30.06.2004., srijeda
Ajme sramote!
|
Otpala i posljednja dva stadionska koncerta Ožujsko open aira, prema pisanju "Novog lista". Nakon što je zbog bolesti Lennyja Kravitza i otkazivanja Metallice otkazan Ožujsko open air festival, jučer je definitivno postalo jasno kako se niti koncerti Pink i Santane neće održati na stadionu Radnika u Velikoj Gorici 18., odnosno 20. srpnja. |
... onih neizbjeznih 8 sati u danu ...
Svaka firma ima svoje uredske babe, pa tako i ova u kojoj ja radim. Moj usual baksusizam se pobrinuo da bas ja dijelim kancelariju sa jednom od njih. Pod pojmom uredske babe podrazumijevam:- egzemplare (najcesce zenskog roda) koje naprosto MORAJU opterecivati svih oko sebe sa pojedinostima iz svog zivota - egzemplare (i muskog i zenskog roba) kojima je glavna preokupacija pretresanje uredskih traceva i izmisljanje istih Moj horoskop je odredio da mene tlaci osoba pod rednim brojem 1 (jedan). E ljudi moji, koji je to stress, u krasan q. Ma zaboli mene sto je ona jucer radila i sto je kupila (uz obavezno napominjanje cijene kupljenog predmeta). Zamislite ovo: nedavno dolazim na posao u ponedjeljak i pita ona mene kakav mi je bio vikend. Nakon mog vrlo kratkog "dobar", kaze ona meni, bez da je ista upitam, "joj bas sam se odmorila, a muz mi je pekao pogacu". Mos misliti koliko me briga sto je njoj muz skuhao. Latest case: prosli tjedan je otisla na nekakav jednodnevni izlet ... cijela jebena firma je obavijestena da je bila tamo ... doslovno od cistacice do sefa. Kako u svakom zlu pokusavam naci neko dobro, nasla sam ga i ovdi. Kad vas netko tako davi pojedinostima iz privatnog zivota, nema vam druge nego: a) poslati je u rodno mjesto i raditi u komornoj atmosferi do daljnjega, jer bi se naravno gospoji digao nos b) udubiti se do besvjesti u svoj posao Izabrala sam b). Mozda je dobro, mozda i nije. Vjerujem da bi se vecina odlucila za odgovor a). Na zalost ja sam, sto se takvih situacija tice, velika pizda pa trpim. Ali zato posao cvate :-)))). Moj efektivni rad garant nije manji od 7 sati na dan (onaj 8. sat mi je tako i tako pauza). No dobro, jos malo pa ce 5 uri i odoh ja kuci... adio svima! |
29.06.2004., utorak
Dvi, tri riči o roditeljima
Neki sam dan razmisljala koliko ljudi shvacaju zdravo za gotovo svoje roditelje. Kakvi su vasi odnosi prema vlastitim roditeljima?Moja prica i nije jedna od najsretnijih. Moji su rastavljeni vec nekih 10ak godina. Nakon rastave, ostala sam sa starom koja se uskoro preselila u drugi grad a ja sam ostala solo. Steta sto su se odlucili rastati taman kad sam ja isla na fax pa je tako moja akademska naobrazba stala (i ostala na polovici). Nevermind, djeca uvijek placaju za greske svojih roditelja, na ovaj ili onaj nacin. Naobrazba je bila moja zrtva za njihovu slobodu u ovom slucaju. Ma, zavrsit cu ja fax kad tad, ako nista, onda barem zbog sebe (i njima za inat). Stari se, tada, ionako vec bio ulogorio u domu neke druge zene. Do danas ga je njegova vlastita jebezljivost odvela u dom neke trece (cetvrte, pete?) gospoje. Brak im nikada nije bio kao iz price. On jebezljiv, ona cangrizava. Jedino se pitam sto je nastalo iz cega, da li je njegova jebezljivost nastalo kao rezultat njezinog kvocanja ili obratno. No sad mi je to isto kao i da se pitam da li je prije nastala kokosh ili jaje. Ljudi se razilaze i to je normalno, ali ono sto sam se oduvijek pitala je da li je bolje postati dijete rastavljenih roditelja