| < | prosinac, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
O AUTORU
blog je kreiran 25.10.2014. u 13:49h
dizajn: Sjena duše
dr Zlatan Gavrilović Kovač-na Wikipediji HR
dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ (Dubrovnik, 25.01.1959.) živi u Adelaide-Australija, hrvatski je politički književnik, filozof i pjesnik, diplomirao je pomorsku školu u Splitu i stekao zvanje mornaričkog časnika 1977. Studij sociologije i filozofije pohađa na zadarskom Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je na ovim odsjecima 1986. Doktorsku dizertaciju brani na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom akademika Muhameda Filipovića 1989. pod naslovom “Filozofske pretpostavke suvremene znanosti” (ili o filozofiji Nikole Kuzanskog). Jedan je od autora famozne “Bijele knjige” zbog čega je bio proskibiran u javnosti. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista" i časopisa "Pitanja", od 1982. do 1985. Školsku godinu 1990./91. provodi na stručnom usavršavanju iz teoloških studija na International Christian University u Beču, ali se ratnih prilika nakon 6 mjeseci vraća u domovinu. Radio je kao klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu od 1991. do 1994. i kao urednik na australskoj multietničkoj radio stanici 5 EBI FM u Adelaideu, od 1999. do 2003. Zadnjih 25 godina suradnik je hrvatskih književnih portala i dopisnik iz Australije. Objavio je preko 55 znanstvenih i stručnih knjiga političke tematike kao i prijevode s engleskog i ruskog jezika, kao i samostalne zbirke poezije i zajedničke zbirke s drugim autorima u digitalnom obliku na portalu: http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
dr Zlatan Gavrilovic Kovac (Dubrovnik 25th of January 1959) lives in Adelaide South Australia, is Croatian political writer, philosopher and poet. He graduated Maritime School in Split and became a naval officer in the year 1977 Studies of sociology and philosophy he attending in the Zadar Faculty of Philosophy and the Faculty of Philosophy in Zagreb. He graduated from these departments in the year 1986. PhD thesis defended at the Faculty of Philosophy in Sarajevo under the mentorship of Academician Muhamed Filipovic 1989 with the title Philosophical assumptions of modern science (or the philosophy of Nicholas of Cusa). He is one of the authors of the famous "White book" from 1984 and therefore was belittled publicly. He was editor in chief of the student newspaper 'Studentski list' and magazine "Questions" from 1982 to 1985. School year 1990/91. he attends vocational training from theological studies at the International Christian University in Vienna, but the war situation returns to his homeland after six months. He worked as a clinical pedagogue at the Vrapce Psychiatric hospital in Zagreb from 1991 to 1994 and as an editor at the Australian Multiethnic Radio Station 5 EBI FM in Adelaide, from 1999 to 2003. Last twenty years he is an associate of the Croatian literary portal and correspondent from Australia. He has published over 50 scientific and professional books of political themes and many books of poetry. He is translating from english and russian languages.
Izdane knjige:
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php
SUZE OD KAMENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php
SRCE OD PAPIRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php
OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php
OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
http://www.digitalne-knjige.com/p129.php
OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php
OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php
RAZGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php
BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php
POLEMIKE
http://www.digitalne-knjige.com/p170.php
KRITIKE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php
ESEJI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php
KNJIŽEVNA KRITIKA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php
JAKARINA KOSA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php
ČIME SMO NEZADOVOLJNI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic19.php
MIJENE MJESECA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic20.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php
FILOZOFIJA I KONAČNI SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic22.php
AGAMEMNON
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
SLAVENSKO PITANJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
POVIJESNA LUTANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Prijevod putopisa, trilogija:
1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php
2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php
3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
RUSKA ZORA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ZNANOST I POEZIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php
LAŽI I OBMANE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php
CRVENI KOKOT
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
DNEVNICI - 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php
DALJINE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
DNEVNICI - 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
DNEVNICI - 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
DNEVNICI - 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
PISMA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic42.php
UZ KOZMOLOGIJU ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic43.php
KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
KOZMOLOŠKA DOMIŠLJANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic45.php
5EBI-FM ADELAIDE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic46.php
ČOVJEK I KOZMOLOGIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic47.php
NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
U POTRAZI ZA ISTINOM
https://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic51.php
SIN EZRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic52.php
OSOBITOST REALNOG
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic53.php
FEMINIZAM, KNJIGA O JEDNOM APSURDU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic54.php
KLJUČEVI DVORCA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic55.php
UKRAJINA, KNJIGA O BESMISLENOM RATU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic56.php
knjiga koja je poshumno izdana, a napisao je moj otac ALEKSANDAR GAVRILOVIĆ - BRODSKI DNEVNIK
http://www.digitalne-knjige.com/agavrilovic.php
UKRATKO O GLAVNOM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
BLOGOVI, KOJE PRATIM
zajedno protiv plagijata
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris
...
