Pozdrav iz Promine
Sada će se većina zapitati čemu ovaj naslov?
Nekad male riječi velika vrata otvaraju.
Možda nas je nekad strah i zaviriti iza svih tih vrata, ali samo vođeni radoznalošću prelaskom neprijeđenih pragova možemo otkriti nove neistražene staze.
Vjerojatno ste primjetili da sam većinu svojih postova u početku potpisivao sa «Pozdrav iz Promine, Živili!»
Kako na poslu najčešće komuniciram preko mail-a, tako i svaki moj službeni post završava sa:«Pozdrav iz Promine, Živili!»
Svako moje upoznavanje-predstavljanje završava riječima «…. Iz Promine».
Nakon toga većina sugovornika otkrije da poznaje nekog iz Promine.
Jednom me tako jedan momak upitao znam li jednog Sičića koji se bavi planinarstvom, a otac mu je odvjetnik i žive u Velikoj Gorici?
Izrazio je želju da bi rado sa svojim planinarskim društvom «Velika Gorica» posjetio prominski kraj i «Prominski planinarski dom» iznad Lukara (nakon što sam malo pričao o domu, Krki, biciklističkim stazama).
Sve svoje planinarske pohode zabilježe sa mnoštvom fotografija, te nakon određenog vremena naprave izložbu fotografija u Velikoj Gorici.
Mislim da bi njihov posjet bio jako dobra promidžba našeg kraja.
Izlet su planirali u lipnju…. Do tad ću još nastojat kontaktirat sa ljudima koji vode «Prominski planinarski dom».
Glavni junak moje «druge» priče o upoznavanju je kolegica koja radi u Zagrebu gdje često odlazim na sastanke u vezi firme….
Uglavnom, jednom je na moj mail uzvratila pitanjem: «Pa gdje je ta Promina iz koje me ti uvijek pozdravljaš?»
Poslao sam joj adresu promina.blog.hr i od tada je redoviti posjetitelj Bloga.
Koliko je zavoljela Prominu govori i sam podatak da je prva poslala «Pismo Predsjedniku», premda ni mnogi Prominci nisu htjeli pisati.
Znam da će te reći opet da to «Pismo» nije imalo smisla, ali vjerujte taj «pucanj» još negdje odjekuje!
Danas sam na njenom Blogu «Ima jedan svijet» pročitao temu u kojem spominje moj Blog… pa koga zanima može posjetiti link: Ima jedan svijet
Ja još vjerujem da ima ljudi koji su spremni pomoći krajevima poput naših da se probude, (a ona je sigurno jedna od njih).
Jedno istraživanje je pokazalo da se bilo koja dva čovjeka na svijetu mogu povezati preko poznanstava šestorice ljudi!
Npr. Tražite (Vi ste prvi u lancu) čovjeka xy u Americi.. Ja (sam drugi u lancu) imam prijateljicu u Americi …Ona (treća u lancu) poznaje Jona (četvrti u lancu potrage) koji je u gradu u kojem se nalazi osoba koju tražite…. I tako sve do tražene osobe.
Ja vjerujem da i mi pričom o našoj Promini možemo doći do ljudi ( pa makar bili i šesti!) koji su spremni pomoći otvaranju «Staračkog doma», ljudi koji su spremni otvoriti pogone u «Industrijskoj zoni», ljudi koji će se doseliti u prazne stanove koji godinama zjape prazni u Oklaju….Ljudi koji će imati korist od svega toga, ali i mi jer će kraj početi-nastaviti živjeti…
Ja vjerujem u to…
Znam da dosta ljudi u tu priču ne vjeruje, ali molim Vas da ne trošite vrijeme da me u to uvjerite…
Jedna poslovica kaže:
«Nitko se tako čvrsto ne nada da će budućnost biti bolja, od ljudi koji su u našim očima beznadni slučajevi»
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
