< | svibanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
O AUTORU
blog je kreiran 25.10.2014. u 13:49h
dizajn: Sjena duše
dr Zlatan Gavrilović Kovač-na Wikipediji HR
dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ (Dubrovnik, 25.01.1959.) živi u Adelaide-Australija, hrvatski je politički književnik, filozof i pjesnik, diplomirao je pomorsku školu u Splitu i stekao zvanje mornaričkog časnika 1977. Studij sociologije i filozofije pohađa na zadarskom Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je na ovim odsjecima 1986. Doktorsku dizertaciju brani na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom akademika Muhameda Filipovića 1989. pod naslovom “Filozofske pretpostavke suvremene znanosti” (ili o filozofiji Nikole Kuzanskog). Jedan je od autora famozne “Bijele knjige” zbog čega je bio proskibiran u javnosti. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista" i časopisa "Pitanja", od 1982. do 1985. Školsku godinu 1990./91. provodi na stručnom usavršavanju iz teoloških studija na International Christian University u Beču, ali se ratnih prilika nakon 6 mjeseci vraća u domovinu. Radio je kao klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu od 1991. do 1994. i kao urednik na australskoj multietničkoj radio stanici 5 EBI FM u Adelaideu, od 1999. do 2003. Zadnjih 25 godina suradnik je hrvatskih književnih portala i dopisnik iz Australije. Objavio je preko 55 znanstvenih i stručnih knjiga političke tematike kao i prijevode s engleskog i ruskog jezika, kao i samostalne zbirke poezije i zajedničke zbirke s drugim autorima u digitalnom obliku na portalu: http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
dr Zlatan Gavrilovic Kovac (Dubrovnik 25th of January 1959) lives in Adelaide South Australia, is Croatian political writer, philosopher and poet. He graduated Maritime School in Split and became a naval officer in the year 1977 Studies of sociology and philosophy he attending in the Zadar Faculty of Philosophy and the Faculty of Philosophy in Zagreb. He graduated from these departments in the year 1986. PhD thesis defended at the Faculty of Philosophy in Sarajevo under the mentorship of Academician Muhamed Filipovic 1989 with the title Philosophical assumptions of modern science (or the philosophy of Nicholas of Cusa). He is one of the authors of the famous "White book" from 1984 and therefore was belittled publicly. He was editor in chief of the student newspaper 'Studentski list' and magazine "Questions" from 1982 to 1985. School year 1990/91. he attends vocational training from theological studies at the International Christian University in Vienna, but the war situation returns to his homeland after six months. He worked as a clinical pedagogue at the Vrapce Psychiatric hospital in Zagreb from 1991 to 1994 and as an editor at the Australian Multiethnic Radio Station 5 EBI FM in Adelaide, from 1999 to 2003. Last twenty years he is an associate of the Croatian literary portal and correspondent from Australia. He has published over 50 scientific and professional books of political themes and many books of poetry. He is translating from english and russian languages.
Izdane knjige:
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php
SUZE OD KAMENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php
SRCE OD PAPIRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php
OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php
OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
http://www.digitalne-knjige.com/p129.php
OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php
OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php
RAZGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php
BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php
POLEMIKE
http://www.digitalne-knjige.com/p170.php
KRITIKE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php
ESEJI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php
KNJIŽEVNA KRITIKA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php
JAKARINA KOSA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php
ČIME SMO NEZADOVOLJNI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic19.php
MIJENE MJESECA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic20.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php
FILOZOFIJA I KONAČNI SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic22.php
AGAMEMNON
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
SLAVENSKO PITANJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
POVIJESNA LUTANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Prijevod putopisa, trilogija:
1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php
2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php
3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
RUSKA ZORA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ZNANOST I POEZIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php
LAŽI I OBMANE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php
CRVENI KOKOT
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
DNEVNICI - 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php
DALJINE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
DNEVNICI - 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
DNEVNICI - 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
DNEVNICI - 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
PISMA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic42.php
UZ KOZMOLOGIJU ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic43.php
KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
KOZMOLOŠKA DOMIŠLJANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic45.php
5EBI-FM ADELAIDE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic46.php
ČOVJEK I KOZMOLOGIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic47.php
NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
U POTRAZI ZA ISTINOM
https://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic51.php
SIN EZRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic52.php
OSOBITOST REALNOG
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic53.php
FEMINIZAM, KNJIGA O JEDNOM APSURDU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic54.php
KLJUČEVI DVORCA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic55.php
UKRAJINA, KNJIGA O BESMISLENOM RATU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic56.php
knjiga koja je poshumno izdana, a napisao je moj otac ALEKSANDAR GAVRILOVIĆ - BRODSKI DNEVNIK
http://www.digitalne-knjige.com/agavrilovic.php
UKRATKO O GLAVNOM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
BLOGOVI, KOJE PRATIM
zajedno protiv plagijata
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris
...
...
Zlatan
BROD 2
- 16:45 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
ovo je moja najnovija slika BROD 2 i nešto se razlikuje od prethodne koja je objavljena prije nekoliko dana ZGK ovo je to isto ali slikano bez blica ZGK |
ČIME SE DARWIN BAVIO?
