Živjeti s prirodom
Čitam danas (kao i svaki dan) komentare pod "mojim razmišljanjima" i ima ih jako zanimljivih.
Da se ne bih zahvaljivao svakom posebno, evo ovim putem se svima zajedno zahvaljujem na potpori, pokudi... vašim savjetima...
Pod temom u kojoj sam pisao o novim radnim mjestima u Promini, spomenuo sam otvaranje kamenoloma, i danas se pojavio zanimljiv komentar. Temeljno pitanje tog komentara je kakvu Prominu želimo ostaviti generacijama koje dolaze iza nas.
Da li će priroda biti uništena kamenolomom ili ne?
Do 60-ih godina prošlog stoljeća u Promini se živjelo od poljoprivrede, stočarstva, a veliki dio Prominaca je radio u rudnicima. Svaki pedalj prominskih polja je bio obrađen. Danju se radilo u polju, a noću se salazilo duboko pod zemlju za rudom. Težak je to bio život, ali se ipak u Promini živilo, radilo i gradilo (Dom zdravlja, zgrade u centru, zadruga). Promina je tada živjela punim plućima sa svojih 6500 stanovnika. Ne sumnjam da je bilo lipo tih godina proći kroz polje koje nije imalo niti malo drače. Mogu zamisliti kako su izgledali vinogradi na Glavici i Šušelju, čitlučkom polju, oklajskom polju, razvođskom polju.
Nije to bila netaknuta priroda... to je bila teškim trudom iskrčena i obrađena "priroda", ali je sigurno bilo lipo sve to vidit...
Ali to je izgleda bio vrhunac za Promince, bar što se brojnosti tiče... Vrlo brzo nakon 60-ih godina zatvaraju se mnogi rudnici. Mnogi ostaju bez posla, a od stoke i polja teško se živi. Rješenje je jedino bio odlazak ili u Zagreb, Split, Rijeku ili još dalje u inozemstvo.
Sve je to mnogima izgledalo kao privremeno riješenje. Mnogi se više nikad nisu vratili živjeti u Prominu.
I šta je sad sa vinogradima, stokom... starim kućama... di su ljudi?
Danas Promina ima po popisu stanovnika oko 1350 stanovnika. Po biračkom popisu za izbore ima nas čak 1450. Zanimljivo je da u nas i oni koji se još nisu rodili izgleda imaju pravo glasa zajedno sa svima koji su odavno umrli.... Ali to je već druga priča...
Stvarno stanje je takvo da cijela Promina sad ima najviše 1000 stanovnika.
Prosječna starost Prominaca je 65 godina. Od 2000 godine lako je prebrojiti vjenčanja u Promini. Čini mi se da bi svi mogli stati na prste jedne ruke.
A šta je sad sa prirodom?
Mejane su obrasle smrekom i pomalo liče na brežuljke. Rudnika kao da nije ni bilo. Samo toranj u Razvođu uz udare bure priča priču o umornim rudarima. Vrijeme je učinilo svoje.... Prah si bio... prah ćeš i postati...
Ja se ipak radujem kamenolomu. Ja se nadam da će tih dvadesetak mladića nastaviti živjeti u Promini. Valjda će se i oženiti, imati djecu.
Isto se nadam da će kamenolom tako dobro raditi da će asfaltirati put od Gluvača do kamenoloma, tako da prašina neće smetati poljoprivrednicima.
A tko su MAFIJAŠI iz "komentara" i zašto su ti ljudi MAFIJAŠI, ja neznam, a Vi?
Meni se čini da taj kamenolom više smeta onima koji ne žive u Promini, nego nama koji živimo.
Najgore što nam se u Promini može desiti u budućnosti je ona "Bit će Prominskih kapa, ali neće biti glava da ih nose".
P.S. Ako netko zna način kako da pokazivanjem i čuvanjem prirode prominskog kraja zaposlimo od 20 do 50 ljudi, dobro će nam doći. Još ima mladića koji traže posao. Po meni ti poduzetnici mogu biti i "MAFIJAŠI", samo neka uredno podmiruju obaveze prema Državi i radnicima i vode brigu o očuvanju prirode.
Pita li se tko di nestaje kvalitetno kaštelansko zemljište?
Zašto se gradi oko velikih gradova na plodnim oranicama?
Zašto u Promini pored pustog kamenjara i smreke nema nigdi kupit građevinskih parcela?
Čuvanje prirode i okoliša je obaveza svih nas, a ne samo "nekih drugih ljudi i firmi".
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
