Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina

Marketing

ČIME SE DARWIN BAVIO?

Pa ja sam zapravo htio reći par riječi o tome čime se Darwin zapravo bavio u svojoj dugoj karijeri biologa potaknut činjenicom da je moj sin Ezra decenijama bio okružen biološkim pitanjima I djelovanjem prirodnih elemenata posebno u Kraljevom vrhu u Hrvatskoj kao I u Izraelu gdje je proveo godinu dana . Mi smo se bavili Darwinom svatko na svoj način a vrijeme Kraljevoga vrha ja sam proveo u čitanju I istraživanju djela ovoga velikoga britanskoga čovjeka. Tako sam dopao u ruke Darwinove knjige Putovanje jednoga prirodoslovca oko svijeta pa sam odmah primijetio da se Darwin čudom čudio oko jednoga crva kojega je pronašao u Patagoniji naime da je taj crv prvo životinja koja raste kao biljka a kada ga se posiječe I osuši onda postaje solidan kao kamen. I ja sam tada ravnatelja psihijatrijske bolnice Vrapče primarijusa Bartula Matijacu upozorio na taj fenomen da je naime jedno biće istovremeno I životinja I biljka I kamen na što mi je on odgovorio: “Stvarno je to jako interesantan moment” Kasnije sam došao u Australiju pa sam prišao drugim problemima ali sam se navraćao na taj fenomen. Kod Darwina njegovoj prvoj knjzi Putovanja naime stoji prvo kao pitanje o neobičnostima života na našoj planeti ovo :

The border of this lake is formed of mud: and in this numerous large crystals of gypsum, some of which are three inches long, lie embedded; whilst on the surface others of sulphate of soda lie scattered about. The Gauchos call the former the "Padre del sal," and the latter the "Madre;" they state that these progenitive salts always occur on the borders of the salinas, when the water begins to evaporate. The mud is black, and has a fetid odour. I could not at first imagine the cause of this, but I afterwards perceived that the froth which the wind drifted on shore was coloured green, as if by confervae; I attempted to carry home some of this green matter, but from an accident failed. Parts of the lake seen from a short distance appeared of a reddish colour, and this perhaps was owing to some infusorial animalcula. The mud in many places was thrown up by numbers of some kind of worm, or annelidous animal. How surprising it is that any creatures should be able to exist in brine, and that they should be crawling among crystals of sulphate of soda and lime! And what becomes of these worms when, during the long summer, the surface is hardened into a solid layer of salt? Flamingoes in considerable numbers inhabit this lake, and breed here, throughout Patagonia, in Northern Chile, and at the Galapagos Islands, I met with these birds wherever there were lakes of brine. I saw them here wading about in search of food—probably for the worms which burrow in the mud; and these latter probably feed on infusoria or confervae. Thus we have a little living world within itself adapted to these inland lakes of brine. A minute crustaceous animal (Cancer salinus) is said 44 to live in countless numbers in the brine-pans at Lymington: but only in those in which the fluid has attained, from evaporation, considerable strength—namely, about a quarter of a pound of salt to a pint of water. Well may we affirm that every part of the world is habitable! Whether lakes of brine, or those subterranean ones hidden beneath volcanic mountains—warm mineral springs—the wide expanse and depths of the ocean—the upper regions of the atmosphere, and even the surface of perpetual snow—all support organic beings.

Što u slobodnom prijevodu glasi :

Granica ovog jezera sastavljena je od mulja: a u ovom leže ugrađeni brojni veliki kristali gipsa, od kojih su neki dugi tri inča; dok na površini ostali dijelovi natrijevog sulfata leže razbacani. Gaučosi prve zovu "Padre del sal", a druge "Madre"; oni navode da se te ishodišne soli uvijek pojavljuju na granicama solana, kad voda počne isparavati. Blato je crno i ima neugodan miris. Isprva nisam mogao zamisliti uzrok tome, ali sam kasnije opazio da je pjena koju je vjetar nosio na obalu obojena u zelenu boju, kao na confervae; Pokušao sam ponijeti kući malo ove zelene tvari, ali nesrećom nisam uspio. Dijelovi jezera viđeni s male udaljenosti činili su se crvenkaste boje, a to je možda bilo zbog neke infuzorije animalcula. Blato je na mnogim mjestima izbacivalo mnoštvo neke vrste crva ili prstenaste životinje. Kako je iznenađujuće da bilo kakva stvorenja mogu postojati u salamuri i da puze među kristalima natrijevog sulfata i vapna! I što će biti s tim crvima kada se tijekom dugog ljeta površina stvrdne u čvrsti sloj soli? Flamingosi u znatnom broju nastanjuju ovo jezero i razmnožavaju se ovdje, diljem Patagonije, u sjevernom Čileu i na otočju Galapagos, susreo sam se s ovim pticama gdje god su bila slana jezera. Vidio sam ih ovdje kako gacaju u potrazi za hranom - vjerojatno za crvima koji se buše u blatu; a ovi posljednji se vjerojatno hrane infuzorijama ili confervae. Tako imamo mali živi svijet unutar sebe prilagođen ovim kopnenim slanim jezerima. Sićušna ljuskara (Cancer salinus) navodno živi u bezbrojnim brojevima u salamuri u Lymingtonu: ali samo u onima u kojima je tekućina postigla, zbog isparavanja, znatnu snagu - naime, oko četvrt funte sol na pola litre vode. Možemo li potvrditi da je svaki dio svijeta nastanjiv! Bilo da su slana jezera ili ona podzemna skrivena ispod vulkanskih planina — topli mineralni izvori — široko prostranstvo i dubine oceana — viša područja atmosfere, pa čak i površina vječnog snijega — sve to podržava organska bića.