- 16:52 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Pa ja sam zapravo htio reći par riječi o tome čime se Darwin zapravo bavio u svojoj dugoj karijeri biologa potaknut činjenicom da je moj sin Ezra decenijama bio okružen biološkim pitanjima I djelovanjem prirodnih elemenata posebno u Kraljevom vrhu u Hrvatskoj kao I u Izraelu gdje je proveo godinu dana . Mi smo se bavili Darwinom svatko na svoj način a vrijeme Kraljevoga vrha ja sam proveo u čitanju I istraživanju djela ovoga velikoga britanskoga čovjeka. Tako sam dopao u ruke Darwinove knjige Putovanje jednoga prirodoslovca oko svijeta pa sam odmah primijetio da se Darwin čudom čudio oko jednoga crva kojega je pronašao u Patagoniji naime da je taj crv prvo životinja koja raste kao biljka a kada ga se posiječe I osuši onda postaje solidan kao kamen. I ja sam tada ravnatelja psihijatrijske bolnice Vrapče primarijusa Bartula Matijacu upozorio na taj fenomen da je naime jedno biće istovremeno I životinja I biljka I kamen na što mi je on odgovorio: “Stvarno je to jako interesantan moment” Kasnije sam došao u Australiju pa sam prišao drugim problemima ali sam se navraćao na taj fenomen. Kod Darwina njegovoj prvoj knjzi Putovanja naime stoji prvo kao pitanje o neobičnostima života na našoj planeti ovo : The border of this lake is formed of mud: and in this numerous large crystals of gypsum, some of which are three inches long, lie embedded; whilst on the surface others of sulphate of soda lie scattered about. The Gauchos call the former the "Padre del sal," and the latter the "Madre;" they state that these progenitive salts always occur on the borders of the salinas, when the water begins to evaporate. The mud is black, and has a fetid odour. I could not at first imagine the cause of this, but I afterwards perceived that the froth which the wind drifted on shore was coloured green, as if by confervae; I attempted to carry home some of this green matter, but from an accident failed. Parts of the lake seen from a short distance appeared of a reddish colour, and this perhaps was owing to some infusorial animalcula. The mud in many places was thrown up by numbers of some kind of worm, or annelidous animal. How surprising it is that any creatures should be able to exist in brine, and that they should be crawling among crystals of sulphate of soda and lime! And what becomes of these worms when, during the long summer, the surface is hardened into a solid layer of salt? Flamingoes in considerable numbers inhabit this lake, and breed here, throughout Patagonia, in Northern Chile, and at the Galapagos Islands, I met with these birds wherever there were lakes of brine. I saw them here wading about in search of food—probably for the worms which burrow in the mud; and these latter probably feed on infusoria or confervae. Thus we have a little living world within itself adapted to these inland lakes of brine. A minute crustaceous animal (Cancer salinus) is said 44 to live in countless numbers in the brine-pans at Lymington: but only in those in which the fluid has attained, from evaporation, considerable strength—namely, about a quarter of a pound of salt to a pint of water. Well may we affirm that every part of the world is habitable! Whether lakes of brine, or those subterranean ones hidden beneath volcanic mountains—warm mineral springs—the wide expanse and depths of the ocean—the upper regions of the atmosphere, and even the surface of perpetual snow—all support organic beings. Što u slobodnom prijevodu glasi : Granica ovog jezera sastavljena je od mulja: a u ovom leže ugrađeni brojni veliki kristali gipsa, od kojih su neki dugi tri inča; dok na površini ostali dijelovi natrijevog sulfata leže razbacani. Gaučosi prve zovu "Padre del sal", a druge "Madre"; oni navode da se te ishodišne soli uvijek pojavljuju na granicama solana, kad voda počne isparavati. Blato je crno i ima neugodan miris. Isprva nisam mogao zamisliti uzrok tome, ali sam kasnije opazio da je pjena koju je vjetar nosio na obalu obojena u zelenu boju, kao na confervae; Pokušao sam ponijeti kući malo ove zelene tvari, ali nesrećom nisam uspio. Dijelovi jezera viđeni s male udaljenosti činili su se crvenkaste boje, a to je možda bilo zbog neke infuzorije animalcula. Blato je na mnogim mjestima izbacivalo mnoštvo neke vrste crva ili prstenaste životinje. Kako je iznenađujuće da bilo kakva stvorenja mogu postojati u salamuri i da puze među kristalima natrijevog sulfata i vapna! I što će biti s tim crvima kada se tijekom dugog ljeta površina stvrdne u čvrsti sloj soli? Flamingosi u znatnom broju nastanjuju ovo jezero i razmnožavaju se ovdje, diljem Patagonije, u sjevernom Čileu i na otočju Galapagos, susreo sam se s ovim pticama gdje god su bila slana jezera. Vidio sam ih ovdje kako gacaju u potrazi za hranom - vjerojatno za crvima koji se buše u blatu; a ovi posljednji se vjerojatno hrane infuzorijama ili confervae. Tako imamo mali živi svijet unutar sebe prilagođen ovim kopnenim slanim jezerima. Sićušna ljuskara (Cancer salinus) navodno živi u bezbrojnim brojevima u salamuri u Lymingtonu: ali samo u onima u kojima je tekućina postigla, zbog isparavanja, znatnu snagu - naime, oko četvrt funte sol na pola litre vode. Možemo li potvrditi da je svaki dio svijeta nastanjiv! Bilo da su slana jezera ili ona podzemna skrivena ispod vulkanskih planina — topli mineralni izvori — široko prostranstvo i dubine oceana — viša područja atmosfere, pa čak i površina vječnog snijega — sve to podržava organska bića. A onda kasnije navodi mišljenje kapetana Lancastera koji se susreo sa ovim problemom: I will only mention one other animal, a zoophyte (I believe Virgularia Patagonica), a kind of sea-pen. It consists of a thin, straight, fleshy stem, with alternate rows of polypi on each side, and surrounding an elastic stony axis, varying in length from eight inches to two feet. The stem at one extremity is truncate, but at the other is terminated by a vermiform fleshy appendage. The stony axis which gives strength to the stem may be traced at this extremity into a mere vessel filled with granular matter. At low water hundreds of these zoophytes might be seen, projecting like stubble, with the truncate end upwards, a few inches above the surface of the muddy sand. When touched or pulled they suddenly drew themselves in with force, so as nearly or quite to disappear. By this action, the highly elastic axis must be bent at the lower extremity, where it is naturally slightly curved; and I imagine it is by this elasticity alone that the zoophyte is enabled to rise again through the mud. Each polypus, though closely united to its brethren, has a distinct mouth, body, and tentacula. Of these polypi, in a large specimen, there must be many thousands; yet we see that they act by one movement: they have also one central axis connected with a system of obscure circulation, and the ova are produced in an organ distinct from the separate individuals. 