Antroponimija i toponimija Promine II dio
Evo jednog jako, jako dugog članka- odnosno izvještaja povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga Antroponimija i toponimija Promine, fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu .
Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine obuhvaća ukupno 309 stranica. Rad je podijeljen na jedanaest poglavalja: Uvod (str. 5-8), Povijest Promine (str. 9-27), Govor Promine (str. 28-33), Osobna imena (str. 34-83), Prezimena (str. 84-110), Obiteljski nadimci (str. 111-133), Osobni nadimci (str. 134-156), Toponimija (str. 157-217), Zaključak (str. 218-225), Literatura (str. 226-234), Indeks antroponima i toponima (str. 235-309). Autorica je nastojala obuhvatiti sva bitna pitanja vezana uz prominsku antroponimiju i toponimiju te je stoga svako poglavlje podijelila u više potpoglavlja. Rad je upotpunjen slikama i tablicama.
U Uvodu autorica obrazlaže razloge odabira teme doktorskog rada, definira ciljeve, predmet i metodologiju rada. U opširnom prikazu povijesti Promine osvrće se na njezin smještaj i geografsko-gospodarska obilježja, opisuje prominski kraj do dolaska Hrvata, od dolaska Hrvata do turskih osvajanja, osvrće se na turska osvajanja i prve smjene stanovništva, prikazuje razdoblje turske vladavine, daje sliku prominskoga kraja nakon odlaska Turaka do najnovijih vremena. Poglavalje o povijesti Promine završava potpoglavljem o srpskome stanovništu u Promini.
Slijedi poglavlje naslovljeno Govor promine. Riječ je o govoru koje pripada novoštokavskomu ikavskom ili zapadnom dijelektu štokavskog narječja. Autorica iz onimijske građe iščitava najvažnije fonološke (vokalne, konsonantske, prozodijske) značajke i daje osnovne napomene o nekim morfološkim značajkama prominskoga govora.
O osobnim imenima, najstarijoj kategoriji s obzirom na slijed pojavnosti u antroponimijskome sustavu, mr. sc. Ankica Čilaš govori u idućih pedesetak stranica rada. Nakon kratkog osvrta na indoeuropski, slavenski i hrvatski antroponimijski sustav osobnih imena, autorica pristupa analizi vlastitim arhivskim istraživanjima ekscerpirane građe iz turskih deftera za naziju Nečven, rukopisne knjige Liber baptizatorum , Anagrafa župe Promina, upisnika rođenih, knjige državljana, matica krštenih te podatcima o osobnim imenima u neslužbenoj komunikaciji prikupljenim vlastitim terenskim istraživanjima. Iz potvrđenih osobnih imena muških i ženskih osoba iščitava glavne odlike prominske osobnoimenske antroponimije od 16. stoljeća do naših dana. Osvrće se jezik zapisa, imensku formulu, podrijetlo, frekvenciju narodnih i kršćanskih osobnih imena u promatranome sustavu. Posebno je važno potpoglavlje o životu imena u neslužbenoj uporabi, gdje autorica donosi mnogobrojne varijante nastale kraćenjem ili izvođenjem od temeljnih osobnih imena. Uočene odlike analiziranoga osobnoimenskog sustava donose se u potpoglavlju naslovljenom Zaključno o osobnim imenima.
U sljedećem poglavlju svojega doktorskog rada mr. sc. Ankica Čilaš bavi se prezimenima ekscerpiranim iz nekoliko izvora (Liber baptizatorum, povijesni radovi Karla Kosora, katastarski popisi, sudski spisi, matične knjige, Leksik prezimena SR Hrvatske). Popisu i jezičnoj analizi prominskih prezimena prethode napomene o terminu, definicija te kratak pregled pojavnosti i ustaljivanja prezimena izvan Hrvatske i na njezinu području. Formiranje prezimenskog fonda u Promini može se pratiti tek od početka 18. st. Najstarije potvrde sadrže katastarski popisi. Brojni primjeri iz matičnih knjiga svjedoče o prezimenskoj neustaljenosti. U ovom se poglavlju autorica, uz ostalo, osvrće i na fonološka i morfološka svojstva prominskih prezimena te njihovo podrijetlo. Motivacijsko-tvorbena analiza pokazala je da prevladavaju prezimena motivirana muškim osobnim imenima i nadimcima te da je uglavnom riječ o strukturama s prepoznatljivim prezimenskim sufiksom -ić. Zbog depopulacije prominskoga kraja nekih prezimena više nema, a mnogima prijeti utrnuće.
O nadimcima je riječ o dvama poglavljima. Sva je građa koja se u njima obrađuje prikupljena terenskim istraživanjem. U šestome poglavlju obrađuju se obiteljski, a u sedmome osobni nadimci. Govoreći o obiteljskim nadimcima, autorica se kritički osvrće na postojeću literaturu i predlaže vlastitu definiciju te antroponimijske potkategorije («imena kojima se u neslužbenoj komunikaciji identificiraju i diferenciraju obitelji, a čija se fonološka postava posve razlikuje od fonološke postave prezimena»). Obiteljski su nadimci u Promini sastavnica jedne od triju postojećih imenskih formula. Pojedine obitelji imaju više od jednog nadimka. Obiteljski se nadimci (kao i prezimena) najčešće temelje na osobnom imenu ili nadimku muške osobe. Zanimljivi su podatci o neslužbenim imenskim formulama kojim se imenuju ženske osobe. Vrlo detaljna motivacijsko-tvorbena analiza pokazuje da se obiteljski nadimci u Promini najčešće tvore od osobnog imena sufiksom -ovi.
