| < | lipanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
O AUTORU
blog je kreiran 25.10.2014. u 13:49h
dizajn: Sjena duše
dr Zlatan Gavrilović Kovač-na Wikipediji HR
dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ (Dubrovnik, 25.01.1959.) živi u Adelaide-Australija, hrvatski je politički književnik, filozof i pjesnik, diplomirao je pomorsku školu u Splitu i stekao zvanje mornaričkog časnika 1977. Studij sociologije i filozofije pohađa na zadarskom Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je na ovim odsjecima 1986. Doktorsku dizertaciju brani na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom akademika Muhameda Filipovića 1989. pod naslovom “Filozofske pretpostavke suvremene znanosti” (ili o filozofiji Nikole Kuzanskog). Jedan je od autora famozne “Bijele knjige” zbog čega je bio proskibiran u javnosti. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista" i časopisa "Pitanja", od 1982. do 1985. Školsku godinu 1990./91. provodi na stručnom usavršavanju iz teoloških studija na International Christian University u Beču, ali se ratnih prilika nakon 6 mjeseci vraća u domovinu. Radio je kao klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu od 1991. do 1994. i kao urednik na australskoj multietničkoj radio stanici 5 EBI FM u Adelaideu, od 1999. do 2003. Zadnjih 25 godina suradnik je hrvatskih književnih portala i dopisnik iz Australije. Objavio je preko 55 znanstvenih i stručnih knjiga političke tematike kao i prijevode s engleskog i ruskog jezika, kao i samostalne zbirke poezije i zajedničke zbirke s drugim autorima u digitalnom obliku na portalu: http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
dr Zlatan Gavrilovic Kovac (Dubrovnik 25th of January 1959) lives in Adelaide South Australia, is Croatian political writer, philosopher and poet. He graduated Maritime School in Split and became a naval officer in the year 1977 Studies of sociology and philosophy he attending in the Zadar Faculty of Philosophy and the Faculty of Philosophy in Zagreb. He graduated from these departments in the year 1986. PhD thesis defended at the Faculty of Philosophy in Sarajevo under the mentorship of Academician Muhamed Filipovic 1989 with the title Philosophical assumptions of modern science (or the philosophy of Nicholas of Cusa). He is one of the authors of the famous "White book" from 1984 and therefore was belittled publicly. He was editor in chief of the student newspaper 'Studentski list' and magazine "Questions" from 1982 to 1985. School year 1990/91. he attends vocational training from theological studies at the International Christian University in Vienna, but the war situation returns to his homeland after six months. He worked as a clinical pedagogue at the Vrapce Psychiatric hospital in Zagreb from 1991 to 1994 and as an editor at the Australian Multiethnic Radio Station 5 EBI FM in Adelaide, from 1999 to 2003. Last twenty years he is an associate of the Croatian literary portal and correspondent from Australia. He has published over 50 scientific and professional books of political themes and many books of poetry. He is translating from english and russian languages.
Izdane knjige:
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php
SUZE OD KAMENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php
SRCE OD PAPIRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php
OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php
OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
http://www.digitalne-knjige.com/p129.php
OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php
OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php
RAZGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php
BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php
POLEMIKE
http://www.digitalne-knjige.com/p170.php
KRITIKE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php
ESEJI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php
KNJIŽEVNA KRITIKA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php
JAKARINA KOSA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php
ČIME SMO NEZADOVOLJNI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic19.php
MIJENE MJESECA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic20.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php
FILOZOFIJA I KONAČNI SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic22.php
AGAMEMNON
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
SLAVENSKO PITANJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
POVIJESNA LUTANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Prijevod putopisa, trilogija:
1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php
2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php
3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
RUSKA ZORA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ZNANOST I POEZIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php
LAŽI I OBMANE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php
CRVENI KOKOT
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
DNEVNICI - 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php
DALJINE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
DNEVNICI - 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
DNEVNICI - 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
DNEVNICI - 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
PISMA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic42.php
UZ KOZMOLOGIJU ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic43.php
KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
KOZMOLOŠKA DOMIŠLJANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic45.php
5EBI-FM ADELAIDE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic46.php
ČOVJEK I KOZMOLOGIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic47.php
NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
U POTRAZI ZA ISTINOM
https://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic51.php
SIN EZRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic52.php
OSOBITOST REALNOG
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic53.php
FEMINIZAM, KNJIGA O JEDNOM APSURDU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic54.php
KLJUČEVI DVORCA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic55.php
UKRAJINA, KNJIGA O BESMISLENOM RATU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic56.php
knjiga koja je poshumno izdana, a napisao je moj otac ALEKSANDAR GAVRILOVIĆ - BRODSKI DNEVNIK
http://www.digitalne-knjige.com/agavrilovic.php
UKRATKO O GLAVNOM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
BLOGOVI, KOJE PRATIM
zajedno protiv plagijata
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris
...