519 Well may one be allowed to ask, what is an individual? It is always interesting to discover the foundation of the strange tales of the old voyagers; and I have no doubt but that the habits of this Virgularia explain one such case. Captain Lancaster, in his voyage 520 in 1601, narrates that on the sea-sands of the Island of Sombrero, in the East Indies, he "found a small twig growing up like a young tree, and on offering to pluck it up it shrinks down to the ground, and sinks, unless held very hard. On being plucked up, a great worm is found to be its root, and as the tree groweth in greatness, so doth the worm diminish, and as soon as the worm is entirely turned into a tree it rooteth in the earth, and so becomes great. This transformation is one of the strangest wonders that I saw in all my travels: for if this tree is plucked up, while young, and the leaves and bark stripped off, it becomes a hard stone when dry, much like white coral: thus is this worm twice transformed into different natures. Of these we gathered and brought home many." Što opet u slobodnom prijevodu znači: Spomenut ću samo još jednu životinju, zoofitu (vjerujem Virgularia Patagonica), vrstu morskog pera. Sastoji se od tanke, ravne, mesnate stabljike, s naizmjeničnim redovima polipa sa svake strane, koji okružuje elastičnu kamenu os, različite duljine od osam inča do dvije stope. Stabljika je na jednom kraju odrezana, ali na drugom završava vermiformnim mesnatim dodatkom. Kamenita os koja daje snagu stabljici može se pratiti na ovom kraju u običnu posudu ispunjenu zrnatom tvari. Pri niskoj vodi mogu se vidjeti stotine ovih zoofita, stršeći poput strništa, s odrezanim krajem prema gore, nekoliko inča iznad površine blatnog pijeska. Kad su ih dodirnuli ili povukli, iznenada su se snažno uvukli, tako da su gotovo ili sasvim nestali. Ovom radnjom, visoko elastična os mora biti savijena na donjem ekstremitetu, gdje je prirodno blago zakrivljena; i pretpostavljam da je samo zbog te elastičnosti zoofitu omogućeno da se ponovno uzdigne kroz mulj. Svaki polipus, iako je usko povezan sa svojom braćom, ima različita usta, tijelo i ticalo. Ovih polipa, u velikom primjerku, mora biti mnogo tisuća; ipak vidimo da djeluju jednim pokretom: također imaju jednu središnju os povezanu sa sustavom opskurne cirkulacije, a jajne stanice se proizvode u organu koji se razlikuje od odvojenih jedinki. 519 Pa može li se dopustiti pitati, što je pojedinac? Uvijek je zanimljivo otkriti temelje čudnih priča starih putnika; i ne sumnjam ali da navike ove Virgularije objašnjavaju jedan takav slučaj. Kapetan Lancaster, na svom putovanju 520 1601., pripovijeda da je na morskom pijesku otoka Sombrero, u Istočnoj Indiji, "pronašao malu grančicu koja je rasla poput mladog stabla, a kad mu je ponudio da je iščupa, smanjila se padne na zemlju i tone, osim ako se jako čvrsto drži. Kada se iščupa, veliki crv je njegov korijen, i kako stablo raste u veličini, tako se i crv smanjuje, i čim crv bude potpuno pretvoreno u stablo koje se ukorijeni u zemlji, i tako postane veliko. Ova preobrazba je jedno od najčudnijih čuda koje sam vidio na svim svojim putovanjima: jer ako se ovo stablo iščupa, dok je mlado, i skinu lišće i koru, kada se osuši, postaje tvrd kamen, poput bijelog koralja: tako se ovaj crv dvaput pretvara u različite prirode. Od njih smo mnoge skupili i donijeli kući." Onda sam kasnije došao u Australiju pa sam se bavio drugim problemima ali sam se stalno navraćao na ovo čudo. I tako sam konačno došao do zadnjega Darwinovoga djela koje se skraćeno zove WORMS a koje je štampano 1881 godine gdje je Darwin u svojim opsežnim analizama došao do zaključka da CRVI imaju jako značajnu ulogu u stvaranju života na našoj planeti , da rastvaraju svojim kiselinama čvrste stijene I da stvaraju plodnu zemlju. |
BROD
- 07:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
BROD Ovo je moja najnovija slika, zove se BROD, Akrilik na drvu 60x40 cm, ZGK. |
LASER NAD OTOKOM
- 09:36 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ovo je moja najnovija maketa OTOKA na bijeloj glini. ZGK a ovo je LASER NAD OTOKOM, to je moj najnoviji projekat. ZGK. |
I JEDNE I DRUGE
- 22:30 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
OVO JE MAMA ŠČ Tekst pjesme "Mama ŠČ!"] [Strofa 1] Mama kupila traktora, šč Mama kupila traktora, šč Mama kupila traktora Trajna-nina, armagedon, nona, šč Mama kupila traktora, šč Mama kupila traktora, šč Mama kupila traktora Trajna-nina, armagedon, nona Traktora [Strofa 2] Mama ljubila morona, šč Mama ljubila morona, šč Mama ljubila morona Trajna-nina, armagedon, nona [Pred-Refren] A, b, c, č, ć, d, dž, đ (A, b, c, č, ć, d, dž, đ) E, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj (A, b, c, č, ć, d, dž, đ, oprez, oprez) O, p, r, s, š, t, u, v, z, ž (V, d, z, v, d, z) Mama, mama, mama, ja se idem igrat' Mama, idem u rat [Refren] Onaj mali psihopat (R-r-rat, rat) Mali, podli psihopat (R-r-rat, rat) Krokodilski psihopat (R-r-rat, rat) Mama, idem u rat [Post-refren] Traktora [Strofa 3] Mama ljubila morona, šč Mama ljubila morona, šč Mama ljubila morona Trajna-nina, armagedon, nona [Refren] Onaj mali psihopat (Mama, idemo u rat) Mali, podli psihopat (Rat, rat) Krokodilski psihopat (Mama, idemo u rat) Mama, idem u rat Onaj mali psihopat (Mama, idemo u rat) Mali, podli psihopat (Rat, rat) Krokodilski psihopat (Mama, idemo u rat) Mama, idem u rat Mama, mama, mama Onaj