kad vam je 3 ili 20 godina? Posto spadam u ovu drugu kategoriju, mogu samo reci da je meni bilo jako tesko. Tesko jer sam razumijela sve i bila svjesna svega sto se dogadja oko mene. Ma koliko god sam znala da je taj brak klimav i da ce jednom puknut, bila sam u kurcu kad je finally tomu dosao kraj. Jos jedna stvar za koju sam bila uskracena s njihove strane: osjecaji. Zeljela sam osjetiti fuckin' osjecaje s njihove strane a oni su, zatomljavajuci valjda ono sto ih je nekad vezalo pokopali i ono sto su trebali meni davati. Zbog tog nasljedja sam i ja skrta na osjecajima. Sa starom se poljubim u obraz kad nakon dugo vremena dodjem doma i to je sve. Izmedju nas nema spontanih izljeva. Sve je pod strogom stegom. A sto ja u svemu tome osjecam? Kako ja plivam u toj prici? Lose, jako lose .... Neki dan me BP pitao kako je doslo do rastave mojih. Iskreno, nisam mu znala ispricati. Nisam se mogla sjetiti. Valjda me je to toliko potreslo da sam to zakopala u najdublji kutak svoga bica i nedam nikome da dopre do toga. Kad vidim svoje roditelje kako stare, zao mi je, zao mi je svega. Inside me, pomogla bi staroj u svemu, ali ona, osim ponekad kad joj treba da joj posudim cekove, ne zna nista traziti od mene. Starog nisam vidjela 14 mjeseci, s tendencijom rasta. Ako nista vise, kad budem imala svoje dijete, u emotivnom smislu dobit ce od mene ama bas sve. I've heard it said don't go to bed while hanging on to sorrow, you may not have the chance to laugh with those you love tomorrow. You may not mean the words you speak when anger takes its toll, you may regret your actions once you've lost your self-control. When you've lost your temper and you've said some hurtful things, think about the heartache that your actions sometime bring. You'll never get those moments back, such precious time to waste, and all because of things you said in anger and in haste. So if you're loving someone and your pride has settled in, you may not ever have the chance to say to them again...  |
28.06.2004., ponedjeljak
Back to the office – part II
Eto me opet nazad u najdrazem mi uredu. Danas sam se psihicki pripremila za slusanje jadikovki i hrabro otisla s kolegama na kavu pod pauzom. Ljudi moji, kako ima pohlepnih osoba na ovome svijetu. Osobe s kojima sam danas podijelila sat svojeg vremena znaju samo kukat. Mala im je placa, oni su demotivirani, blablabla ... ali, kad se spomene mogucnost promjene radnog mjesta, e to im se neda jer im je stressy javljat se na natjecaje i ic na razgovore za posao. Sjecam se svojeg prvog posla, jos u rodnome gradu. Neprijavljena, soma i po kuna place, svaka druga subota radna, datum isplate place vrlo fleksibilan. Godisnjeg odmora sam imala pravo 2 tjedna po ljeti i basta. Nakon toga sljedio je prvi «pravi» odn. prijavljeni posao. Kod privatnika, naravno (da bi stvar bila bolja jos i Hercegovac). Placa je bila bolja, ali godisnji odmor je trajao 10 dana (iskljucivo po ljeti), ostatak dana se lazirao da smo iskoristili a u stvari smo cubili u uredu. Kulminacija je bila kad sam saznala da je gazdi tesko platiti cistacicu pa su zene iz ureda svakog petka morale prionuti na radnu akciju i izglancati urede. Dizgasti. Of kors, cim bi izasao novi model BMW-a «petice» to se moralo imati. Da li se sjecate onog neverending potpisivanja putnih naloga, pomocu kojih si firme dizu s racuna cash? Ja sam ih na tone morala potpisati, a nisam nikad dobila ni lipu