...
Zlatan
NE IGRAJ SE SA MNOM
- 13:19 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
 slika: digital art Nemoj se igrati sa mnom, jer ja sam strašan mag, ne igraj se sa mnom kao ptica sa vjetrom, nego gledaj da tvoj tok umnoži ljudski hod i da se u općem Dobru sreća braće tvoje stvori, a sada, zbogom, jer ja nisam mravica, eto, pusta zabavica, nego sumračna glavica. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64641 |
CRNI STIHOVI
- 11:15 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
 slika: digital art Doći će dan kad ćeš čitati moje stihove sa rimom i bez nje kao harmonije moje duše pogledaj, čitav Kozmos, moje crne suze i moje oči crne od patnje i ljepote. Patnici dolaze na put bez povratka i odlaze putom na kojem su kola mnoga, kola su mnoga, ali je put samo jedan, obični ljudi sa neobičnim teretima. Ograničeno naše iskustvo i naše spoznaje, fantazije divljaka na krilima stare mudrosti moje tijelo, moja duša, moje srce slobodno u bolnoj božanskoj beskonačnoj inspiraciji. Toliko neizvjesnosti i goli stih moj, golota moja čista, pokrivena plaštem ležim prekriven na kamenu hladnom, vizija smrti bez života i emocija. To Božja volja je i sudba o kojoj sam sanj'o besprijekorno nužna, buketom i vijencem od crvenih ruža isprati jednog bijednog sužnja. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69605 |
JEDNA PROBLEMATIČNA DISKUSIJA GAJE PETROVIĆA
- 20:01 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Tekst se prenosi u izvornom obliku kakav je u knjizi: Godine 1990. najveci jugoslavenski filozof i osnivac praksis filozofije Gajo Petrovic objavio je knjigu u Zagrebu pod imenom “U potrazi za slobodom, povijesno filozofski ogledi”. Ja osobno od autora sam dobio jedan primjerak te knjige sa slijedecom posvetom: “Zlatanu Gavrilovicu uz najbolje zelje, Gajo Petrovic, Zgb,1.2.91.” i u toj knjizi postoji I jedno njegovo predavanje koje je procitano kao referat na Humboldtovom simpozijumu “O Heideggerovoj filozofskoj aktualnosti” koje je u knjizi stampano pod naslovom “Heidegger I jugoslavenska filozofija prakse.” Ja cu ovom prilikom dodatknuti neke jako vazne momente iz ovoga predavanja usredsredujuci se samo na svoj osobni slucaj Petrovicevog studenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kratko tumaceci njegove navode sukcesivnim redom kako je predavanje I teklo. Prvo , Gajo pise da je medu filozofima 20 stoljeca Heidegger u Jugoslaviji bio jedan od najvise proucavanih, prevodenih I prikazivanih europskih filozofa a da s druge strane Jugoslavija pripada medu zemlje u kojima je Heideggerova filozofija u filozofskoj diskusiji bila najjace prisutna. Ja osobno bih se mogao sloziti sa ovom ocjenom isto tako kao sto bi se danas mnogi slozili sa dijagnozam da je jugoslavenski prostor bas zahvaljujuci stvaralackim praksis filozofima bio jedinstven prostor u Europi u kojem je iz tih razloga a primjereno duhovnom profilu aktera dominirala filozofija europskoga nihilizma. Dominacija Nistavila koja je bila obojala moderni jugoslavenski humanizam od likovnih radova do proizvoda duhovne kulture naroda bila je takoder zadatak I pisaca , kriticara I filozofa. Medutim niti jedan od njih nije dao oblik autenticnom ljudskom svijetu I modernom jugoslavenskom drustvu izuzev jednostavnih analiza intelektualnoga razvoja, mentalnih reakcija I socijalnih relacija. Niti jedan od ovih autora nije dao neki oblik , neko fundamentalno znacenje ljudskom kosmosu nego su jednostavno zamijenili istinu o ljudskom bicu sa filozofijom u kojoj to ljudsko bice nestaje I biva rastvoreno u politickim I policijskim modalitetima socijalnoga bivstvovanja. Odatle I jeste ljudsko bice bilo shvaceno I rastvoreno snagom I moci nesvjesnih sila I njihovom uticaju na ljudski