mali psihopat (Mama, idemo u rat) Mali, podli psihopat (Rat, rat) Krokodilski psihopat (Mama, idemo u rat) Mama, idem u rat [Završetak] Šč! A OVO JE SAMO MI SE SPAVA Samo mi se spava Song by Luke Black Baby, watch the world on fire It is all a game to me I don't wanna choose my fighter Who's taking control of me? Halo? Samo mi se spava I just wanna sleep forever (s-spavam) I like it better when I dream Želim zauvek da spavam (s-spavam) Dok svet gori I just wanna close my eyes (s-spavam) And just get it over with Želim zauvek da spavam (s-spavam) Dok svet gori Noć je, beskonačni sati Na ramenu đavoli Želim samo večno spati Tako da ih pobedim Halo? Game over I just wanna sleep forever (s-spavam) I like it better when I dream Želim zauvek da spavam (s-spavam) Dok svet gori I just wanna close my eyes And just get it over with Želim zauvek da spavam (s-spavam) Dok svet gori This comes to an end now War, glad je Bez nade Savest spava (s-spava) Dok svet gori Gori, kraj je Mrak traje Razum spava (s-spava) Dok svet gori A OVO JE POEMA AUTORA KOJEGA DECENIJAMA DRŽE PO LUDNICAMA KAO UMOBOLNIKA JAKARINA KOSA 1. u snu sanjam brodove od papira jarbola snažnih od stare vjere sazdatih debla našeg bora smrča za daleke potrage istina je ja tebi vjerujem malena ili velika protega je od vremena od pamćenja rečenica nijema bez imenica bez pridjeva da li znaš ti moji dnevi moji sni papirnati su zmajevi sve je od papira bijela da je život tako čist kao tvoja priča neizreciva da mogu kazati kako postade sunce ljubav ptica ti tiho skonča od vjetra kao lahor u granama našeg crnog bora mir postade melem mojim ranama 2 prođe tako neko vrijeme da nema spomena na tebe kada usne moje nijeme gore od pomisli teške da moje djelo čisto ni bijaše u trudu epoha u povijesnici krvavoj od ljudskijeh muka što je sreća čovječja ljubav među nama grijeh pod božjim krovom ta nije valjda da je sreća umiranje u trajanju bezvremenom pogača bez soli i strasti zločin sa jednom sudbom strah od čovječje propasti prođe tako neko vrijeme da nema spomena na tebe i javi mi se onda sjećanje na grijehe na naše suze i na naš smijeh sjećanje je onda kao kazna lanci kojima je okovana moja mašta u tišini svetoj ja posve sam tvoje čelo poljubcima cjelivam luče moje u noći hladnoj tiho zazivam 3. htio bih ti reći da sam umoran od tišine godinama je moje tijelo na postelji mekoj od miline moj je um nijemi svjedok vremena ugaslog od istine čiste oči se moje žare od dokučene visine postelja je meka krv je moja iz utrobe potekla da je svijetu konac moga žića da u tišini otpočinem zaboravom okončam muke svoga bića htio sam ti reći da sam umoran od tišine uzduh je zagušljiv jedini trag da je život okrepan nekada bio stvarnost čovjeka naga od sna a sada pokrovom od tišine gluhe brojim vrijeme u vječnosti bez mjere do mojih je zjena dospjela tišina nijema i sva su moja osjetila prenadražena od mira duboka stoji vrijeme kao mrena oka ne vidim više iskon svega života nego u dubini noći dahom svojim kozmos krojim i sve stoji kreću se samo moji neproživljeni snovi 4. toliko sam razmišljao o zvijezdama u noći o mome usudu životu u besprijekornoj čistoći o ljubavi sputanoj od paukovih niti leptirici koja drhti od zločestoga pauka na rubu šume u dubu staroga medunca da je ljubav tako okovana da su paukove niti kao gvožđa oko moga zgloba bila bi ljubav nesloboda sužanjstvo u samici tamnoj gdje su riječi ljudske kao rijetko zlato velim bila bi ljubav sva satkana od zla sloboda crna od gorčina al je ljubav soko u gorama crnim od visina sljep sam od pogleda visokim od dubina toliko sam razmišljao o svojoj sljepoći vidu što oduzet mi je iz očijih duplji rukom krvnika do pasa sasvim znojna i moje oči krvave od kame skončaše na vratu krvnika kao drago kamenje vidu mome došao je kraj slobodu sam mogao ćutjeti samo kao gusti mrak postadoh sužanj u tamnici bez suza trajanje posta blažena samoća u mraku samice kušao sam svoje biće godinama vrijeme posta moja kora kruha trenutak u sukcesiji bitka život moj bijaše sastavljen od pustijeh sjena složevina od patnje i muka da nije leptirice koja drhti od pauka na rubu šume u dubu staroga medunca 5. htio bih ti reći da nema kraja ovoj samoći prekomjernoj mojoj boli da dušu svoju odbacih bez dubokih riječi htio bih ti još preko toga reći da noću usnuh zdenac vode sa tvojih ruku utvare strašne ne dadoše mi san i dijete ojađeno uz plač zorom moje tijelo okupato znojem drhti kao vlati trave uzgibane povjetarcem što hoćeš znati da volim djevojke što noć im je jedina druga njihova jedina istinska ljubav njihov jedini dah da noć je kao blagoslovljen dan ti moj prijatelju ti malčik moj sa Istoka ti moj mali si geroj krepka snago željo moja neprežaljena srce moje neljubljeno sunce moje neogrijano nebesa ova svjedoci su teški sudbe čovječje neizmjerne ljudske bijede i nježnu dušu moju zaboli tijek povijesne mijene tiha je večer kazah drugu život je kao put kratak kamenjar uz čičak dosadan svijeća na oltaru koja dogori za dana i nada tihe tišine bezvremene a miris tvoj kandilo cijelog mojeg svijeta zvijezda što u noći polagano gasne 6 današnji moj dan čini mi se kao da je vječnost i ja kao da sam sva vremena ujedno i prije svih vremena kao da postojim samo ja i nikada nije postojalo neko vrijeme kada nije bilo vremena mrtvo Risovo polje na kojem čamim i gledam visoko prema surovoj strani da moje vrijeme utisne kao pečat u dušu moju ranjenu i jadnu goleme kužne biljege sramne grčam i posrčem u blaženoj tami a angel dobri vuče me i prema nebu mami šapatom stidljivim što u krvi mi žari tako postadoh beskonačna maloća da je i gubica pseća od moga tijela veća pusta maloća spram beskonačnosti svijeta u prostoru i vremenu sati, dana i godina odatle slijedit staše jedna moja velika briga i nesigurnost cijela da je domovina ova gradila posmrtna opijela ljudima odanima posvema koji kosmosom ljubavlju kitili su čela vijencem od svježa cvijeća da u trenutku vesele spoznaje od čitavog beskonačnog kosmosa mjera postane klonuće i pregnuće od bdijenja u kosmosu mi smo plovili u neizvjesnost i sve nam je izmicalo u bijegu bez kraja tako smo iščezavali kao efemerni mikrokosmos mali jer je u moći kosmosa vječnog u tami drugačiji zakon i vlast