JEDNA LOKALNA AROGANCIJA
UVOD
Zapravo, o ozbiljnim momentima moje političke aktivnosti možda i ne bi trebalo govoriti, jer su u neku ruku svi naši momenti ozbiljni pa je tako ozbiljna bila i svaka šala i vic s ulice koji ste mogli čuti u prolazu, jer vrijeme bijaše takvo, naime, ozbiljno i tmurno. Zagreb bijaše grad sumorne jeseni.
Moji prvi utisci o tom gradu doista bijahu takvi nakon prozračne i vedre Dalmacije i ugodne i tople mladosti u Dubrovniku i Splitu ili se meni činila ta mladost takvom, jer ja odavna bijah na ulici i kao da se rukovodih riječima velikog Jaspersa, da se filozofija najbolje uči na ulici mada ja nisam smetnuo s uma i svoje obveze, da ovladam nekim znanjima koja su neophodna danas svakom mladom čovjeku, ukoliko slijep ne želi prolaziti životom, a mnogo je takvih koji danas idu svijetom i pored svih svojih zdravih očiju. Ta je činjenica jedan factum brutum čovjeka i tako bih nekako rekao naša konstanta, jer su se mnogi u našoj povijesti žalili na takvo porazno stanje fakata kao i onaj Grk kojeg su pitali, a zašto je dao svoga sina u Akademiju, na što je on odgovorio, da je to zato da kada ode u kazalište, da ne sjedi kamen na kamenu.
Kod Srba Dositej Obradović reče kako je dobro, da se škole izučavaju da ne ispadne da kada čovjek sjedne u kola pa da vranac vuče vranca. Tako se i ja dadoh od ranog doba na izučavanje mnogih znanosti i to sa starijim ljudima od zanata pored stroge i teške civilne pomorske akademije na kojoj sam stjecao znanja pune četiri godine. Međutim, mladost je učinila svoje pa i izvjesna velika sloboda roditeljskog doma u kojem ja nisam imao nikakve neophodne stege te se isto tako dadoh na ulicu i već prilično rano spoznah kako je to mjesto prilično opasno kao i u svakom ratu kada jedne noći jedan opasan čovjek naglo pritisne pištolj o moj stomak, jer da imam previše dugu kosu i samo me čudo spasi te ja tu večer jedva dođoh kući i ostatak noći provedem u strahu.
Tako nakon te akademije uputim se sjeverno na studij sociologije i filozofije, prvo u Zadar i tu budem samo jedan semestar. U Zadru se susretnem s Esadom Ćimićem koji pokaže lijepo lice prema meni. On je naime bio zaposlen na tom fakultetu nakon sarajevske afere sa tamošnjom partijom kada bude proskibiran, a onda ga kolega Šuvar tu udomi i u neku ruku zaštiti. Volio je pričati o svojim susretima sa Krležom, a pokatkad ga je i imitirao svojim lijepim građanskim klobukom.
On mi postavi pitanje, da s obzirom kako sam ja pomorac, jesam li što čitao iz sociološke literature, a ja mu kažem da jesam Ericha Froma “Bjekstvo od slobode“ ali i mnoge druge. On zatraži da mu ja rastumačim tu knjigu što i učinim i on bude jako zadovoljan i samo reče: “Mislim da je dovoljno.” Tako sam bio najbolji na upisu na sociologiji Filozofskog fakulteta u Zadru. Taj je fakultet nastao Krležinim zalaganjem, da se Hrvati tog kraja ne otuđe od svoje kulture, tradicije, duha i jezika s obzirom na stoljetne talijanske utjecaje kojima su bili izloženi, ali to nitko ne shvati ozbiljno. Tu sam sreo i Mariju Bridu koja je doktorirala kod Husserla čini mi se, sa kojom sam imao lijepih kontakata i koja me nauči, da je razlika između “filosofije” i “filozofije”, jer je “zofos” mrak, a za filozofe se nikako ne može reći da su ljubitelji mraka.
Heda Festini je predavala logiku i općenito je bilo mnogo logike na ovom fakultetu i tu ja prvi puta čujem za Niclas Rechea i čitav niz novih logika o kojima sam mogao samo sanjati kao i za Abagnana kojeg sam čitao s uzitkom pa Anđelka Habazina koji nedugo kasnije umre, ali je ostao u mojem lijepom sjećanju po prekrasnom prijevodu Levi Strausove “Stukturalne antropologije” na kojoj sam kasnije mnogo radio i konačno, vrlo upečatljiv dojam ostavi na mene i prof. Glavičić iz grčkoga jezika koji se i proslavi svojim prijevodima.