ratio. Jugoslavenska praksis filozofija dobar je primjer jedne takve u bitnome neracionalne filozofije motivirane prije svega politickim ambicijama autora cija je filozofska negacija dovela do rasta jednog tipa nihilizma I pesimizma koja je predstavljala najegzemplarniju formu preliminarnog nihilizma koji je osjecao ljudski zivot bez smisla I vrijednosti a koji nije doveo do one tocke gdje su moguce promjene u volji za novim vrijednostima. Te su vrijednosti I dalje ostale “revolucija” koja nije vise bila pojmljena kao jedan pad moci nego upravo obrnuto koja je bila pojmljena kao aktivni nihilizam “jakih”, kao nihilizam “iz jakosti” za kojega je bilo upitno koliko je doprinio uvecanju nasih duhovnih snaga. Za sve ove filozofe cijela europska kultura vise se ne krece u dinamickom rastu koji raste iz dekade u dekadu nego je ona koja srlja u katastrofu, koja je neumorna, brutalna , nasilna, necasna, kao para koja kani izaci iz kontejnera prema vani a koja nije opazena kao opasnost, koja nije reflektirana I koja se boji reflektirati. Krscanstvo kao I Islam koji su toliko karakteristicni za Balkan I njihova moralna vrijednost nisu bili razmatrani u smislu postavke da je I Bog Istina. Oni su bili shvaceni neprijateljima, onim sto je lazno, opijumom naroda. Zajedno sa vjerom ovih religija moral ovih religija je odumirao I zajedno sa europskim I balkanskim humanizmom vise nije sadrzavao niti jedno zrno svetosti. On je bio nadomjesten “misljenjem revolucije” za kojeg smo nedavno ustanovili da je zapravo bilo jako problematicno misljenje.Drugo, za ovakvu siroku recepciju Heideggerove filozofije u Jugoslaviji prema Petrovicu zasluzni su prije svega jugoslavenski “filozofi prakse”. Ja osobno mislim da ova ocjena nije tocna. Za otkrice Heideggera u Jugoslaviji prije svega je zasluzan zagrepcanin Vanja Sutlic koji se vec pocetkom pedesetih godina javlja u nasoj posljeratnoj publicistici kao poznavalac Heideggera I koji je ostao poznat mnogim nasim studentima po tome sto je bio jedini filozof koji ima “svoju skolu” u kojoj sam I ja osobno bio jedan od daka. Trece, nije tocno da su prvi radovi nasih filozofa bili kritika staljinisticke interpretacije marksizma I ujedno pokusaj stvaranja jedne bolje, nedogmatske verzije marksisticke filozofije. Prvi radovi nasih filozofa od Petrovica, preko Kuvacica I Supeka bili su u duhu I tradiciji Mitina I Judina I moskovskoga Lukacsa a u politickom smislu su djelovali na razini najbolje usvojenog Zdanova. Medutim je istina da nakon sukoba sa Inforbiroom 48 godine dolazi do znacajnog prekreta nasih filozofa od ruske politicke I socijalne teorije prema njemackoj I da je njeno usvajanje poteklo pocetkom 50 tih godina. To je dovelo do apsurdnih filozofskih pokusaja da se podvrgnu kritici I Lenjin zajedno sa Engelsom I konacno sam Marx kod kojeg je ostao usvojem na koncu samo njegov najraniji duhovni razvoj. Praksis filozofi su nakon kritike cijelog duhovnog pokreta marksizma koja je I sama bila obradena u varijanti jednog marksizma kojoj su oni priskrbili legitimitet stvaralackog praksis marksizma, nakon kritike marksizma Druge I Trece Internacionale pokusali ishodiste pronaci u sasvim “drugacijoj filozofiji” koji su oni nazvali “humanisticka filozofija prakse”. Mozete misliti koliko je ta humanisticka filozofija bila humana kada su njeni studenti dozivljavali da im profesori sutiraju torbe, kada se studenti tjeraju sa vrata predavaonica I studentskih I profesorskih soba kao “glupi” I kada se najbolji studenti iz ljubomore I zavisti jer poznaju filozofiju mozda I bolje od svojih profesora trpaju u zatvore, koji se muce, nad kojima se izivljava u javnosti, kojih se ispacuje gladu, a sve zato jer je casopis Pitanja bolji od Praxisa. I konacno- kojima se tajno stavlja