Dosta bloggera i bloggerica pise o svojim ljubavima. I ja volim pisati o tome. No da li je iza savrsene fasade koju prezentiramo svijetu sve bas tako krasno?
Jedan nas frend se nedavno ozenio. Izvana, veza izgleda divna i krasna, bas onako kakva veza treba biti. Neki dan, na kavi s BP-em, rekao mu je da je na pocetku hodanja prevario curu. Naravno, ona o tome nista ne zna a on je mirne savjesti uplovio u svoju bracnu luku. Kad mi je BP to ispricao, prvo sto sam rekla je: "da bog da je i ona njemu to isto napravila iza ledja, sa triput boljim jebacem i duplo vecim qurcem". Znam da ono sto ne znas, ne boli, ali gdje je ljudima nestala savjest? Zar je moguce da je netko tolika kukavica, pa da od straha da ne izgubi curu presuti prevaru i nosi to u sebi sve ove godine? Od kad to znam, prekrizila sam ga na svojoj listi poznanika. Ja mrzim licemjerne ljude. Tako. Nevjeru bi jos i mogla shvatiti, ali presucivanje iste, e pa to me stvarno raspizdi.