Nakon prvog semestra odlučim nastaviti taj studije u Zagrebu, jer su prilike za mene tamo bile povoljnije, jer sam naime sam sebe školovao, a i moja sestra je pomagala je koliko je mogla. Međutim, ispostavilo se kako su te prilike bile porazne pa ja provedem sljedećih petnaest godina u velikoj neimaštini, hladnoći i jadu okružen jalom i prijezirom mnogih. Tako otpočne ozbiljan period moga života.
MOJA NOVA KNJIGA "KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
"..."KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA - 2. DIO" koju je napisao Zlatan Gavrilović Kovač - Nova knjiga na portalu http://www.digitalne-knjige.com/
Digitalnu knjigu "KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA - 2. DIO", Zlatana Gavrilović Kovač, predstavit ćemo vam uz pomoć
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
Ovdje se poštovanom hrvatskom čitateljstvu prilaže „Kozmologija zlatnoga prstena drugi dio“ drugog izdanja. Razlika je u odnosu na prvo izdanje u tome, da su tekstovi kozmološke problemtike sakupljeni na jednom mjestu te se na taj način sabrala tematika iz 5 knjiga, a to su:
1. Kozmologija i filozofija,
2. Kozmološka domišljanja,
3. Čovjek i kozmologija,
4. Neki pojmovi kozmologija zlatnoga prstena i
5. Uz kozmologiju zlatnoga prstena
Dakle, u ovom drugom izdanju sabire se isključivo kozmološka problematika koja se pojavljuje u ove četiri knjige. Autor je bio mišljenja kako bi bilo potrebito sačiniti ovo drugo izdanje, da bi se dobila jedna cjelina teorije koja je bila razbacana po raznim knjigama.
Sada je sve to sakupljeno i objavljeno u dva sveska drugog izdanja. Za ovo drugo izdanje može se reći, da je skraćeno izdanje, jer se tekst odnosi samo na ključne kozmološke pojmove, jer je autor bio mišljenja kako bi bilo dobro kada bi se čitateljstvo osvjedočilo o cjelini teorije o kojoj je riječ na najpregledniji način.
Koliko se u tome uspjelo, neka sude mjerodavni suci.
Autor, Adelaide, 05.04.2020.
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu http://www.digitalne-knjige.com/, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/ "
NOĆ SA TOBOM
slika: digital art
Možda bih mogao napisati pjesmu
o ženi koju ljubim
i pred samu smrt što se hrpi mnogo,
da mi je samo provesti jednu noć sa tobom
Ja bih za tu večer
skinuo sve nebeske zvijezde
i muzikom ukrasio tvoje oči,
a na grudi stavio mekan
ruža buket.
Muzika je to važna,
jer pobjednika čini snažna
muzikom, kojom pobijedio je smrt kužnu,
a od Tebe napravio ikonu muklu.
Jer muzikom pobijedih smrt
i novi život sada slavim
i sa tobom mamuran sam u glavi,
a bit će tragedija
ukoliko te baš nešto drugo mami.
Da mi je napisati pjesmu
o ženi koju ljubim
i pred samu smrt neminovnu,
da mi je samo provesti
jednu noć sa tobom.
Evo ti nanule,
jer bi ti bila tu noć moja
i ljubav moja bila bi pouzdan znak,
da mi je onda lagano 'mrijet
od ljubavi te
zbog koje me duboko grudi bole,
a srce kao da skače,
jer bi te noći
bila moje malo mače.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63679
ZAKON KONTINUITETA I DISKONTINUITET
slika: digital art
Jugoslavenski filozof Kangrga je svakako jako veliki i značajni filozof koji je otkrio neke nedoljednosti u Leibnizovom sistemu posebno s obzirom na zakon kontinuiteta za kojeg je Leibniz smatrao, da je istinsko načelo filozofije na kojem ona može učvrstiti neke jako važne istine. Tri stoljeća kasnije Kangrga drži kako Leibniz “nije svjestan”, da s obzirom na pitanja određenja percepcije i apercepcije on sam proturječi kako svom principu kontinuiteta tako i cijeloj svojoj monadoloskom metafizici i da se tim odnosom iskazuje upravo princip diskontinuiteta u kojem tek leži izvor istinskog pojma vremena pa onda slijedi Kangrgino silno trabunjanje o “rasprskavanju” vjerojatno zato, jer je povijesni skok revolucije koja je otpočela Lenjinom trebala njegovu metafizičku jasnoću kojom će nas natjerati, da povjerujemo kako je u socijalizmu sve med i mlijeko.