dnevnice. Kako gospodin gazda ne prica ni jedan jebeni svjetski jezik, ja sam mu bila komunikacija sa vanjskim svijetom (for free). Inace, bila sam zaposlena a komercijali, a ne kao prevodilac. Zaposljavanje novih kadrova je bilo iskljucivo preko veze (a rodbine se, fala bogu, imalo ko pljeve). Da li je napokon odzvonilo takvima? Prosli tjedan, za vrijeme boravka u rodnome gradu, srela sam kolegicu s kojom sam radila u toj firmi. Jos uvijek su na istoj placi kao i kada sam otisla (a otisla sam pred 6 god), jedini pomak je sto im je godisnji velikodusno produzen sa 10 na 15 dana, pa moze nekud posteno otici. Sve ove nezahvalnike koji danas kukaju kako nam je ovdje lose (a nije nam lose, zapravo, jebeno nam je dobro), bih poslala u firme kao sto je ova moja bivsa, pa nek tamo rade ko crvi za crkavicu. I sva ova nezahvalna gospoda posjeduje stan i auto koji su im kupili roditelji. Uf, odma mi se tlak digne kad se takvih ljudi sjetim. No dobro, malo sam se ispuhala. Valjda sam toliko osjetljiva na spominjanje posla otkad je BP unemployed. Zalosno je sto neke stvari pocinjemo drugacije gledati ili cijeniti tek kad nam se neka nesreca desi, zar ne? |
17.06.2004., četvrtak
|
Hvala vam na komentarima o nevjeri. Ja sam nepopravljivi romanticar, zato ga toliko i serem o moralu i savjesti. A i moj stari je cijeli zivot bio teski kurbis, zato mozda malo preostro osudjujem nevjeru. Zanimljivo je cuti tudje misljenje o toj temi. A sad me zanima nesto drugo, kakva su iskustva i misljenja onih koji su prevareni.  |
O ljubavi i nevjeri
Dosta bloggera i bloggerica pise o svojim ljubavima. I ja volim pisati o tome. No da li je iza savrsene fasade koju prezentiramo svijetu sve bas tako krasno?Jedan nas frend se nedavno ozenio. Izvana, veza izgleda divna i krasna, bas onako kakva veza treba biti. Neki dan, na kavi s BP-em, rekao mu je da je na pocetku hodanja prevario curu. Naravno, ona o tome nista ne zna a on je mirne savjesti uplovio u svoju bracnu luku. Kad mi je BP to ispricao, prvo sto sam rekla je: "da bog da je i ona njemu to isto napravila iza ledja, sa triput boljim jebacem i duplo vecim qurcem". Znam da ono sto ne znas, ne boli, ali gdje je ljudima nestala savjest? Zar je moguce da je netko tolika kukavica, pa da od straha da ne izgubi curu presuti prevaru i nosi to u sebi sve ove godine? Od kad to znam, prekrizila sam ga na svojoj listi poznanika. Ja mrzim licemjerne ljude. Tako. Nevjeru bi jos i mogla shvatiti, ali presucivanje iste, e pa to me stvarno raspizdi. Kakvi su vasi pogledi na nevjeru? Varate li? Priznajete li? Jeste li kukavice? |
16.06.2004., srijeda
Danas su tocno 2 mjeseca da je moj BP nezaposlen. Vec 2 mjeseca je moj dragi domacica. Kaze on, da mu nema nase macke, da bi popizdio kod kuce. Vjerujem mu to. Do sada sam kao kulerski dozivljavala ovu situaciju, no pomalo me vec pocinje sve to zabrinjavati. Ustvari ne zaloste me toliko odjebnice koje svako toliko dobijemo sa raznih adresa, koliko me boli to sto se vecina firmi ni ne udostoji odgovoriti na molbu. Ma mislim, pa sta je tako tesko poslati jedan jebeni mail???? Istovremeno sam i ljuta i zalosna i bijesna, i ne znam ja sta sve nisam ... Moja stara, uvrnuta kao i uvijek, sve pegule u ovoj godini pripisuje cinjenici da je ovo prestupna godina (??!!). Jos malo pa cu se i ja tako pocet tjesit. Ponekad razmisljam da sam ja mozda dio nekog unaprijed napisanog scenarija, mozda sam dio nekog