KUU Promina u Zagrebu II dio
Vidim po komentarima da su neki ljudi zadovoljni i oduševljeni odlaskom KUU Promina u Zagreb, dok drugi premda nisu ni bili u autobusu imaju sasvim suprotna mišljenja.
Trebalo bi prvo razjasniti kako je uopće došlo do ideje da se krene u Zagreb na misu.
Priča je prilično duga, ali koga zanima….
Još 21.05.2006. KUU Promina je imao nastup u «Internacionalu» u Oklaju za potencijalne sponzore.
KUU Promina je izveo svoj program, a «Sponzori» su bili oduševljeni.
Fra Ivan Čupić je tada još bio Župnik u Promini te je spomenuo «Sponzorima» kako bi bilo lijepo kad bi KUU Promina došao na «Prominsku misu» u Zagreb.
Sponzoru su tada obećali sljedeće:
Osigurat će autobus za prijevoz članova KUU Promina u Zagreb
Osigurat će ručak za sve članove….
Osigurat će prenoćište za sve članove…
Kupit će svakom članu KUU Promina dvije kompletne narodne nošnje, što znači ukupno 30 muških i 30 ženskih kompleta narodnih nošnji.
Doslovno jedan od sponzora je rekao «Kupit ćemo Vam svakom po dvije obleke kako bi u slučaju da se jedna onečisti, mogli obući drugu.
Obećana su i novčana sredstva, ali pošto KUU Promina nije imao svoj žiro račun, novac još nije stigao.
Sad kad je taj žiro račun poznat (objavljen je i na Promina.blog.hr-u) vjerojatno će novci odmah «Sjesti».
Fra Ivan je otišao, a došao je fra Šime.
Fra Šime je podržao ideju odlaska u Zagreb i obećao sljedeće:
Vi se nebrigajte, ja ću srediti sve oko autobusa, a vi (članovi KUU Promina), dogovorite sa sponzorima organiziranje ručka u ZG.
Nekoliko dana nakon toga, fra Šime je pozvao na misi i ostale Promince koji žele u ZG, da se mogu prijaviti jer ima još 20-tak slobodnih mjesta u busu.
Iskreno rečeno pod ovim «srediti» autobus, ja sam računao da će fra Šime financijski «srediti» autobus pomoću sponzora ….i znam da nisam bio jedini…
Nekoliko dana prije puta fra Šime je došao u prostorije KUU Promina i rekao sljedeće:
Autobus je sređen. Sa KUU Promina ide još dvadesetak Prominaca, tako da će nas u busu biti pedeset i jedan Prominac.
Svatko tko bude išao u ZG trebao je platit 150,00 kuna, ali pošto je to izgledalo svima malo previše za platit, nekako je (fra Šime) uspio dogovori popust u prijevoznika Čupića pa je sada 120 kn/po osobi.
Pošto sponzori organiziraju ručak samo za KUU Promina, fra Šime je odlučio iz svoga džepa platiti ručak ostalim Promincima koji budu išli sa KUU.
Fra Šime je rekao svoje, a onda smo mi kao KUU Promina «mogli» reći svoje mišljenje o ovako organiziranom načinu puta.
Većini se nije svidjelo što će biti takva gužva u busu, jer je dug put a svi imaju još i nošnju pored sebe….
Razmišljalo se i o tom da se nazove prijevoznika Puću, pa da vidimo bi li on mogao voziti samo KUU po nekoj povoljnijoj cijeni, a da ostali Prominci idu sa busom koji je organizirao fra Šime.
Ja sam razmišljao da još nije kasno potražiti sponzora da nam plati barem dio puta.
Npr. Mogli smo zamoliti Džapu- vlasnika kamenoloma Bila Stina da donira naftu za autobus koji bi nas vozio u ZG. Već tu bi skinuli cijenu prijevoza za nekih dvije tisuće kuna.
Mogli smo zamolit Metalsint za koju kunu, možda bi i oni nešto dali.
Mogli smo zamolit Općinu.
Ispalo je da smo mi svi puni novaca, i da nama sponzori nisu potrebni.
Mislio sam predložiti da se pozabavimo sa sponzorima, ali ocijenio sam da to nikog ne zanima, pa sam odustao….
Sad što se tiče odnosa KUU i civila.
Navest ću primjer Metkovića.
Kad smo došli u Metković, dodijeljene su nam kao vodiči dvije mlade cure. Kad su nas one vidjele, došla im je muka. Mislili su da smo mi vjerojatno najgora grupa koja ih je mogla dopasti.
Prvih uru-dvi dok nas nisu skužile, bježale su ispred nas po nekoliko metara, samo da nitko ne pomisli da su one s nama.
Na kraju, kad smo išli kući htjele su s nama krenuti u Prominu. Jedva su se rastale od nas. Tako je i jedna prominska kapa ostala za uspomenu u Metkoviću, a cure vjerojatno još očekuju da ćemo mi koji put navratit.
Tu pozitivnu energiju kojom zrače pojedini članovi KUU Promina, ne može svatko razumjeti.
Jedan nastup KUU Promina napuni čovika energijom za pet sljedećih mjeseci, a gledanje fotografija sa tih nastupa vraća osmjeh na lice i nakon nekoliko mjeseci…
Nismo svi isti, i ja to poštujem.
Na sljedeće putovanje KUU Pormina, neki vjerojatno neće ni pomišljati…
Ovaj put je sa organizacijom puta jednostavno ispao nesporazum i sukob sasvim oprečnih stajališta.
Ne treba ni spominjati da neki od putnika ne bi ni u snu obukli Prominsku nošnju, jer bi to za njih bilo najveće poniženje.
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