Ja sam o tim problemima razmišljao, naravno, s obzirom na Boškovićeve reforme, jer je on promatrajući dublje zakonitosti koje vladaju u prirodi došao do toga, da svugdje postoji isti zakon sila i isti način djelovanja, tj. da ne može doći do neposrednog impulsa jednog tijela na drugo i do neposrednog udara onog stvaranja ograničene brzine koja nastaje u nedjeljivom trenutku vremena, što ne može biti bez nekog skoka i kršenja onog zakona kojeg je i on nazvao zakonom kontinuiteta.
Bošković je smatrao, da se dovoljno jakim argumentom može dokazivati kako taj zakon postoji u prirodi i on piše u svojoj „Teoriji prirodne filozofije“:
“Kada sam zakon kontinuiteta nesto pomnjivije razmotrio i ispitao temelje na kojima počiva došao do uvjerenja, da ga nije nikako moguće maknuti iz prirode pa stoga zadržavši ga došao sam do uvjerenja, da treba ukloniti samu mogućnost neposrednog dodira pri srazu tijela te ispitujući dalje sve što iz toga proizilazi i što samo od sebe proizlazi iz kontinuiteta izravnim sam umovanjem došao do onoga zakona uzajamnih sila koje sam ranije izlozio. Sve ono što iz toga proizlazi iznijet ću redom kada se budem dotakao onih dokaza koji me potiču da zadržm zakon kontinuiteta.” (str.13)
Što se svijesti i samosvijesti tiče, nje je u Jugoslaviji za vrijeme vladavine praksisovštine bilo toliko, da je buncanje o slobodi bilo dnevnom poštapalicom čitavog naroda koji je onda na koncu pomislio, da je osvjedočenje apsolutne njegove slobode baš jedan takav pravi rat u kojem je svaki samosvjesni pojedinac kako bi Kangrga rekao “cjelina samosvjesnih subjekata svog vlastitog života.”
Kada banalnost stane maštati!
REVIZIJA KRLEŽE S OBZIROM NA PITANJE BOSNE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
Krleža nije obrađivao bosanski slučaj, nigdje u Krleže nema pitanja Bosne, nego je cijela stvar zamišljena kao ispitivanje hrvatsko-srpskih relacija. Razlozi tome leže prije svega u tome, da je bosanski slučaj za Krležu bio jako kompliciran i on je smatrao kako sređivanje ovih fundamentalnih hrvatsko-srpskih relacija automatski znači sređivanje bosanskog slučaja i u dobroj je mjeri on bio u pravu. Međutim, Bosna ima i svoj osoben samostalan život koji je bio interesantniji Gunduliću, nego Krleži i u tome se sastoji najveća manjkavost Krležina opusa. Stoga se čini, da je danas potrebna jedna revizija Krleže s obzirom na pitanja Bosne, da je potrebno Bosnu izvući iz stoljetnog ropstva bosanskih katolika i bosanskih pravoslavaca stavljajući akcent na noseći segment suvremenog bosanskog društva, koji predstavlja bošnjačku maticu.
To, dakako, ne znači obnavljanje one tematike koja se često zloupotrebljava kao muslimanska komponenta sa specifičnostima psihološke i kulturološke, dakle, antropološke naravi, nego je riječ o tome da se kompleks bošnjačke kulture smjesti u ravan povijesnog oblikovanja nacije, koja nasljeduje više formi uzimajući sve njih zajedno kao cjelinu bošnjačkog nacionalnoga bića.
Prema tome, riječ je o prevladavajućem modelu kompleksne zajednice, koju nije moguće svesti na nekoliko simplificiranih parametara pa se teoriji jednostavnosti suprotstavlja teorija kompleksnosti Bosne i njene državnosti.
Važno je ovdje spomenuti, da svi ovi elementi ne čine neki nedostatak Bosne niti je moguće govoriti o tome, da nedostatak čini njena multilateralnost. Upravo suprotno - kompleksnost predstavlja prednost nesagledivih razmjera, tako da svaki element nacionalnog bića Bosne biva usvojen kao vlastiti.
Ukoliko ovakve intencije pravilno razumijemo, tada neće biti moguće da se u Bosni pravi razlika na temelju vjerske, etničke ili jezičke različitosti, nego sve one sakupljene u jedno tvore osobeni karakter bosanskog nacionalnog bića. To je prva i najvažnija pretpostavka suživota naroda na tlu Bosne i Hercegovine.