eksperimenta tipa: ajmo sad napravit nesrecu pa da vidimo kako ce reagirat. Jucer smo digli prstenje. Ajme pa mene skoro infarkt (os od cijene i od krajnjeg izgleda). Ma oni su nama umjesto nekog glatkog matiranja raspalili nekakvu grubu obradu, pa to izgleda ko da je posuto briljantima .... ajme koja strava ... BP mi je isti Elton John sa tim "draguljima" na prstu. Nije bilo druge nego nazad u zlatarnu i objasnit tocno (s ilustracijama) sto zelimo. Sad me je nazvao da je ok i da napokon sve to skupa lijepo izgleda. Jedva cekam da ih vidim. Joj da, skoro sam zaboravila napomenuti da nije bilo ni A od "akcije" :))) |
15.06.2004., utorak
"Boli me glava"
Se sjecate kako su uvijek zene krive za nedostatak seksa pod isprikom glavobolje, umora, stresa itd... Citajuci ove nase blogasice, a ponekad i forumasice, cini mi se da polako ali sigurno i muski rod jednako konkurira nedostatku seksa. Nedavno sam boljoj polovici (u daljnjem tekstu BP) objasnila da je meni ovo sta imamo sada malo i da me vikend seks ni najmanje ne zadovoljava. On ce meni na to da svi casopisi pisu o tome da je pad broja odnosa normalan s vremenom. Ma normalno je my ass, ja se hocu seksat i na blagdan i na svagdan ;))). Joj kad ga vidim u onim njegovim uskim boksama mmmmmmmmmmm. Prekjucer, kad smo vec bili u krevetu sam se jebeno potrudila oko njega i napokon smo se poseksali. A jebemu misha, hocu da i on ima malo inicijative, ako ne, odoh si kupit vibrator. Veceras majkemi necu prstom mrdnut, necu mu ni izbocinu u gacama pogledat (mljac!). Ne zelim ni pomisljati na to da veceras igra Njemacka, zaboli me ;)) |
Back to the office
Ajme meni sta je "lipo" bit nazad na poslu. U zadnjih tjedan dana sta sam bila na moru, meni fakat nije ova firma pala na pamet. A evo me sad nazad i jebem se sa prokletim sap-om. Zvao me sef malo prije, jesus christ, ti digici su opsjednuti sa zavjerama. Cim nesto ne stima, svi su se urotili protiv nas i neko nam je nesto podmetnuo. Je, je, svi su ludi za nama. Bolja polovica je i dalje unemployed, a i nije da ga bas nesto zovu na nekakve razgovore. Nema veze, kad tad ce naci valjda nesto. Jucer nam je bilo gotovo prstenje, sad jos treba odlucit datum za dan D. Odlucili smo da cemo napravit svadbu vulgaris, samo mi i kumovi, jebes starce, especially one moje cegrtuse. Odoh sad malo radit, trenutno mi inspiracija i nije bas neka, adio. |
04.06.2004., petak
|
e da, ovako se ja tjesim kad mi padaju na pamet kretenska pitanja tipa gaytv: Bolje je nauciti nepotrebno, nego nista. |
jedno od mojih cudnih pitanja ..... ali stvarno je cudno i glupo ;-))
kaze mi moj dragi da me ponekad cudne stvari zanimaju. Tematika istih je uglavnom vezana uz seks i spolnost. Imala sam jednu fazu kada su me poceli zanimali detalji oko gay odnosa, npr: da li frajer koji je guzen ima erekciju? Nemam pojma zasto mi se to pitanje toliko vrtilo po glavi, a opet, s druge strane, nije mi se dalo kopati po Mrezi u potrazi za mojim odgovorom. Imam averziju od kopanja po sporkim stranicama i zatvaranja erupcije pop-upova. Stavila sam na stranu izjavu da jedna slika govori vise od 1000 rijeci i htjela sam vidjet akciju, jer slika je jedno a real action nesto sasvim drugo (u ovih zadnjih par dana svi smo se imali prilike u to uvjerit ;)))Of kors da od kad imamo satelitsku (a s njom i gay tv) da me ta tematika prestala zanimat. A tada su pocela neka nova pitanja u mojoj glavi. No, tko zna, mozda jednom dobijem odgovor na sve te moje nebuloze... |