A onda kasnije navodi mišljenje kapetana Lancastera koji se susreo sa ovim problemom:

I will only mention one other animal, a zoophyte (I believe Virgularia Patagonica), a kind of sea-pen. It consists of a thin, straight, fleshy stem, with alternate rows of polypi on each side, and surrounding an elastic stony axis, varying in length from eight inches to two feet. The stem at one extremity is truncate, but at the other is terminated by a vermiform fleshy appendage. The stony axis which gives strength to the stem may be traced at this extremity into a mere vessel filled with granular matter. At low water hundreds of these zoophytes might be seen, projecting like stubble, with the truncate end upwards, a few inches above the surface of the muddy sand. When touched or pulled they suddenly drew themselves in with force, so as nearly or quite to disappear. By this action, the highly elastic axis must be bent at the lower extremity, where it is naturally slightly curved; and I imagine it is by this elasticity alone that the zoophyte is enabled to rise again through the mud. Each polypus, though closely united to its brethren, has a distinct mouth, body, and tentacula. Of these polypi, in a large specimen, there must be many thousands; yet we see that they act by one movement: they have also one central axis connected with a system of obscure circulation, and the ova are produced in an organ distinct from the separate individuals. 519 Well may one be allowed to ask, what is an individual? It is always interesting to discover the foundation of the strange tales of the old voyagers; and I have no doubt but that the habits of this Virgularia explain one such case. Captain Lancaster, in his voyage 520 in 1601, narrates that on the sea-sands of the Island of Sombrero, in the East Indies, he "found a small twig growing up like a young tree, and on offering to pluck it up it shrinks down to the ground, and sinks, unless held very hard. On being plucked up, a great worm is found to be its root, and as the tree groweth in greatness, so doth the worm diminish, and as soon as the worm is entirely turned into a tree it rooteth in the earth, and so becomes great. This transformation is one of the strangest wonders that I saw in all my travels: for if this tree is plucked up, while young, and the leaves and bark stripped off, it becomes a hard stone when dry, much like white coral: thus is this worm twice transformed into different natures. Of these we gathered and brought home many."

Što opet u slobodnom prijevodu znači:

Spomenut ću samo još jednu životinju, zoofitu (vjerujem Virgularia Patagonica), vrstu morskog pera. Sastoji se od tanke, ravne, mesnate stabljike, s naizmjeničnim redovima polipa sa svake strane, koji okružuje elastičnu kamenu os, različite duljine od osam inča do dvije stope. Stabljika je na jednom kraju odrezana, ali na drugom završava vermiformnim mesnatim dodatkom. Kamenita os koja daje snagu stabljici može se pratiti na ovom kraju u običnu posudu ispunjenu zrnatom tvari. Pri niskoj vodi mogu se vidjeti stotine ovih zoofita, stršeći poput strništa, s odrezanim krajem prema gore, nekoliko inča iznad površine blatnog pijeska. Kad su ih dodirnuli ili povukli, iznenada su se snažno uvukli, tako da su gotovo ili sasvim nestali. Ovom radnjom, visoko elastična os mora biti savijena na donjem ekstremitetu, gdje je prirodno blago zakrivljena; i pretpostavljam da je samo zbog te elastičnosti zoofitu omogućeno da se ponovno uzdigne kroz mulj. Svaki polipus, iako je usko povezan sa svojom braćom, ima različita usta, tijelo i ticalo. Ovih polipa, u velikom primjerku, mora biti mnogo tisuća; ipak vidimo da djeluju jednim pokretom: također imaju jednu središnju os povezanu sa sustavom opskurne cirkulacije, a jajne stanice se proizvode u organu koji se razlikuje od odvojenih jedinki. 519 Pa može li se dopustiti pitati, što je pojedinac? Uvijek je zanimljivo otkriti temelje čudnih priča starih putnika; i ne sumnjam ali da navike ove Virgularije objašnjavaju jedan takav slučaj. Kapetan Lancaster, na svom putovanju 520 1601., pripovijeda da je na morskom pijesku otoka Sombrero, u Istočnoj Indiji, "pronašao malu grančicu koja je rasla poput mladog stabla, a kad mu je ponudio da je iščupa, smanjila se padne na zemlju i tone, osim ako se jako čvrsto drži. Kada se iščupa, veliki crv je njegov korijen, i kako stablo raste u veličini, tako se i crv smanjuje, i čim crv bude potpuno pretvoreno u stablo koje se ukorijeni u zemlji, i tako postane veliko. Ova preobrazba je jedno od najčudnijih čuda koje sam vidio na svim svojim putovanjima: jer ako se ovo stablo iščupa, dok je mlado, i skinu lišće i koru, kada se osuši, postaje tvrd kamen, poput bijelog koralja: tako se ovaj crv dvaput pretvara u različite prirode. Od njih smo mnoge skupili i donijeli kući."

Onda sam kasnije došao u Australiju pa sam se bavio drugim problemima ali sam se stalno navraćao na ovo čudo. I tako sam konačno došao do zadnjega Darwinovoga djela koje se skraćeno zove WORMS a koje je štampano 1881 godine gdje je Darwin u svojim opsežnim analizama došao do zaključka da CRVI imaju jako značajnu ulogu u stvaranju života na našoj planeti , da rastvaraju svojim kiselinama čvrste stijene I da stvaraju plodnu zemlju.

Post je objavljen 24.05.2023. u 16:52 sati.