Svakidasnja jadikovka

30.06.2004., srijeda


... onih neizbjeznih 8 sati u danu ...
Svaka firma ima svoje uredske babe, pa tako i ova u kojoj ja radim. Moj usual baksusizam se pobrinuo da bas ja dijelim kancelariju sa jednom od njih. Pod pojmom uredske babe podrazumijevam:
- egzemplare (najcesce zenskog roda) koje naprosto MORAJU opterecivati svih oko sebe sa pojedinostima iz svog zivota
- egzemplare (i muskog i zenskog roba) kojima je glavna preokupacija pretresanje uredskih traceva i izmisljanje istih

Moj horoskop je odredio da mene tlaci osoba pod rednim brojem 1 (jedan). E ljudi moji, koji je to stress, u krasan q. Ma zaboli mene sto je ona jucer radila i sto je kupila (uz obavezno napominjanje cijene kupljenog predmeta). Zamislite ovo: nedavno dolazim na posao u ponedjeljak i pita ona mene kakav mi je bio vikend. Nakon mog vrlo kratkog "dobar", kaze ona meni, bez da je ista upitam, "joj bas sam se odmorila, a muz mi je pekao pogacu". Mos misliti koliko me briga sto je njoj muz skuhao. Latest case: prosli tjedan je otisla na nekakav jednodnevni izlet ... cijela jebena firma je obavijestena da je bila tamo ... doslovno od cistacice do sefa.

Kako u svakom zlu pokusavam naci neko dobro, nasla sam ga i ovdi. Kad vas netko tako davi pojedinostima iz privatnog zivota, nema vam druge nego:
a) poslati je u rodno mjesto i raditi u komornoj atmosferi do daljnjega, jer bi se naravno gospoji digao nos
b) udubiti se do besvjesti u svoj posao

Izabrala sam b). Mozda je dobro, mozda i nije. Vjerujem da bi se vecina odlucila za odgovor a). Na zalost ja sam, sto se takvih situacija tice, velika pizda pa trpim. Ali zato posao cvate :-)))). Moj efektivni rad garant nije manji od 7 sati na dan (onaj 8. sat mi je tako i tako pauza).

No dobro, jos malo pa ce 5 uri i odoh ja kuci... adio svima!
- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>