koja bijaše od ljudi postrani hladno vrijeme i velike zime vihori i oluje a hladna je i ravnodušna uzročnost povezivala ljudske duše i iščeznu slučaj nego sve što se događalo i što je prividno bilo nepovezano bilo je duboko nužno i golema stranost vladala je kužno da je ova silna snaga realiteta sila neka spram koje stoji jedno realno stanje čovjeka po analogiji za koju kažemo da je privid trenutak u tom kosmosu i jedno proizilaženje iz njega koje je bilo ništeće proizilaženje gdje sam u kosmosu posvema izgubljen osječajući njegove beskonačne moći i kao da me mišljenje ljudi stvarno depotenciralo do beskonačne maloće pa čovjek stade da drži kosmos kao crni barjak težak i malena čast koja čovjeka ništi a koji je čovjek sam. 7 milion riječi jeste dovoljno da istini ne proturječe da bijasmo nevini poput rose u proljeću ranom u odbrani smjeli i krepki što je mijeh kano vino slatko i svaka riječca kupica bez imena da iz toga mijeha ispijem do kraja nektar života moga što je tugom iskovan i svi moji druzi istom mjerom da mjere mrzlo Podunavlje u kojem kamen i mrke stijene bijahu meko uzglavlje dok konačno na kraju toga puta što mnogima živote odluta a mnogima dadne tople skuta ona ne padne na moje rame jer ona, zapravo, bijaše čitav život moj ali istini ovoj hrabrosti krutoj i neznanoj kojoj pokoj treba dati kao divljaku što mu je u glavi mamurluk od toga vina slatka i meka uzglavlja ne shvatih da svoj toj ludoriji je kraj 8 Rusija Jeste moja patnja Ili noć u kojoj se ništa ne sanja Jer i cijelo vrijeme moga života Nije drugo do jedna Neprosanjana noć Ili mora u kojoj se miješa Utvara, San i java Kao kada se burno spava Pa je java jača od sna Jeste moja patnja Da su ljudi bili kao slamka I niotkuda spasa Nego samo svjedočanstvo Da je jedna knjiga napisana Bez slova koja nedostaju Iskreni protiv svoje časti Mrtvi i često i plahi Da tome nema primjera na svijetu Niti korjena u prirodi Niti na bilo kojem mjestu Koje bi se ljudskim boravištem Moglo nazvati ili stjecištem Gdje se Istina sa ljubavlju nosi I sa vjernošću vezuju ljudi Kao pruće od slamke Kao vezica od samoće Jeste moja patnja Jer su ljudi nezahvalni Oholi i bahati Odbacili cio život moj Kao što je voda slaba Da je gutljaj njen poput Medija gorka I svaka njena kaplja Kao suza bistra i mlaka Zazivam nebo i ovu zemlju Kao svjedoka Protiv mojih krvoloka Da sam ljude dovoljno poučio Da se bogovi ne rasrde što je moje žiće Razbacano po svijetu bijelu Mada se klanjah bogovima svojim Da je moje biće Poput zrcala Razdrobljeno u sitne komadiće A narod izazvan Da jamu kopa duboku I da je moje žiće Kao iskra preobilna Koja treba da ugasne u tmine Pa je noć blažena Prekrila moje lice Jer su jamu meni iskopali Da okončam u čistoći Meni su moje oči Moja svijetlost i moja tama Jamu iskopanu Sada prekri božanska mana A nad njome Samo zvjezdani svod mračan 9 Svi su sveti , jedno mnoštvo subjekata Dom vječni mjesto bez kraja Put koji vodi između pakla i raja Prema gori tužnih uzdisaja Put je jedan a kola su mnoga Isprati me prijatelju dragi Na perivoj crvenoga oleandra Kad padnem nisko pod težinom ideala O sreći i dobroti vascjela roda Kojem pravica upravi narav duha Da zadnji put udarim o grubi kamen I udarac tup probudi misleni znamen O konačnosti bez velike mjere Gdje su širine tvoje grudi nježne O boli bez velike nade Gdje su patnje crne kao dubine ove jame O slaboći moga krhkoga tijela Koje je bilo svjedokom krvavoga opijela Da je smrt nužna kosila i ranjena i slijepa Počinak vječni usred neba cijela Dok konačno zaborav kao pusti vjetar Prašinom gustom prekri naša imena I osta samo ljubav i osta sjeta Na jednu ženu što je pokraj grobišta zaneta 10 Tamo gdje nosih odoru crnju od noći Da iz grudi mojih iščupanu dušu Sačuvam kao staklenu perlu Ja ko zvijer od mržnje nategnute strune Crni pokrov nemir i vjeru tiho mi sroči Tamo gdje je mračan vidik težak od suza Moju dušu bolesnu od muza Da baci jedan mali trak u noći beskraja Kako život traje u smislu bez kraja Sjeta i tuga samo su težina od kamena Tamo gdje bol zastire moje umorne oči I gdje tijelo slabo izgubi svu svoju moć Od ponosa gorda sklonih se ispod neba I mudrost bude mi utjeha i ljubav nježna Ja htjedoh samo slobode i nade čar Tamo gdje bol prerasta do ganuća Poražen padoh na topla njena skuta To moj je dom mali Da i moja mati krhka Nešto od moje bolesne duše kuša 11 Koja li su to đavolja posla Taman poso i magija neka Da je čovjek opreka živome Bogu Da je čovjek slab, kukavan stvor Kojim bez kraja i konca vladaju Moćnici koji mame slatkim riječima Kao da je dobro i zlo božanskoga tijeka Pa da o dobru i zlu Bogovi sude A ne ljudski zakoni povijesti pune Značajem se čovječjim kite mnogi Iz značaja čovječjeg izviru njegova djela A iz dijela njegovijeh svekoliki ljudski jadi A iz jada događa se da Božja svrha vlada Taj poredak svijeta naslijedenoga prokletstva Učini da čovjek strada Pogledaj ta mlada, ohola i nagla Kojima je ispod krova žeđ krvi i klanje Dok nedužni pada kao pusta sjena U duboke tamne jame Ili je nedužan ali svjedok drame krvave Nedužan je – zato ga sami bogovi brane Dok mnogi kao telad bleje Postiđeni laži i fantazije Licemjerjem preostale dane svoje mjere 12 Ne mogu ti reći kolika je noć Stari dom i miris dunja Izgubljena duša i moć Rijeci vremena i gorkoga tijeka O Bože tijela izmučena vječna Da ovaj cjelov na tvoj obraz skonča Ljubav, mržnja, svađa, preljuba Ljubomora, svaka strast i mana Dobrota i pravednost ne resi nikoga Kao da niti sudba pravde ne zna Mili dom Tihi spokoj Carstvo silno na vjeke svagda moguće Pravednu gradu sja sreća A na nepravedan se ruši nesreća To Božje je teško pregnuće Slavna zvijezda na horizontu sije Nebo, zemlja, more, zrak Sav svijet Božje je sveto znamenje Tko je gospodar, a tko posljednja bijeda Tko sve vidi, tko sve može Tko je dobar, tko je pravedan Tko štiti pobožna Tko nagrađuje poštena Tko kažnjava zlog Tko je milosrdan koji rado pomaže Koji reče a ne poreče Tko je mudar Da se svaka misao premetne djelom Koga okružuje blaženstvo Ko vlada ko zvijezda Danica Po vječnome redu i zakonu Tko je sklad Tko je uzrok Tko je izvor Tko sa gađenjem Ostavlja sjaj okaljanog dvora I sa veseljem zalazi čestitoj bijedi pod čađav krov