Back to the office – part II - Svakidasnja jadikovka

28.06.2004., ponedjeljak

Back to the office – part II

Eto me opet nazad u najdrazem mi uredu. Danas sam se psihicki pripremila za slusanje jadikovki i hrabro otisla s kolegama na kavu pod pauzom. Ljudi moji, kako ima pohlepnih osoba na ovome svijetu. Osobe s kojima sam danas podijelila sat svojeg vremena znaju samo kukat. Mala im je placa, oni su demotivirani, blablabla ... ali, kad se spomene mogucnost promjene radnog mjesta, e to im se neda jer im je stressy javljat se na natjecaje i ic na razgovore za posao.

Sjecam se svojeg prvog posla, jos u rodnome gradu. Neprijavljena, soma i po kuna place, svaka druga subota radna, datum isplate place vrlo fleksibilan. Godisnjeg odmora sam imala pravo 2 tjedna po ljeti i basta. Nakon toga sljedio je prvi «pravi» odn. prijavljeni posao. Kod privatnika, naravno (da bi stvar bila bolja jos i Hercegovac). Placa je bila bolja, ali godisnji odmor je trajao 10 dana (iskljucivo po ljeti), ostatak dana se lazirao da smo iskoristili a u stvari smo cubili u uredu. Kulminacija je bila kad sam saznala da je gazdi tesko platiti cistacicu pa su zene iz ureda svakog petka morale prionuti na radnu akciju i izglancati urede. Dizgasti. Of kors, cim bi izasao novi model BMW-a «petice» to se moralo imati.
Da li se sjecate onog neverending potpisivanja putnih naloga, pomocu kojih si firme dizu s racuna cash? Ja sam ih na tone morala potpisati, a nisam nikad dobila ni lipu dnevnice. Kako gospodin gazda ne prica ni jedan jebeni svjetski jezik, ja sam mu bila komunikacija sa vanjskim svijetom (for free). Inace, bila sam zaposlena a komercijali, a ne kao prevodilac.

Zaposljavanje novih kadrova je bilo iskljucivo preko veze (a rodbine se, fala bogu, imalo ko pljeve). Da li je napokon odzvonilo takvima?
Prosli tjedan, za vrijeme boravka u rodnome gradu, srela sam kolegicu s kojom sam radila u toj firmi. Jos uvijek su na istoj placi kao i kada sam otisla (a otisla sam pred 6 god), jedini pomak je sto im je godisnji velikodusno produzen sa 10 na 15 dana, pa moze nekud posteno otici.

Sve ove nezahvalnike koji danas kukaju kako nam je ovdje lose (a nije nam lose, zapravo, jebeno nam je dobro), bih poslala u firme kao sto je ova moja bivsa, pa nek tamo rade ko crvi za crkavicu. I sva ova nezahvalna gospoda posjeduje stan i auto koji su im kupili roditelji.
Uf, odma mi se tlak digne kad se takvih ljudi sjetim.

No dobro, malo sam se ispuhala. Valjda sam toliko osjetljiva na spominjanje posla otkad je BP unemployed. Zalosno je sto neke stvari pocinjemo drugacije gledati ili cijeniti tek kad nam se neka nesreca desi, zar ne?

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Svakidasnja jadikovka

28.06.2004., ponedjeljak

Back to the office – part II

Opis bloga

Linkovi

Bloggeri