SLAVENI U DOBA VELIKE SEOBE NARODA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
Privredni i društveni odnosi kod onih Slavena, koji sudjeluju u nadiranju na bizantski teritorij, prvenstveno iz Vlaške, poznati su iz izvještaja bizantskih pisaca 6 i 7 stoljeća. Iz njih se vidi, da su se Slaveni u 6. i na početku 7. stoljeća bavili zemljoradnjom i stočarstvom, a da su i za njih pljačkaški pohodi na bizanstki teritorij značili znatan doprinos u njihovu blagostanju. Zemljoradnja Slavena bila je ekstenzivna obrada polja paljevinskom ili motičnom tehnikom. Upotreba pluga sa drvenim ili željezom okovanim ralom bila je tada kod njih u začetku. Od žitarica uzgajali su pretežno proso i ječam, a u manjoj mjeri pšenicu.
Vrlo važno mjesto imalo je stočarstvo, jer je stoka bila pokretni imetak, koji se lako mogao povećati pljačkom, dok je zemljoradnja često bila ometana seobama i ratnim pothvatima. U skladu sa svojom privredom, Slaveni su u Vlaškoj živjeli u nevelikim selima rasutog tipa, među sobom znatno udaljenima, sagrađenim na obalama rijeka ili jezera, u močvarnim krajevima ili po obroncima brda. Kuće su im bile drvene kao i u drugim slavenskim oblastima, pokrivene slamom ili trskom.
Arheološki nalazi svjedoče, da su se bavili također lovom i ribiolovom. Obrtnička proizvodnja bila je dijelom sastavni dio kućne radinosti, a dijelom se već pretvorila i u samostalna obrtnička zanimanja, kovački obrt, obrada metala, lončarstvo, tkanje lanenog platna. Bizantski pisci navode, da su Slaveni živjeli u “demokraciji”. Sa stanovišta bizantske klase, hijerarhizirane države, socijalno uređenje kod Slavena činilo se arhaičnim, ali u stvarsnosti bilo je to rodovsko plemensko uređenje na stupnju vojne demokracije.
Na čelu pojedinih plemena stajali su samostalni poglavari. Zajedno sa njima prvaci plemena i rodova odlučuju o svim javnim poslovima u plemenskim vijećima prvaka. Kada bi zaprijetila vanjska opasnost, plemena su se privremeno združivala u plemenske saveze. Uzajamne obveze i zajedničke odluke donosile su se na narodnim skupštinama.
Volja većine plemena okupljenih u savezu nije obvezivala sve, nego samo ona plemena, koja su zaključke svojom slobodnom odlukom prihvatila.
Iako su Slaveni na svojim ratnim pohodima hvatali zarobljenike, ipak kod njih nije postojalo ropstvo kao trajna institucija. Ratne zarobljenike držali su kod sebe neko vrijeme, a onda su im dopuštali, da slobodno žive među njima ili da se uz otkupninu vrate u svoju zemlju. Bizantski izvori, također, navode i naoružanje Slavena i vojnu taktiku.
Slaveni su ratovali pješice, a konjaničke odrede davali su njihovi nomadsko ratnički saveznici, Bugari I Avari. Bili su naoružani kopljem, lukom i strelicama, vješto su pripremali zasjede neprijatelju, u defanzivi okretno su ratovali na brdovitom, močvarnom ili uopće teško prohodnu tlu, a izbjegavali su frontalne borbe u ravnicama.
U vrijeme osvajanja Balkana znatno su razvili ratnu tehniku pa su se služili i veoma složenim opsadnim spravama.
Život Slavena u dubljoj sjeveroistočnoj pozadini donjeg Podunavlja i život Slavena u dalekim predjelima Zakarpaća bilo je nešto drugačije. Oni su živjeli ustaljenim manje uskomešanim životom. Zemljoradnja je imala veće značenje, nego stočarstvo dok je društveni život bio vojna demokracija sa počecima društvenog raslojavanja. Naprotiv, Slaveni u Vlaškoj, na Balkanu, u Panoniji, istočnim Alpama, Češkoj i Moravskoj bila su organizirana plemena u gotovo neprekidnom ratnom naporu povezana u širokom plemenskom savezu pod vrhovnom vlašću i vojnom komandom Avara.
Ova su se plemena s vremenom zbijala sve jače i pripremala za potpunu političku samostalnost. Priliku su im dali neuspjesi Avara u borbi sa Bizantom.