Luđaka slova gordi su čvor Htjeti krenuti novim putem I srušiti hram samozvanih mogućnika Pogledaj svojih djela strahoviti pomor Svugdje jad, bijeda i tama Ne mogu ti reći kolika je noć Stari dom i miris dunja Izgubljena duša i moć Rijeci vremena i gorkoga tijeka O Bože izmučena tijela vječna Da ovaj cjelov na tvoj obraz okonča 13 Što je vrijeme nego trenutak vječnosti U kojem se broje sve naše prolaznosti Vrijeme sa kojim se niti smrtni bozi Ne bore Vrijeme i oči njene snene Snom su teškim sudbe prekrivene Teški danci pod još teže koprene San je bremenite živote okovo Snovima teškim mi smo uspavani Teško se diše pod ovom dobrotom Nikada ne vidjeh oči tako tužne I ja kažem sada Sve bih zvijezde sa neba skino I jednu po jednu u njene zjene svio Vrijeme Oče Kronide naš Ti vladaru nad vladarima prvi S vremenom se niti smrtni bozi ne bore Vrijeme Što je vrijeme nego vječnost mjere Što zaborav naš kao kudelju prede 14 Odmori se mirno Na mojim rukama Kada se probudiš Pod mojim sferama Tvoje srce bit će Slobodno i veličanstveno Jer nakon noćnoga pijanstva Od ljubavi pod zvijezdama Vrijeme je samo trenutak Kupidova zaborava Postavit ćeš pitanja Sebe pitati i cjelivati Nije li noć Bila kao duboka jama Osjećaja bez trajanja Ili je vrijeme nanijelo Boli teške Kao venerine mijene Ili su boli bile tako duboke Da je bilo mrijeti Pod nebom U patnjama zvjezdanim I da li je vrijeme vječnost I da li teče Da li je samo trajanje Ono vječno i pokretno Nebeske moje sfere Da li je ono ograničeno Ili je to vrijeme kretanja Po šumskome putu Duž cvijetnih livada I da li je kretanje sunca I zvijezda Ili je to kretanje trajanja Koje je vječnost Našega maštanja Ili je vrijeme Satkano od boli krvavijeh rana Beskonačnih naraštaja Kao vijenac tratinčica U kosi ljubavnica Da je svaki cvijet Epoha i historijski tijek U krugu svih krugova Slobode bez privida U zalutalosti čovjeka Od istine bitka Ili je pak vrijeme Istina koja se skriva Kao žena bez cjelova Kojoj je lice čisto od bistre vode sa Planinskoga potoka 15 Diši sa mnom, možda Udahneš mijene Povijesnice nijeme Da je mržnja okovala Biti i privide Živa voda odnijela istine Nebo su nam razdvojili Živote slomili Tihe duše zatomili Bijele kao breze Blijede kao nemoguće želje žena sa ceste u potrazi za srećom napuštene a misli i tuge im druzi pusti slatka je ljubav takva je slatka je mudra je Sapfo hrabra je Valentina sa jednom ženom sve bih riješio da nije tuge puste vremenom okovane druge ludošću načete duše koja je u vremenu prepoznala vladara koji zvijezdama i nebom vlada snom smjelim za tren ludi da u vječnosti vidi čitavu neponovljivu sadašnjost 16 tko se boji naprasita i bezdušna silnika što ljudski rod hoće da zatre koga služi divlja i kruta sila koji se možda boji jedino svoje sudbine jer ne zna što ona krije u svome krilu tko je taj koji ne mari za prijateljstvo tko je taj koji nije zahvalan tko je taj koji je Kolumba pribio na jarbol jer je ljudima pokazao novi svijet od glupaka stvorio umne pregaoce ulio im nadu i njome ugušio strah od smrti probudio volju za rad i veselje u životu tko je taj koji za osvetom samo žudi a ne misli što je stvarna volja ljudi tko je taj koji je ubio Boga samoga jer je ljubio čovjeka i kojem ljubav bijaše jedina krivnja koji je grozni prkos vlasti zalio zrakama dobrote koji i dalje živi u nama nedužan trpio silnika gnjev o Bože daj mi snage da izdržim buduće dane jer sam pribijen na jarbol nedužan 17 ja sam čist kao kap djetinja kao anđel sa nebesa bijelih teških krila nad ponorom bezdanim teškim od suza da li sam čist da li me bol ljudska i duboka tama zanese u jastvu i srce moje prinese kao žrtvu na kamenu zdrobljenu od prejake smrti na mrkom kamenjaru ja sam čist kao tračak sunca što kroz grud mi bije kao veliko sunce u proljetnom danu da otpočinem mirno u jastvu besmrtnome a tiho živovanje i nada u buduće dane da upravi mi miso prema istini koja je sav moj smiso istina što upravi sav život i sav ljudski dah u koji sam gledo znajući da velebnijeg božijeg zdanja nisam sanjo samog sebe kao ranu duboku cjelivo miru spokojnome krila velika dao da ne padne od pobjede u ljudsko beznađe zanese me hvalospjev vječne ljubavi i omeđim tu tajnu kopljima zlatnim i kerubinima jakim i ne sruših svijet ništa se ne sruši u nj ništa se ne sruši u me nego nađoh majušno plodno sjeme nađoh prijatelju tebe 18 evo ,Bože, na koljena ti padam ja ,svjedok tvoje beskonačne dobrote ja,slijep od tvoje beskonačne ljepote čitav svijet u jedan glas zbori da te nitko od nas nije zaboravio nitko od nas nije zaboravio gospodina Boga svoga i nitko ne pođe za bogovima drugim i nitko od nas neće propasti kao narod kojeg Gospod zatire ispred nas Bože da li ćeš primiti nas strance ako te budemo služili ako te budemo ljubili da li ćeš nas odvesti na svetu goru svoju goru proviđenja da li ćeš primiti naše žrtve paljenice kako bi se moja kuća mogla zvati kuća molitve za sve narode Bože moj otkupitelju od davnine koji ne gleda na osobu i koji se ne da ničim podmititi evo,Bože, na koljena ti padam i pred tvojom klanjam se ljepotom podari mi smisao za dobrotom bijaše dana kada bijah sit mnoštva skrivajući sramotu naroda svoga bijah zarobljenik bez ikakve nade i bijah bijeda za borova raspela premda je proturječje biti nesretan i biti trajan ali jos uvijek postojim unatoč svojoj bijedi ja prah praha da li ćeš mi obećati da ćeš ljude ponovno sabrati ako ih se rasprši na kraj svijeta jer bijah vjeran istini tvojoj ljepoti tvojoj kako bi iz ropstva izaći mogo ali je ostalo uništenje bez obećane obnove, bez svetaca bez kraljeva bez utjehe bez nade jer je tvoje žezlo ljudima oduzeto očito je da sam stvoren na ovaj svijet da poslužim kao svjedok a ti kao vrhovni sudac ali ne kazni nas kaznama preteškim za nas oprosti nam grijehe naše oprosti nam duge naše slavno životno blagovanje život sam evo na koljena ti padam svjedok tvoje beskonačne dobrote Bože moj.... 19 neka mi Bog ne računa moje grijehe jer su oni strahoviti i kod najmanjih mojih grešaka čovjek nije dostojan Boga niti je Boga dostojno da se sjedini sa bijednim čovjekom pa ipak nije Boga nedostojno da čovjeka izvuće iz njegove bijede ako kažemo da je čovjek previše malen previše sitan da bi zavrijedio da ga Bog izvuče iz bijede onda bismo očigledno morali biti vrlo veliki da o tome ispravno sudimo o Boze dužniće naš dužniće po svojim obećanjima obećao si molitvama pravdu obećao si nam spas jer spas nije u našoj moći zato molimo za njega o Bože dužniće naš jer se pravednik uzda u tebe i jer se nada u protivnom pravednik se ne smije uzdati u tebe i ne smije se nadati već se sam mora potruditi da postigne ono sto želi tko bi mi onda računao moje grijehe jer su oni strahoviti i kod najmanjih mojih grešaka i kakve bi mi kazne bile o Bože, svetosti moja. čovjek ne može podnijeti teret odgovornosti! 