...
Zlatan
LUKACSEVA ESTETIKA
- 16:04 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Lukacs je mnogo pisao o estetskom odražavanju i uopće bismo njegovu Estetiku mogli shvatiti kao jednu teoriju estetskog odražavanja. Naša se poslijeratna filozofija uglavnom sa nepoštovanjem i potcjenjivanjem odnosila prema ovim Lukacsevim nastojanjima, mada je smetnula s uma da ona ovu estetiku samo može sanjati i ta je naša arogancija vidljiva na svakom koraku naše filozofije koja je htjela biti svjetsk-opovijesna činjenica, da bi na koncu završila svoj pobjedonosni put na smetlištu europske kulture. Kasim Prohić, na primjer, koji je svoj filozofski profil izgrađivao na fundamentima praksis filozofije svojevremeno se pitao: „Kako je moguće, da takav enciklopedijski duh pristane na partikularnost estetskog interesa i afiniteta, kakva je to unutrašnja nužda da se, živeći i misleći svoje vrijeme, živ zakopa u prošli vijek, da estetski desupstancijalizira svoj jednokratni i neponovljivi povijesni i egzistencijalni trenutak, da prošlo misli i osjeća kao buduće, da mu se ono javlja kao antropološka, duhovna i estetska paradigma?“ Ovdje je, dakle, prigovor Lukacsu da nije suvremen, a što bi trebalo biti suvremeno bosanska kahfa i rahat lokum, hurmašice,janjetina sa medom, hidžab, nikab, burka, himar, čador, al-amira ili pak vitlanje kokoškom poviše glave. To je vjerojatno jako suvremeno. Čisti vid estetskog odražavanja nastaje na osnovu potreba svakodnevnog života i pozvan je, da riješi njegove probleme, a njegovi se rezultati miješaju s oblicima ispoljavanja svakodnevnog života, čineći ga obuhvatnijim, diferenciranijim, bogatijim, dalekosežnijim i tako dalje razvijaju sam život. Postoji, naravno, pored estetskog odražavanja još i znanstveno odražavanje pa filozofsko odražavanje i sva ova tri oblika odražavaju istu stvarnost. Tek u subjektivnome idealizmu nastaje predstava, da se ove razne vrste ljudskog odražavanja odnose na razne samostalne stvarnosti koje je stvorio subjekt i koje se uzajamno čak niti ne dodiruju. Takvo shvaćanje najdosljednije izražava Zimel. Naprotiv, dijalektički materijalizam prema Lukacsu gleda na materijalno jedinstvo svijeta kao na neoborivu činjenicu. Stoga svako odražavanje predstavlja odražavanje ove jedne i jedinstvene stvarnosti. Međutim, ovaj odraz stvarnosti nije jednostavno prosto njeno kopiranje, nego realno odražavanje nastaje u uzajamnom odnosu između čovjeka i vanjskog svijeta. Znači, radi se odražavanju iste objektivne stvarnosti i ovo jedinstvo predmeta ima odlučujući značaj za oblikovanje sadržaja i oblika razlika i suprotnosti. Prema Lukacsu, u filozofskom pogledu jako je malo ispitana svakodnevnica čovjeka, iako ona predstavlja područje koje obuhvaća najveći dio ljudskog života. Možda glavna teškoća leži u tome, da svakodnevni život ne zna za takve „zatvorene objektivizacije“ kao što su znanost i umjetnost. Time se nikako ne želi reći, da u njemu nedostaju objektivizacije. Bez objektivizacije se nikako ne može zamisliti čovjekov život, njegovo mišljenje i osjećanje, njegova praksa i njegova refleksija. Ako se ostavi po strani to što sve prave objektivizacije u svakodnevnom životu ljudi igraju važnu ulogu, osnovni oblici specifično ljudskog načina života kao što su to rad i jezik, već u izvijesnom pogledu, u biti, imaju karakter objektivizacije. „Rad se može ostvariti samo kao teleološki akt.