed.
Konji su tako napravili tri kruga, a onda je nastao žamor u publici s pitanjima "Jeli ovo bila trka?", "Tko je pobjedio?".
Da su se organizatori sjetili ponijeti iz Općine razglas koji je kupljen za ovakve događaje, spasili bi stvar, ovako smo ostali zatečeni i nitko nije znao odgovor...
Sudeći po magarcima koji su sa svih strana pristizali na startnu liniju, sljedila je njihova utrka.
Ove godine ih je bilo šest, ali opet nitko nije bio dovoljno jaka konkurencija Pajici Periću.
Doduše Pajica je sam doveo nekoliko svojih jahača na magarcima, koji su izgleda prošli obuku samo za vodiča magaraca, ali još nisu stigli do programa u kojem se uči kako jahati magarca.
Brzi start, a još brže kočenje magaraca neprestano je nasmijavalo promatrače.
Jedan od magaraca odmah nakon starta potražio je izlaz iz trkališta, ali od publike se nije moglo proći ispod žice, pa je nevoljko nastavio dalje ne utrku nego šetnju u potrazi za izlazom.
Jedan je magarac svojim izgledom odmah bio proglašavan favoritom, ali je napravio malu grešku što je odmah nakon 50-ak metara odlučio trčati u suprotnom smjeru od sviju. Njegov jahač ga je vukao u pravom smjeru, ali on se nije dao nagovoriti-što je pravo čudo za magarca.
Dok su se ostali magarci mislili šta ima je činiti, Pajičina Rajka je već grabila drugi krug.
Prolazeći pored svojih "plaćenika" Pajica je Rajkinim "oblinama" pokušavao magarce namamiti da ga prate prema cilju, ali ovima izgleda više nije bilo ni do čega....pa ni onog....
Pajica se odlučio sa Rajkom napraviti i treći krug, jer po njegovoj logici-onda bi trebao dobit i nagradu za drugo mjesto ako dođe prije ostalih, ali mu ta finta ipak nije uspjela.
Za cijelo vrijeme utrke mali Šangut je neopterećeno uz samu ogradu jahao svog magarčića i stigao drugi, a Zele treći.
Teško je riječima opisati sve događaje na ovoj "magarećoj utrci", to jednostavno treba pogledati.
Nakon utrke magaraca, slijedila je utrka konja.
U trkalište su ušla ovaj put dva konja. Svi su se pitali šta je sad ovo?... Di je sad Ivica Pajišin?
Ovo je utrka radnih konja, a ne trkaćih bilo je nečije objašnjenje...
Nakon što su prošli počasni krug, slijedila je utrka.
Vlajić je brzo usmjerio svog konja i krenuo prvi prema cilju, a momak koji je za njim jahao ( kažu Bjelobrk) odmah je konjem krenuo u publiku.
Malo je kome trebalo objašnjavati što se radi kad konj krene u publiku...
Svi su dali petama vjetra, ali je momak na sreću uspio savladati konja i nastaviti trku.
Nije prošlo dugo, a publike je već na drugom kraju trkalište trčala glavom bez obzira.
Vlajić je već bio na završetku prvog kruga utrke, kad je drugi momak uspio ukrotiti udarcima konja i usmjeriti ga prema cilju.
Nakon trčanja malo konja, malo publike, Vlajić je osvojio prvo mjesto, a momak kojem ja kao loši novinar neznam ime, (a netko je u komentaru napisao da se zove Bjelobrk) drugo mjesto.
To bi bilo to, zaključila je publika, ali srećom je skužila da opet netko ulazi u trkalište.
Tko je sad?
Izgleda da je tek sad bio red za utrke "trkaćih konja", a ono je maloprije bila samo "prezentacija", a ne natjecanje.
Na startnoj liniji našli su se na konju Pajiša i dvije cure na svojim konjima i trka je mogla početi.
Gledajući ovih troje takmičara čovjek tek vidi koliko je za uspjeh potrebna ljubav prema životinjama.
Malo koja škurija može tako potjerati konje, kao što su Ivica i cure bez "iživljavanja" upravljali svojim konjima.
Kao što se očekivalo, pobjedio je Ivica i sa posebnim sjajom u očima rekao publici.. "Trebalo je petnaest godina da ponovno sudjelujem u utrkama na konju, ali sad više nema povlačenja... Tradicija se nesmije izgubit".
Publika je zaključila da je to bio kraj utrka i krenula prema centru Oklaja na feštu....
Na svu sreću, malo sam zastao da pogledam fotografije na aparatu, a publika se opet počela skupljati.
Sljedilo je bacanje kamena s ramena.
Svi oni koji su mislili da imaju snage za bacanje kamena stali su u red...
Nakon nadmetanja koje je trajalo skoro pola sata, a o pobjedi odlučivali centimetri, odlučeno je da za pobjedu-prvo mjesto kamen bacaju Tiho Budanko i Ličanin (Čilašev zet... opet neznam ime... ).
Na kraju je Tiho pobjedio i ovaj put je natjecanje na hipodromu stvarno bilo gotovo.
Nakon svega još su se trebale odigrati balote i šijanje, ali kako sam morao krenuti na posao u noćnu smjenu, nisam bio prisutan tom djelu takmičenja.. tako da mi ishod tog djela natjecanja nije ni dan-danas poznat.
Valjda je netko i to vidio pa će napisati u komentaru...
Nakon Prominskih igara, sljedio je bogat kulturno umjetnički program o kojem ću pisati u sljedećem postu.
Fotografije ću nastojati postaviti čim stignem......
E da, na kraju moram reći da su meni ove igre kao i većini posjetitelja bile zanimljive i zabavne, ali organizatoru zamjeram samo dvije stvari:
-Nije bilo voditelja programa
-Nisu svi natjecatelji krenuli iz centra Oklaja,
što bi bilo stvarno lijepo da se dogodine "popravi".
Mala nadopuna posta:
Nisam naveo imena svih natjecatelja koji su osvojili nagrade (jer nisam mogao biti na dodjeli nagrada) pa zamoljavam sve one koji znaju točna imena i prezimena nagrađenih, da njihova imena napišu u komentaru.
Fotografije natjecanja možete pogledati na www.oklaj.net-u pod linkom.
Oznake: Prominske igre
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