|
Kad ti se najvise zuri, sjedi i popij caj .... posveceno svim panicarima koji rade sa mnom |
Strange days
|
Friday, finally .... polako spremamo krpice za odlazak na more. Umirali smo od smijeha dok smo pakirali badice, a vani prolom oblaka. Bas kao i zadnji put, majice dugih rukava ce prevladavati u kuferu, kratki rukavi se uzimaju tek reda radi. Cak mi ni Vakula nije jucer ulio neki optimizam u bolje vremenske uvjete. Vremenu za inat, jucer smo se isli kvarcat ... i opet cemo otic .. i bas nas briga. |
03.06.2004., četvrtak
Jos jedan odjeb za posao. Reality bites! |
Idemo dalje
|
Moram priznat, zarazilo me ovo bloganje. Zamisljam si puno ljudi, svaki za svojim kompom, svaki od njih tipka svoju pricu. Silly, ali svi ti fragmenti iz necijeg zivota podsjecaju me na Manhattan Transfer. Dragi je opet danas na razgovoru, usao je u drugi krug (pakla). Nadam se najboljemu. Jucer su nam javili iz zlatarne da mozemo doci po vjencano prstenje .... juuuupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii. A glavno da mi jos uvijek nismo odabrali datum. Ma nema veze, imamo jedno drugog, za datum cemo lako. U zadnjih par dana sam procitala dosta tudjih blogova, stvarno ima krasnih. Kad se snadjem, pocet cu i stavljat linkove na njih. Da naravno, i ja sam totalna truba za kompove. Pocela sam paralelno pratiti isjecke iz tudjih zivota i bas su mi nice. |
02.06.2004., srijeda
sivilo
… dzizs koji sivi dan ….. On je jucer dobio odjeb za jedan posao kojem smo se nadali. Odose u krasan q snovi i tlapnje o sluzbenom autu. Patience, vec cemo nesto naci. Jos malo pa ce biti 2 mjeseca kako je doma. Tjesim se da sve to spada u situacije koje jacaju vezu. I stvarno, osjetim da smo povezaniji, osjetim da stvarno treba moju podrsku i ja mu je nesebicno pruzam. S druge strane, imam doma muskarca domacicu, tja, nije ni to tako lose ;))). Napokon idem malo na godisnji slijedeci tjedan, moram potrosit stare dane. Drago mi je da cu se malo odmoriti od ovih wannabe managera oko mene, svi kao nesto rade a u stvari velika vecina ne radi apsolutno nista. Odoh kuci, u provinciju. Sve bi to bilo krasno da me tamo ne ceka moja stara. Zamisljam ju sklupcanu poput kobre na suncu, i kao sto kobra ceka da zaskoci otrovnim ugrizom svoju zrtvu, tako moja stara ceka da me ubada svojim otrovnim komentarima. Zahvaljujuci njoj, opet sam se primila svog primjerka “Toxic parentsa” koji mi u tim situacijama dodje poput primjerka za prezivljavanje.u ekstemnim uvjetima. Kako je krasno imati egocentricnog roditelja. Ovu moju staru zivo zaboli sve oko mene. Lani sam joj rekla da cemo se ove godine dragi i ja vjencati. Njoj to nije ni kroz jedno uho uslo a na drugo izaslo, jednostavnu ju je informacija zaobisla. Od tada joj nisam vise spominjala nista oko toga. Odlucili smo da cemo imati krajnje jednostavno vjencanje, kumovi i mi. Vjerovatno joj necu ni javiti novost. Sjecam se prvog aprila od pred par godina, kad sam joj poslala SMS “Mama ja sam trudna”. Istog trenutka me je nazvala i zgrazavala sam kako sam ja to mogla. Ne moram ni napomenuti kako sam tada imala vise godina nego ona kad me je rodila. Bas je fora blogat … da je bar tako bilo kad sam ja pocela vodit dnevnik. Tada moja stara nebi mogla zabadat nos u njega. A jebiga…. Vidim da ovaj zapis postaje malo previse depresivan … odoh … adio |
01.06.2004., utorak
... na zapadu nis novega...