plag karcinoma u kafu.Isto tako filozofi prakse nisu inicirali studij takozvanoga zabranjenoga Marxa nego su taj studij imali mnogi- od Krleze, Richtera,Mose Pijade,Bakarica da spomenem samo neke. Prema tome rijec je o uobrazavanju Petrovica koji bi htio steci svjetsku slavu pozivajuci se na filozofiju. Dalje, Petrovic pise da su jugoslavenski filozofi prakse shvacali dijalog kao doista kriticko I samokriticko raspravljanje usmjereno iskljucivo na Istinu. Mozete zamisliti koliko je to kriticki I samokriticki dijalog kada Kangrga kao jedan od lidera jugoslavenske praksis filozofije svoga studenta zbog filozofskoga napisa u novinama zove “mali korumpirani bestidnik”.Pa praxis filozofi su I postali poznati u svijetu I nasoj drzavi po tome da su svagda vodili diskusiju ad hominem koja je trebala totalno ugroziti egzistencijalne fundamente sugovornika. Praxis filozofi nikada nisu vodili diskusiju ad rem, nikada. Prema Petrovicu oni su od dijalektickog materijalizma odbacili I materijalizam I dijalektiku I on kaze “ I ne samo dijalekticki materijalizam nego I historijski” samo sto nije izrazio krajnje konzekvencije tog odbacivanja jer je odbacivanjem historijskomaterijalisticke filozofije odbacena u cijelini I sama filozofija.Ono sto su oni nazvali praksis filozofija odnosno filozofija prakse koja je trebala biti razumjena kao humanisticka filozofska antropologija bila je zapravo politicka antropologija u sluzbi vladajuceg rezima bez obzira na to koliko oni Heideggeru I svjetskim filozofima mazali oci kako u Jugoslaviji imaju silnih problema. Dalje, da pitanje o covjeku nuzno ukljucuje I tradicionalno ontolosko pitanje I da se ono moze adekvatno razmatrati samo kao ontolosko I antropolosko ili kao opcefilozofsko a ponajbolje u jednoj filozofiji koja sama sebe transcendira I ukida u misljenju revolucije kojim misljenjem su poklani I rasprskani nasi ,prvo, nacisticki a onda komunisticki neprijatelji I to sve definicijama kako je covjek iznad svega bice gole prakse u neobicnom smislu slobode I stvaralastva. Tako je elaboriranje filozofije covjeka kao filozofije slobode “ukinuto” streljackim vodovima po blatnim bosanskim cestama, gudurama I vrletima. Cetvrto,Praxis filozofi su u Heideggerovom Bitku I vremenu I u njegovoj koncepciji fundamentalne ontologije otkrili misaoni projekt veoma blizak onome sto su oni sami pokusali elaborirati polazeci od Marxa. To je tocno isto kao sto je tocno da je prvi prijevod Bitka I vremena objavljen na prostoru bivse Jugoslavije 1985 godine dakle vise od 35 godina nakon pojave njihovih prvih radova o Heideggeru vjerojatno zato jer je to bilo moguce sada na kraju njihove karijere pa ako ima novih mladih hajdegerovaca mi smo prve pretece. Kao sto je I najnoviji rat na Balkanu bio na kraju njihove karijere pa su tako usli u povijest kao oni koji su stvorili Jugoslaviju u krvi I isto tako srusili Jugoslaviju u krvi. Odatle je razumljivo da su stigli tamo odakle su I posli a to je bila definicija covjeka kao zivotinjske vrste cija bit je takva kakva vec jeste kao prakticko zivotinjsko bice prakse kojemu je bit izivljavanje nad nevinim ljudima sto je naravno u suprotnosti sa onim stajalistima kod Heideggera da je covjek pojmljen kao tubivstvovanje , kao jedno bivstvujuce koje je principijelono razlicito od svakog drugog bivstvujuceg. Prema tome misljenje revolucije bilo je u praxis filozofiji pojmljeno kao instrumentom socijalne I politicke akcije bez obzira koliko se Petrovic od toga ogradivao a najmanje je bilo usmjereno na istinu. Medutim mnogi njihovi studenti bili su odusevljeni revolucionarnim frazama kako ovaj marksizam kojeg oni propovjedaju razotkriva istinu suvremenog svijeta I njegove mogucnosti I da on predstavlja pripremu za istinsku humanisticku