20 Ići mi je tamo Gdje mi je srce Ne bi li ugledao Male vile u noći Kao nebeske lampe Bijele u samoći Ići mi je tamo Gdje mi je srce Da bi dotakao zvijezde Svijetle kao luči I u dubini grudi Otkrio skrivene sjete Spomen tvojoj duši I na kraju toga puta Umoran I tužan Ja ću stati skrhan Istinom oštrom kao kosa Što je žnjela Duše nježne kao rosa I iz moga meka srca Poteči će čista vrela krvca 21 Tugo, tugo Moja jedina drugo Gdje su moje vidarice Gdje su moje noćarice Da rane vidaju Da noću skitaju Da moju dušu diraju Da polete prema kraju Na bijelim teškim krilima Pa da zavijore zastave Kao plave kose anđela Tugo tugo Moja jedina drugo Gdje su moje sanjarice Da moje snove snivaju O nježnoj ljubavi Da žudnju pobude Bez straha od boli Da je ljubavi odveć Nego da ljubav Kao bljesak munje Otkrije žudnju Zbog riječi Božje Tugo, tugo Moja jedina drugo Gdje su moje vodarice Sa krčazima punim vode Pa da ispijem gutljaj Iz ta vrča hladna I da vile bijele u noći Kao luče nebeske Što žarom ljubavi svijetle Isprate me Uz suze nijeme Na duge pute U blaženoj samoći 22 slobodan igrom sudbine moćne a samo prije vremena kratka mi smo umirali tiho u noći i molili Boga svesilna i blaga mudra i nespoznatljiva da nam muke brzo okonča i da nam iz grudi naših i bolnih stegna oduzme dah naša života brzo i sa riječi bez ikakvih nada i mi smo umirali tiho u noći bez imena spokojni u beskonačnoj samoći i nije me bilo sram rana svojih zbog kojih patih duboko i bez suze dok se slobodom ti igraš kao dijete pijeskom i vodom i jedno zrnce toga pijeska bijaše rana duboka i upaljena među svim našim ranama bolnim da gorki san i tvoja jadikovka bijaše taman put do sreće o kojoj si maštala kao malo dijete koje se sa slobodom igra kao da je grud majčina topla vjerujući da je naš Grad pust i kao granitna stijena čvrst a mi smo umirali tiho u samoći i gledali u vizije ezana na vrhovima bosanskih munara i pogled što nisko pade i vidjeh stvarno vile bijele u noći i kao da slabašna sunašca osvijetle umorna lica naša i vidjeh bolna tijela naga kako se u bolu grče i posljednji trenutak svijesti bistre otvori im široke nebeske pute slobodan igrom sudbine moćne kao ptica kojoj planinske visine jesu domovina na krilima lijepe djevke da su medna usta njena spokoj ratnika i ja padoh na grudi njene nježne i utonuh u beskonacni san uobičajen i blizak kada sam na tvojim rukama kao pijeta. 23 Ja vidio sam tamo Dvorce sazdane od tame teška vrata od željeza kruta i kiseli vonj humka svježega Hladno je bilo pod seljačkim skutima od lanena sukna Vidjeh djeverušu krupnu palcem preko oroza gruba I moja duša nemirna uzdrhta što je tako jasno u svijesti mojoj Da je vrijeme vjetar što razmeće naše živote Kao lišće od opale topole I vidjeh druga oblak što zakri nebo ledenom sjenom Tanane lasi crne od zemlje Oči iskopane iz očijih duplja što je duši mojoj ovaj dan Mračan kao raka što zjapi prazna Tijela će naša ugasti u jami bez daha I biti će nas mnoštvo bez riječi i nada što vidim Vidjeh golubicu ispod oblaka pusta što je duši mojoj ovaj dan Kojim slovom da se držim što je dovoljno jako da svoj život Opravdam kao svijetlosne luči Da nije krvnika što je jamu spremo I od djetinje krvi žedan vino pio I rekoh sebi izdrži jer će ljudi biti suci Da sam žedan bio ne krvi Nego istine teške od jesenje kiše I ugasih žed od sakupljenih kaplji Vida nemam ali slobodan dišem Mome vidu sad sve je tama Od slobode od krvnikovih jama 24 sanjao sam Blanku i da je ime njeno tako besprijekorno svijetlo kao duše moje sjeta ljepoto moja i da je srce moje bolno od sjene moga stiha da je ona sva bijela od čudesnosti zgoda anđeo usnuo od spokoja da sam ljubio sasvim nježno meke usne vruće od nebrojeno želja usne slatke od crvenoga meda i probudih se u znoju sjetu svoju pretvorih u javu okrutnu da je mladost naša bila crna od okorenih rana mladost što je radost brojala na prste od bistrih, jasnih dana jer je u proljeću ranom oštar vonj dubokih jama jaram gvozden od besmislena beznađa prekrio lica naša jadna i pogledam u zrcalo tu prizmu od spektra oči su moje obnevidjele od privida teška 25 lijepa li si golubice moja bijela tvoja kosa grudi kao plodovi mirisna kokosa anđeo si nemiran od nebesa toploga srca od plamena čista tisuće se pokoljenja klanja pod tvoj oltar žrtva je mlado janje što drhti od noža gruba zublje plamsaju iz ralja nožem oduzeta je ognjena iskra krepost u mišičju tjelesnom nebo je visoko sada tihi zov daleko duša pod lipom počiva srce moje snivaj o ludosti maga kako je zasvagda sa tobom kako su noći bez sna kako je nebo sa zvijezdom kako visoko leti sivi soko tih je naš dom tko je bio taj što je krikom zamračio božanski promisao?! lijepa li si lane među košutama ja sam prinio žrtve paljenice na tvoj oltar a Bog je rekao ''vidim da si povjerovao'' zašto plačeš zašto si tako krasna zašto je ljubav zašto ljubiš ranu od noža gruba sa Bogom se pomiri i bit će ti vraćena sreća tvoja luda 26 ja sam te htio danas nježnu i bijelu očiju đenetske hurije velike kao stakleni filđani u danu još mamurnom od duboka sna da je život tako od šećera sladak pa da hodaš ovim danom kao vila nebeska koraka tiha sa pramenom kose bijelim kao ljubavni užitak ti si moja ljubav koja ostaje ljubi me nježno meko osjećano bez misli i primisli o bitku ljubavnoga bića htio bih danas biti trijezan bez oporoga pića čašu sam stara vina otrgao noževima oštrim od izmućena žića ja ću ti kazati koliko te ljubim i oprosti mi oprosti mi na toj ljubavi pitanja su o tome kao valovi na morskoj hridi gdje sam ja gdje je moj život nas dvoje val zapljusne hridi visoke kasnije je bijela pjena od