|
U krasan q i mene smotanu! Taman se ufuram u unos svog prvog bloga i onda sve zaserem. Naravno da se usred unosa idem zajebavat s uredjenjem stranice i onda mi nestane tekst ... ma mrak. 16.20 je, jos 40 min do kraja radnog vremena. Bem ti digice, kapitaliste i evropsko radno vrijeme. Prvi je u mjesecu, valjda je sjela i placa. Na zalost ovaj datum me podsjeca da je danas stanarina day. Grrrr .... novih 250 eurica bacam kroz prozor. Asistentica ponosno objavljuje da joj se danas skinula prva rata za stambeni kredit. Prposno mi kaze: ostalo ih je jos 359. Bravo dijete, ja sam ti jos milenij daleko od te prve rate! Gledam malo uvjete za kreditiranje .. za kredu bez ucesca trebam u najoptimisticnijem slucaju imat za hipoteku nesto minimalno 10% vrijednije od mog (nesudjenog) stana. Je, malo morgen... otkud meni tako nesto. Pogotovo kad su starci u provinciji a ja u metropoli. Ovaj moj me nagovara da kupimo novi auto, kaze da je ovaj nas osmogodisnjak na 4 kotaca poceo previse kostat (upravo smo popravili zadnje kocnice). Slazem se, ustvari se i ne slazem ... to nam znaci odgadja kupnju stana za narednih 5 godina. Tko zna, mozda je i u pravu. Tko mi kaze da cu kupit stan u narednih 5 godina??? Ovo moje musko je pravi sanjar ... tek sto sam rekla da cu razmislit o novom autu, vec je on natrpao more opreme u njega (ja za pola toga nikad cula) ... sve nam kao jako «treba». Yeah right! Kulminacija svega: njemu se jako svidja kad mozes mijenjat brzine na volanu. CD changer i ine pizdarije su nam naravno prijeko potrebne, a kad ga je vec tako natrpao, ne mozemo ni zamisliti novi autic bez alu felgi i niskoprofilnih guma. U ovom zadnjem momentu sam ga podsjetila na svoju pravu zensku vjestinu uspjesnog parkiranja pa se malo zamislio nad svojim felgama. Nisam rekla ono glavno, moj dragi je ostao bez posla. Sva sreca da mu otkazni rok tece do kraja sedmog mjeseca pa jos nesto novaca i kaplje u nas dom. Naravno da on to sve jako lezerno prihvaca. Ja se pravim da mi je kul, a ustvari nije mi kul ... brinem se. Fala bogu i ovim mojim kapitalistima pa cemo moci oboje zivjeti od moje place neko vrijeme, ali ne znam do kad. A musko i dalje puca samo na poznate firme.... Do kraja ovog tjedna cemo znati rezultate jednog natjecaja. Dobra firma, dobra placa , cak i sluzbena kolica daju (mozda mu stave i alu felge ;-p ) ... on se vec vidi tamo. Pozlatilo mu se..... |
| lipanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ma, trabunjam gluposti!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Internet Monitor
Online shoping (za extra EU zemlje samo za past oci)
mail to Prolaznica
Prolaznica!
Bloggeri
Bracne vezetrudnica na kvadrat
Tricotekine trice
Megi
Borovnica
  |
| sponsor |