“ pa onda Lukacs ispituje one momente rada koji određuju taj rad kao fundamentalan faktor svakodnevnog života, svakodnevnog mišljenja, odražavanja objektivne stvarnosti u svakodnevnici, a njegova bitna oznaka je ta, da je on teleološki akt. Međutim, što je to osobenost estetskog odražavanja, što su to njegovi oblici izražavanja? Pa onda Lukacs napominje, da pjesnički jezik na svoj vlastiti način sasvim drugačije, nego znanstveni jezik također ima tendenciju, da prevlada oba pola svakodnevnog života: neodređenost i okoštalost. Nužno je naglasiti kako ova dvostrukost tendencija prevladavanja postoji i kada je riječ o znanosti i kada je riječ o poeziji. Prema tome, pogrešno je, ako se znanosti pripisuje egzaktnost, a poeziji samo ukidanje i prevladavanje te okoštalosti. U stvarnosti znanost ne može prevladati neodređenost svakodnevnog mišljenja i njegovog jezika, a da apeliranjem na realnost ne ukine tu okoštalost. Isto tako niti poezija ne uspijeva rastočiti tu okoštalu fiksiranost jezika, ako ne pokušava egzaktno i jednoznačno uobličiti jezičke nejasnoće koje su lišene obzira - opet vraćanjem na ono što je stvarno. Čini se, da ovako stečeni uvid u svakodnevno mišljenje dokazuje kako je viši razvitak tog mišljenja, njegovo osposobljavanje za spoznaju objektivne stvarnosti, moguće samo putem znanosti, na temelju napuštanja svakodnevnoga mišljenja. Ako se promatra svjetsko-povijesni tok razvitka, vidimo da tako doista i jest, ali od toga praviti zakon koji funkcionira svugdje i bez izuzetka bila bi vulgarizirajuća apstrakcija koja bi falsificirala važne činjenice toga razvoja. Odatle slijedi, da stvarna plodnost točnog odražavanja stvarnosti i ljudske prakse koja odatle potiče, biva osigurana ukoliko slijedimo Hegelovu trijadu negacije, očuvanja i podizanja na viši novo i u tome Lukacs vidi veličinu Lenjina, na primjer, jer on predstavlja točan izraz toga što je razvitak čovječanstva proizveo više objektivizacije u interesu šireg i dubljeg savladavanja konkretnih problema svakodnevnog života odnosno točan izraz toga što njihova samostalnost, njihova vlastita zakonitost, njihovo kvalitativno uzdizanje i odvajanje od oblika odražavanja svakodnevnog života stoji u službi te iste svakodnevnice i ove proturječnosti pokazuju, da je neprekidno penjanje i spuštanje od svakodnevnice do znanosti i umjetnosti i natrag prinudno, da je ono uvjet funkcioniranja, kretanja sve tri sfere života naprijed. Drugi važan moment ovih proturječnosti dolazi do izražaja u tome da se točnost, dubina, bogatstvo sastoji u podudaranju s originalom, sa samom objektivnom stvarnošću. Pa Lukacs je napisao tu svoju veliku Estetiku i mnogo je rekao o tome estetskom odražavanju objektivne stvarnosti i danas nam se ti njegovi zapisi mogu doimati kao naivni i kao djetinjasti, ali je zapravo kod njega postojala jedna duboka vjera u produktivne snage čovjeka. On govori o umjetnosti kao o jednoj kritici života, kritici njegovih fetišizirajućih oblika i o njenoj defetizirajućoj misiji, osloboditeljskoj misiji. Umjetnost ima bitno prosvjetiteljsku i obnoviteljsku funkciju koja treba pretvarati čovjeka u totalnog čovjeka odnosno da bude regulator i liječnik za izvjesne bolesti socijalnog progresa koje vrijede za društvo u kojem je došlo do „pobjede nihilizma“, a između onog što je sam imenovao nihilizmom i socijalističkim realizmom Lukacs se opredjeljio za drugu tendenciju. Zašto? Pa zato, jer je suvremena umjetnost puna fetišiziranih pojava, dok bi prava umjetnost trebala inzistirati na odražavanju u njegovom estetskom zaokruživanju kojem je svojstvena defetišizacija odnosno točna spoznaja stvari kao posrednika u ljudskim odnosima. S druge pak strane u suvremenoj umjetnosti on vidi rastvaranje cjeline predmetnoga, praznu transcedenciju, „ništa kao paradoksalno ispunjenje tako stvorene praznine“. Ova tobože nevina estetska „praznina“ udružuje se danas prema Lukacsu sa religijskom potrebom. Zato on i piše: „Religijska potreba i suvremena umjetnost sustiču se u subjektivnoj proizvoljnosti i bezobličnosti“ i to stoga, jer su „prava umjetnička djela u strogom smislu riječi antiteodiceje.