revoluciju I da je njen sastavni dio. Bile su to prazne fraze vladara koji su se nauzivali naivnosti stotina mladih ljudi koji su povjerovali da su bas praksisti ti koji su pred “sud slobode I uma” iznijeli postojece institucije I praksu I koje im je iznosenje toboze donijelo vise teskoca od onih sto ih je Heidegger dozivio sa nacistima. Da covjek pukne od smijeha. Pa upravo su praksisovci drzali nase katedre, nase univerzitete, bili dekani I rektori, savjetnici vlada I generala, imali lijepe stanove I kuce, lijepe place I akademijine dohotke, knjige su im se stampale,imali su nesmetani pristup svim casopisima , novinama, tjednicima I magazinima, stovise bili su njihovi urednici , imali su dohotke na simpozijima , skupstinama, sastancima, savjetima, predavanjima, slobodne izlaske u inozemstvo, bili gost profesori, razgovarali sa velikih stranim filozofima, stovise bili su njihovi kucni prijatelji- a opeta kako Petrovic svjedoci ta im je praksa donijela “vece teskoce” nego Heideggeru nacisti. Odatle je doista istina da su “Veliko mislili” ali nisu isto toliko I platili za svoje toboznje “misljenje”. |
GAJO PETROVIĆ KAO PROFESOR
- 19:46 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
 Gajo Petrović (slika: internet) On je bio magna karta prema kojoj su se svi orijentirali. Na ispitu on me je rušio prvi put, iako je bio iznenađen da ja poznam Trendelenburga, a drugi put me pitao što je to senzualizam, mada mi nikada nismo obrađivali taj pravac mišljenja i općenito se on drži jednostranosti kod nas, iako smo svi na neki način senzualisti. Na koncu prođem taj ispit iz spoznajne teorije sa visokom ocjenom. Kako ja bijah sa ženom i djetetom prilično nezaštićen nakon političke propasti i kako jedva preživljavasmo doslovno prolazeći Gulag, jednom sam otišao do njega sa jednom malom, posve malom kockicom i na vratima se predstavim i dam mu tu kockicu i on nju stade vrtjeti na dlanu, a onda uđemo u njegovu biblioteku i započnemo priču. On je poznavao svaki moj tekst, doslovno svaki i za svaki me je pitao, a ja sam lagao tvrdeći kako je to bila partijska inicijativa i naredba, a zapravo to sa partijom nije imalo nikakve veze. Bio je to jedan kompromis iz kojeg sam ja mnogo saznao kao na primjer, da je on bio više, nego intiman sa Sesardićem i da su sve te polemike između njega i Sesardića i mlade generacije na relaciji Zagreb - Beograd posve namještene, jer su sve te polemike rađene unaprijed sa dogovorom, jer bas tu večer navrati Sesardić prijateljski kod njega, ali ja sam već bio na vratima. U javnosti tobože Praxis nije imao nikakve veze sa komunističkom vlasti, nego suprotno, bijaše žrtva te vlasti, da pukne čovjek od smjeha. Mi se tu večer oprostimo na način, da mi je poklonio jednu svoju knjigu sa posvetom u kojoj on raspravlja filozofiju prirode po uzoru na Engelsa, a zaključna razmatranja se odnose na njegovo tzv. mišljenje revolucije. Kasnije smo se još jedanput vidjeli, neposredno pred njegovu smrt, a tada bijaše neka konferencija i on je bio btčp poduzetan sa svojim njemačkim kolegama. Tada mi je obećao, da bih mogao biti možda na nekim projektima i zapitao me: “Čime se sada bavite?” “Pa bavim se teorijama istine”, odgovorim ja, a on na to iz svojih visina: “Pa znate, Hegel se cijeli život bavio tim pitanjem pa nije došao do odgovora.” “Ako mislite na njegovu Enciklopediju, ja sam upravo napisao jedan esej o tome” dometnem, a onda se svatko uputi na svoju stranu. Navodno u jednom razgovoru sa Heideggerom on izrazi stav, da su na pitanju tehnike radili mnogi u 20. stoljeću, a onda mu Martin pruži jedan komad papira, da mu on ispiše ta imena. Gajo se zamisli pa napiše Bloch, Heidegger, a ostalih se nije mogao sjetiti. Njegova predavanja uopće nisu bila posjećena, soba