Zašto se zapostavljaju mladi?
Često se ljudi pitaju zašto se u naše (slabo razvijene) krajeve ne vraćaju mladi koji završe fakultete.
Optužuje ih se da ne vole svoj kraj.
Malo tko se zapita gdje bi ti mladi mogli raditi?
Većina mladih koje danas poznajem zazire od ulaska u političke stranke.
Ne izlaze na izbore jer misle da se ionako ništa ne može promijeniti.
Ali onda nam se događaju zanimljive situacije.
Dali se netko zapitao koliko fakultetski obrazovanih ljudi sjedi u županijskim, gradskim, lokalnim upravama?
Ne podcjenjujem znanje ljudi sa srednjom školom, ali što mislite ako je vlast u nekom kraju sva sa završenom srednjom školom dali bi oni rado imali u svojim redovima jednog fakultetski obrazovanog čovjeka koji bi ih sutra lako mogao zamijeniti?
Čitam danas Jutarnji i naiđem na zanimljiv članak.
Radi se o članovima Upravnog vijeća jedne naše informativne agencije.
Jedan član je posebno zanimljiv.
Radi se i xy (40) koji je prije tri godine uspio završiti fakultet (znači sa 37). Sedam je godina radio kao portir i vozač u toj informativnoj agenciji, gdje ga pamte kao konfliktnu osobu. U životopisu je naveo da je bio tajnik i prevoditelj za Helsinki Watch i pratitelj promatrača EZ-a, ali aktivisti za ljudska prava nikad nisu čuli za njega!
Danas je zaposlen u Gradskom uredu za obrazovanje.
Što mislite kako je baš on postao član Upravnog vijeća?
Tko to u 37. godini od portira postaje pravnik?
Tko to konfliktnu osobu koja je do jučer bila portir želi imati za člana Uprave?
Vratimo se na početak priče.
Postoji li tu negdje mjesta za mlade i obrazovane?
|