JEDNA LOKALNA AROGANCIJA
UVOD
Zapravo, o ozbiljnim momentima moje političke aktivnosti možda i ne bi trebalo govoriti, jer su u neku ruku svi naši momenti ozbiljni pa je tako ozbiljna bila i svaka šala i vic s ulice koji ste mogli čuti u prolazu, jer vrijeme bijaše takvo, naime, ozbiljno i tmurno. Zagreb bijaše grad sumorne jeseni.
Moji prvi utisci o tom gradu doista bijahu takvi nakon prozračne i vedre Dalmacije i ugodne i tople mladosti u Dubrovniku i Splitu ili se meni činila ta mladost takvom, jer ja odavna bijah na ulici i kao da se rukovodih riječima velikog Jaspersa, da se filozofija najbolje uči na ulici mada ja nisam smetnuo s uma i svoje obveze, da ovladam nekim znanjima koja su neophodna danas svakom mladom čovjeku, ukoliko slijep ne želi prolaziti životom, a mnogo je takvih koji danas idu svijetom i pored svih svojih zdravih očiju. Ta je činjenica jedan factum brutum čovjeka i tako bih nekako rekao naša konstanta, jer su se mnogi u našoj povijesti žalili na takvo porazno stanje fakata kao i onaj Grk kojeg su pitali, a zašto je dao svoga sina u Akademiju, na što je on odgovorio, da je to zato da kada ode u kazalište, da ne sjedi kamen na kamenu.
Kod Srba Dositej Obradović reče kako je dobro, da se škole izučavaju da ne ispadne da kada čovjek sjedne u kola pa da vranac vuče vranca. Tako se i ja dadoh od ranog doba na izučavanje mnogih znanosti i to sa starijim ljudima od zanata pored stroge i teške civilne pomorske akademije na kojoj sam stjecao znanja pune četiri godine. Međutim, mladost je učinila svoje pa i izvjesna velika sloboda roditeljskog doma u kojem ja nisam imao nikakve neophodne stege te se isto tako dadoh na ulicu i već prilično rano spoznah kako je to mjesto prilično opasno kao i u svakom ratu kada jedne noći jedan opasan čovjek naglo pritisne pištolj o moj stomak, jer da imam previše dugu kosu i samo me čudo spasi te ja tu večer jedva dođoh kući i ostatak noći provedem u strahu.
Tako nakon te akademije uputim se sjeverno na studij sociologije i filozofije, prvo u Zadar i tu budem samo jedan semestar. U Zadru se susretnem s Esadom Ćimićem koji pokaže lijepo lice prema meni. On je naime bio zaposlen na tom fakultetu nakon sarajevske afere sa tamošnjom partijom kada bude proskibiran, a onda ga kolega Šuvar tu udomi i u neku ruku zaštiti. Volio je pričati o svojim susretima sa Krležom, a pokatkad ga je i imitirao svojim lijepim građanskim klobukom.
On mi postavi pitanje, da s obzirom kako sam ja pomorac, jesam li što čitao iz sociološke literature, a ja mu kažem da jesam Ericha Froma “Bjekstvo od slobode“ ali i mnoge druge. On zatraži da mu ja rastumačim tu knjigu što i učinim i on bude jako zadovoljan i samo reče: “Mislim da je dovoljno.” Tako sam bio najbolji na upisu na sociologiji Filozofskog fakulteta u Zadru. Taj je fakultet nastao Krležinim zalaganjem, da se Hrvati tog kraja ne otuđe od svoje kulture, tradicije, duha i jezika s obzirom na stoljetne talijanske utjecaje kojima su bili izloženi, ali to nitko ne shvati ozbiljno. Tu sam sreo i Mariju Bridu koja je doktorirala kod Husserla čini mi se, sa kojom sam imao lijepih kontakata i koja me nauči, da je razlika između “filosofije” i “filozofije”, jer je “zofos” mrak, a za filozofe se nikako ne može reći da su ljubitelji mraka.
Heda Festini je predavala logiku i općenito je bilo mnogo logike na ovom fakultetu i tu ja prvi puta čujem za Niclas Rechea i čitav niz novih logika o kojima sam mogao samo sanjati kao i za Abagnana kojeg sam čitao s uzitkom pa Anđelka Habazina koji nedugo kasnije umre, ali je ostao u mojem lijepom sjećanju po prekrasnom prijevodu Levi Strausove “Stukturalne antropologije” na kojoj sam kasnije mnogo radio i konačno, vrlo upečatljiv dojam ostavi na mene i prof. Glavičić iz grčkoga jezika koji se i proslavi svojim prijevodima.
Nakon prvog semestra odlučim nastaviti taj studije u Zagrebu, jer su prilike za mene tamo bile povoljnije, jer sam naime sam sebe školovao, a i moja sestra je pomagala je koliko je mogla. Međutim, ispostavilo se kako su te prilike bile porazne pa ja provedem sljedećih petnaest godina u velikoj neimaštini, hladnoći i jadu okružen jalom i prijezirom mnogih. Tako otpočne ozbiljan period moga života.