je bila posve prazna pa je on znao i ne održati predavanje, ali ako bi bio kakav javni miting ili neka javna polemika, onda je sve vrvilo. Navodno je on također bio na nekoj medicini na zagrebačkoj psihijatriji i bio je kod Muradifa Kulenovića koji je istovremeno bio bliski suradnik i prijatelj poznatog sarajevskog psihijatra i iscjelitelja Radovana Karadžića. Nije li to cudno? Navodno je Muradif poprilično profitirao tim prijateljstvom sa Gajom, jer mu je ovaj dao sve važne ideje za neke njegove knjige iz psihijatrije i općenito je Muradif bio njime oduševljen, jer je Gajo navodno imao lucidnih trenutaka. Tako oboje budemo kod Muradifa, samo ne znam da li kao ugledni filozofi ili kao studenti kojima treba preodgajanje. Inače je Gajo imao običaj da nekako neobično namješta svoj okovratnik kao da mu je okovratnik preuzak, a ja kasnije isprobah te njegove postupke te shvatih kako je on vjerojatno patio od nekog neobičnog straha od vješanja koje je možda i bilo opravdano, jer za vrijeme sukoba sa Staljinom navodno je on morao bježati iz Rusije, mada bijaše njihovim uzoritim đakom. Cijelo to društvo zapravo ponajviše je bilo inspirirano Rusima i njihovim teorijama za razliku od mene koji sam bio inspiriran Marxom. Da svi oni bijahu tirani kada su se dočepali, vlasti najbolje svjedoči primjer velikog i zaslužnog Hrvata Vuka Pavlovića kojeg oni istjeraše sa katedre filozofije u Zagrebu te on onda ode u Skoplje pa tamo osnova katedru estetike na kojoj je predavao. On je bio jedini koji tako prođe, nego tako prođoše svi koji su na sebi imali žigove tzv. građanske filozofije, iako filozofije samo ima ili nema, a ne da je ona građanska ili revolucionarna, a ova se posljednja kitila frazom kako je novo mišljenje u najmanju ruku, svjetsko epohalni novuum koji zaslužuje svaku pažnju i pred kojom su svi morali prolaziti šutke pognute glave u uvjerenju, da je riječ o jednoj njenoj novoj povijesnoj misiji totalnog oslobođenja ćovjeka od stega prijašnjeg duhovnog barbarizma i bijede, a zapravo je bila riječ o notornoj istini, da su se ljudi upravo samo bojali beskrupuloznosti i bahatosti jednog primitivnog fetišiziranog mišljenja koje doslovno nije prezalo od ničega! |
MODELI KOZMOSA
- 09:44 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
 Mi bismo mogli u ovim našim razmišljanjima o kozmosu, prostoru, vremenu i materiji krenuti od jednog poimanja koje nam djelotvorno pokazuje granice prirodo znatnsvenih rješenja kao što na na primjer najnovija kozmološka špekulacija Stephena Hawkinga čiji rad mlađe kolege znanstvenici i filozofi smatraju najnovijom prekretnicom u našem poimanju prirode univerzuma i da su rezultati toga rada ravni Eisteinovoj “Općoj teoriji relativnosti”. Da je tu riječ o jednom pretjerivanju, dovoljno potkrepljuje Hawkingovo razlikovanje tzv. triju strijela vremena koje razlikuju prošlost od budućnosti: termodinamička strijela koja označava smjer vremena u kojem dolazi do povećanja nereda, psihološka strijela koja označava smjer vremena u okviru kojeg se mi sjećamo prošlosti, ali ne i budućnosti i kozmološka strijela vremena koja označava smjer vremena u kojem se univerzum širi, a ne steže. Sve se ove tri strijele vremena slažu tako da je onda psihološka strijela u načelu ista kao i termodinamička. Uvjet bezgraničnosti kozmosa predviđa postojanje posve određene termodinamičke strijele vremena zato što univerzum mora početi ravnomjernim i sređenim stanjem, a razlog slaganja termodinamičke sa kozmološkom strijelom vremena je taj, da inteligentna bića mogu postojati samo u fazi širenja. Faza stezanja bila bi ‘’nepogodna’’ zato što nema snažnu termodinamičku strijelu vremena, jer naime termodinamičku strijelu vremena nije moguće okrenuti unatrag što bi onda značilo