Osobni se nadimak u Promini naziva nadime. Autorica u poglavlje o osobnim nadimcima uvrštava i tzv. zamjenska imena (neslužbena osobna imena koja se upotrebljavaju umjesto službenih) držeći da su ona funkcionalno bliža nadimcima, iako su strukturno prava osobna imena. Osobne nadimke promatra s obzirom na jezično podrijetlo, donosi napomene o njihovim morfološkim odlikama te konstatira da su mnogi nadimci motivacijski i tvorbeno nejasne riječi. Najviše pozornosti u ovome poglavlju posvećeno je klasifikaciji nadimaka, posebno se klasificiraju muški, a posebno ženski. U onomastičkoj literaturi postojeću podjelu nadimaka autorica proširuje novim skupinama.
Za razliku od antroponimije, kojoj su posvećena četiri poglavlja (124 stranice), o toponimiji se govori u jednom poglavlju, koje obaseže šezdesetak stranica. Nakon vrlo kratkog uvodnog dijela u kojem se, uz ostalo, upozorava na iščezavanje mnogih mikrotoponima i potrebu njihova zapisivanja, slijedi prikaz slojevitosti hrvatske toponimije, definiranje toponima, toponimije i mikrotoponima. Kako među toponimima u prominskome kraju dominiraju mikrotoponimi, njihova analizi zauzima najveći dio ovoga poglavlja. U zasebnim potpoglavaljima autorica analizira oronim Promina te imena prominskih naselja. Provodeći minucioznu semantičku i strukturnu analizu (u dvama zasebnim potpoglavljima), autorica, uz ostalo, pokušava odgovoriti na pitanja: koje su semantičke skupine toponima najzastupljenije, koji tvorbeni modeli dominiraju, koliko su stari prominski toponimi, pokazuju li toponimi novoštokavske crte, može li nam toponimija dati odgovor na pitanje o prednovoštokavskome čakavskom idiomu u Promini.
Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš završava zaključnim poglavljem. U njemu autorica sumira rezultate svojeg istraživanja sagledavajući ih u kontekstu dosadašnjih spoznaja o hrvatskoj antroponimijskoj i toponimijskoj onimiji. Opsežan popis literature pokazuje da je doktorandica konzultirala svu važniju domaću i inozemnu, ponajprije onomastičku, literaturu.
U Indeksu antroponima i toponima popisana je svekolika prikupljena građa. Uz obiteljske nadimke stoji podatak o prezimenu dotične obitelji te o naselju u kojem je zabilježen. Osobna imena popisana su po izvorima iz kojih su ekscerpirana a popisi su dopunjeni podatcima o podrijetlu i strukturi osobnog imena te spolu imenovane osobe. Prezimena se nižu abecednim redom. Uz pojedino se prezime donose podatci o godini potvrde, izvorima u kojima je zabilježeno tvorbenoj strukturi i etimologiji. Ponegdje je podatak o broju nositelja, a kod izumrlih prezimena stoji posebna napomena o njihovu nepostojanju u suvremenome antroponimijskom fondu. Popis toponima sadrži osim toponima samog i kraticu sela u čijoj se katastarskoj općini nalazi te oznaku katastarskoga plana na kojem je ubilježen.
Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga cjelovita je monografija o prominskoj povijesnoj i suvremenoj antroponimiji i toponimiji. Postavljeni cilj da zabilježi i s onomastičkog stajališta prouči antroponime i toponime kao jezične spomenike u kojima se odražava materijalna i duhovna kultura prominskoga kraja autorica je ostvarila. Uočene odlike prominske onimije usporedila je s dostupnim joj podacima za ostalo hrvatsko područje te tako odredila specifičosti onimije istraživanoga kraja.
Pokazala je dobro poznavanje relevantne onomastičke i druge literature važne za prikupljanje, raščlambu i tumačenje antroponimijske i toponimijske građe. Građu je akcentirala i uzorno obradila a zaključke potkrijepila argumentima. U jasno i pregledno napisanom radu autorica pokazuje da vlada terminologijom struke i metodologijom znanstvenog rada. Kadšto se kritički odnosi prema, po njezinu mišljenju, neutemeljenim postavkama te predlaže njihovu korekciju.
Prikupljena i istražena onimijska građa vrlo je važna zbog toga što je riječ o području velike depopulacije. Autoričinim terenskim istraživanjem u posljednji je tren od zaborava spašen velik broj još samo u sjećanjima najstarijih stanovnika živućih antroponimijskih i toponimijskih potvrda. Nesumnjivo je da je doktorandica svojim radom znatno pridonijela osvjetljavanju onimije s onomastičkoga stajališta dosad neistraženoga kraja
Svaka čast mr. sc. Ankici Čilaš Šimpraga na uloženom trudu, a ja se nadam da će ovaj doktorski rad biti objavljen kao knjiga na radost mnogih Prominaca.
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