površine pitanja su tvoja potonula u dubine zato ljubav moju oprosti ja ću pronaći svoj put svoj život svoj plač propast među nama bit će kao naše neprospavane zore bit će nježna sva mamurna od ljepote 27 ljubi, ljubi ljubi kak Sunce kao vječna luč bez mijene mijena je samo sudba za ljude smjele ljubi, ljubi kao zvijezda duboko sa kraja svemira pogledaj vidiš svijetlu točku sa svoda nebeskih tmina ljubi krasno i bez suza sa toliko nježnosti sa toliko strasti i tmine će tvoje nestati iz tvojih mekih zjena jer oprostila si mi ludom srcem svojim koje je plelo ljubav duginih boja ljubi, ljubi druga svoga kojeg iskaš i sa mirom neba klonut ću na tvoja nježna njedra 28 svijetla je zvijezda nebo osvijetlila u mome je oku mrena od oblaka možda te danas ja zanimam da umrem na tvojim rukama srce hoće davno obećanje vjernome pokajanje zrnce tvoje nježnosti samilost mi daje tak jesi nježna tak jesi svijetla tak od mokroga neba to moja ljubav cvjeta ko plava ljubica a dah mi težak ko vijek povijesnoga tijeka i da ovi teški ljudi moja prokleta sudba ogriju se na ognjištu božjega mira krasna zvijezda i hladni dažd čudo je to sa neba mokroga suze titana nada i plač ko Božji znakovi plamena bratstva da sve bilo je sa mjerom dugom da sam rane svome drugu vido i brojao njegove dane glasom tihim duše puste umirivo a sada i ti od ljubavi te svijetle iskaš za mene vječno vrijeme spavati spavati kisne su zime i odleti moja ljubav ko golubica bijela i ostadoh sam i osta samo tamna sjena 29 u daleku sam stigao zabit Svijeta pržen Sunca žarom žarkim u stranu zemlju gdje je pustoš pusta i nigdje stvora prikovan za postelju meku uzglavlje mi knjige teške porazbacane niže dolje i po podu jelo su mi slova nebrojene historije pogane jer sam diku Božju svemoguće vatre sjaj prinio smrtniku na grijeh i Istinu svetu učinio da je pamte mnogi pa sada poštivam volju bogova svojih da se okanem ljubavi prema čovjeku a ja ne mogu. nebesa Božja, što mučite sada zar nisam naučio poštovati bogove svoje Suncem razdužen, slijep od Istine svete što šutite, nebesa Božja, pred vama nevino djetešce a cijeli svijet koleba se kao teški legioni neba u sazrelom žitiju dok vihori vitlaju prašine oblak u borbi divljoj gdje mnogi padaju tiho a mnoge uzdišu milo u toj vječnoj igri krasote i ženske mekote sve sam kazao o metežu tom O svjetlosti sveta ti izvore čitava svemira O zrače svjetlosni ti izvore svijetla svega i Sunca sjaj kao sjajna zraka tvoja djevojčka je dugo plakala svoje je srce slušala i obraz je čist kao pijeta moj angele nježna ja grešna ja puka tvoja ženščina i jauk njen sijevne kao trzaj prežarke munje O svijetlosti sveta munjom osvjetljeno je žensko oko i suza meka kane na moja ramena trudni boj sam prošo od pramaljeća visoko povrh vrha soko na Kuleževom se brijegu gnijezde ptice kojoj visine jesu glas djevuške mile Istinu svetu učinio sam da je pamte mnogi pa sada poštivam volju bogova svojih da me prođe ljubav prema čovjeku a ja ne mogu. 30 daleko je daleko moja zemlja ničija zemlja žedna zemlja prokleta zemlja trenutak vječnosti trag beskonačnosti disanje ljubavi ili je tama osvojila tratine mokre od jutarnje rose crna crnina žena od prkosa usud je naš od davnina daleko je daleko moja zemlja daleko je daleko i sunce i radost i nježnost i munja svijetla maslačak iz gorskoga gaja mokro ruho meko u proljeću cvijetnom ušao sam u trag divljega vepra brstio je sa polja punog opalog žira da je sada Mato sa kabanicom kišnom i lovačkim šeširom ili je ta nada samo sanjana varka jer je domovina prokleta od daljina 31 Tihujem tiho u samoći Plamen misli čelo mi rosi Dok se sjećanja na bijeli kamen I srce nježno u mekoti Lome kao mala tužna zrcala Što su pod stopala stala Ići mi je dugo tim putom Bez kraja Mogao bih zavoljeti novi kamen Ili mi je usnuti sjećajući se raja Na uska smeđa vrata Pandivjernu, bambus i uteg od olova Svi ti ljudi davni Svi ti ljudi stari Slika su moga bivstva I svih mojih neproživljenih stvari Kao u slomljenome zrcalu kako rekoh Gdje je pričin kao bivstvo neko A sjećanje samo trenutak slavni Na ribara I mačku U popodnevu što je tihu sjetu Preobrazio u radost djetinju Duž ulica davnih gdje je igra Jedina stvarnost beskraja Mogao bih zavoljeti ovaj novi kamen Kao ženu nagu I dobrostivu Koja na mekim grudima ima veliki mudrosti znamen I poteći kao bistra hladna voda Što žubori pokraj novog doma Da nije visokoga neba U kojem se moj život ogleda Kao slamka salomljena od pamćenja I pod dubinom potpuna klonuća Grcat pod teškim kamenom istina Koliko ima boli pod ovim vedrinama 32 ja ću tako skončat na kamenu crnom od jada teškom rukom zgrabit ću sudbu nužnu duša moja oprostit će se od zemaljskih dana zbog rana od gnoja bolna stati će vrijeme života gorka neće mi pomoći ni bogovi sa oblaka niti Posejdoni iz morskih vala u grudi mojoj zastat će dihanje i ja ću konačno doći do spoznaje da je Sunce oko mene stvorilo pomrčinu gustu kao tama u mojoj zjeni iskra se njegova ugasla pa se svjetlost treska pa se bljeska pa je svijet kao nepokretna ledena sjena igra privida bez ikakvoga reda paralelni svijet nepreglednoga kozmosa gdje je moj život bio smiso što se neprestance kuša a moja duša nijema pomrčina od beskonačno zlaćanih mijena 33 Jednoga dana bit češ slobodna Jednoga dana sve će biti dobro I ti češ ponovo pisati ono što želiš Ti ćeš ponovo biti među nama Kao graditelj novih zdanja Jednoga dana ti češ ponovno stati pred vrata Svoga stana dok se Muki bude motao oko tvojih Nogu I onda češ pozdraviti susjeda Koji te više neće gledati kao neprijatelja Jednoga dana ti češ ponovo mirno spavati I neće više biti tako prazno u tvojoj postelji Nego će sve biti od ljubičastih sanja Jednoga dana tvoja istina će biti nas orijentir Pomoću kojeg ćemo odrediti kurs mira Jednoga dana taj će orijentir Biti naš čisti obraz I ti češ ponovo biti slobodna I sve će biti dobro I sve će nebeske noćne zvijezde Biti broj kojim ljubav mjerimo A onda češ otići na sjever Gdje hladni vihor neće biti zapreka tvojoj sreći I u hladnim zimama ti češ nači druga Koji će biti tvoja sjajna duga Sva svjetlost visokoga neba Toplo srce i nada Kao jedan ornament na licu besmrtnoga Boga Jednoga dana ti češ ponovo biti slobodna Zato se nadaj! |