skupljanje kozmosa pa bi sada vrijeme stalo teći unatrag, odnosno, ljudi u fazi stezanja živjeli bi svoje živote unazad, oni bi umrli prije, nego što se rode postajući sve mlađi kako se kozmos steže, a polomljena šalica kave skuplja se sa poda i skače natrag na stol. Ovdje moramo reći, da se o ovim problemima svojevremeno očitovao i Bertrand Russell koji je u svoj knjizi “The ABC of Relativity” raspravljao o tome kako je uloga Einsteina velika ukoliko Einsteinov zakon gravitacije, kombiniran sa pretpostavkom o ujednačavanju i pod pretpostavkom potpune uniformnosti, dopušta ‘’konstruiranje varijeteta modela univerzuma u kojima opća zakrivljenost može imati više različitih formi’’. Tako Russel ovdje raspravalja o tri takva modela: univerzum se širi, univerzum se skuplja i o modelu nepromijenjenoga stanja . Ovdje se, dakle, susrećemo sa metafizičkim pojmom vremena koji je skovan prema metafizičkom pojmu bitka tako, da se vrijeme određuje kao ‘’sada’’, iz kontinuiteta, sukcesije ili kontinuuma ‘’sada’’ i kao skup ‘’sada-vremena’’ upravo se misli bitak kao jedan, vječan i nepromjenjiv. To metafizičko poimanje vremena ima neki za čovjeka fundamentalni značaj stoga što ono svagda ima neki istaknuti odnos prema ‘’duši’’ i ‘’duhu’’. Kod Hawkinga je to svedeno na problem inteligentnih bića koja ne mogu postojati, ako se prihvati fizikalna teza ‘’pulsirajućeg univerzuma’’ te prema tome treba prihvatiti tezu ‘’inflatornoga’’ njegova širenja. U suprotnom, ljudi se ne bi mogli ‘’sjetiti sutrašnjih cijena i obogatiti na burzi’’. Ovaj je problem međutim daleko složeniji ukoliko u našim razmišljanjima krenemo od Aristotela koji u svojo Fizici zapisuje: ‘’Otud se događa i ono što se uobičajeno govori, jer kažu kako su ljudske stvari krug, a i ostale koje imaju naravno gibanje te nastanak i nestanak, a to je opet zbog toga što se sve te stvari prosuđuju vremenom i stječu svršetak i početak prema kakvoj ophodnji pa i samo se vrijeme čini, da je nekakav krug, a kako se opet čini stoga, jer je vrijeme i mjera takvog premještanja i samo se njime mjeri, tako to kazati kako su nastajuće stvari krug, znači kazati kako postoji neki krug vremena, a to pak zbog toga što se ono mjeri kruženjem.’’ (Fizika, 223b 25-224a) A na drugom mjestu kaže da: “….duša ostaje u jednom i nedjeljivom stanju, a kako pak zamjećujemo i ustanovljujemo, tada kažemo da je proteklo vrijeme, bjelodano je da vremena nema bez kretanja i promjene.” (Fizika, 218 b 29-30) Augustin je pak u svojim “Ispovjestima”, oslanjajući se na aleksandrijskog filozofa Plotina napisao: “Odatle zaključujem, da vrijeme nije ništa drugo, nego rastezanje, ali čega ne znam i bilo bi čudno kada ne bi bilo rastezanja same duše.” (Confessiones, cap 26, str. 225) Znači ovdje se susrećemo sa jednom takoreći standardnom interpretacijom koje ostaje u horizontu apstraktnog mišljenja gdje je sva procesualnost i aktualnost svijeta svedena na matematički kontinuum koji otkriva jedan dublji njegov fundament i njegovo metafizičko ustrojstvo dočim bi trebalo razmišljati o onome što je vlastito u bitku, ono po čemu se bitak razlikuje od bića i bivstvenosti bića, nešto što pripada istinskoj dimenziji bitka i ono što je bitku samosvojstveno a to jest vrijeme. Samosvojstvenost nije isto što i svojstvo kako se inače razumijeva vrijeme. Kada se malo bolje progleda ova problematika, onda se vidi da se na ovim problemima susreću podjednako interesi i pozitivnih znanosti i filozofije, jer je problematika kako je ona postavljena kod Hawkinga istovremeno problem jedne metafizike, ali i mišljenja kojem je stalo do prebolijevanja metafizičke epohe, ali to je jedan složen predmet kojim ćemo se baviti kasnije iz moje knjige: KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php |