“ Naravno, mi se možemo složiti ili ne složiti s ovim Lukacsevim stajalištima, ali ostaje kao činjenica, da je on uspio dati jednu hvale vrijednu estetiku koja je stjecajem povijesnih okolnosti i jednom velikom antikomunističkom kampanjom sa Zapada kod nas posve zaboravljena. Netko može reći, da je to zbog njegova shematizma crno-bijelog estetskog i filozofskog oblikovanja pojmova, a netko može reći kako je ovdje po srijedi jedan fundamentalan estetički stav koji snagom svoje argumentacije, dubinom i promišljenošću zasjenjuje sve postojeće suvremene estetike koje su se arogantno svijetu predstavljale kao „industrije“. |
TRENUTAK HRVATSKOGA GLUMIŠTA
- 19:17 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Treći program radio Zagreb, 1991. godine povodom kazališne predstave "Lady Šram" Škrabea i Dedića Dr Zlatan Gavrilović Kovač Treći program radija Zagreb 1991. godine povodom kazališne predstave Lady Šram Škrabea i Dedića - Dr Zlatan Gavrilović Kovač Čvrsti fakat današnje situacije rastrgane različitostima i isprepletenim različitim stilskim izražajnim sredstvima čini, da je nemoguće čvršće definirati našu hrvatsku kazališnu zbilju. U odnosu spram stvaralaštva velikih i nacionalno slobodnijih europskih naroda hrvatsko se kazalište, zbog specifične političke i državne realnosti zemlje, doista danas doima atipično. To, dakako, unosi u pitanje stanja nacionalne kazališne situacije podosta problema što se ponajprije očituje u činjenici, da je naše hrvatsko kazalište još uvijek zaokupljeno izvjesnim stilskim traženjima i različitim motivsko tematskim interesima. Tako je danas moguće govoriti o jednoj tendenciji integracije tih različitih, ponekad čak dijametralno oprečnih stilova, tema, motiva, koncepcija sa neprestanim isprepletanjem različitih kazališnih postupaka. Pa, iako je situacija u našem kazalištu posve atipična, možemo primjetiti jednu konstantu, da se naše kazalište otvara prema patriotskoj, socijalnoj i politički determiniranoj tematici. Međutim još uvijek nema u hrvatskom kazalištu ničega kanonskog što bi bilo u strogo nacionalnom smislu i što bi primjereno tom duhu ostalo prisutno vrlo dugo. Pa ipak zajedničko obilježje ove situacije jest naglašeno angažiranje i to posebno u zadnje vrijeme, oko širih socijalnih i političkih, a to znači nacionalnih i nacionalno-socijalnih pitanja i tema, pri čemu, nerijetko, opća socijalna i politička stremljenja poprimaju specifične oblike tako, da glavni kazališni likovi postaju personifikacije političkih odnosno nacionalnih ideja. Kada govorimo o hrvatskom kazalištu ne možemo, a ne spomenuti kako je ono u svim svojim specifičnostima i različitostima ipak prosvjetiteljsko u smislu jednog novog razumijevanja smisla i funkcije kazališta koji sada traži i odgovarajuće forme izražavanja. Zbog toga danas prevladavaju epski žanrovi kao, dakle, oni koji su pogodni za kreiranje širokih fabularnih i scenskih zahvata sa deskripcijom i socijalnom osnovicom koja prilično jasno vodi istaknutoj socijalnoj poruci. Ovaj proces treba smatrati jednom pozitivnom tendencijom gdje i pored uobičajenog razvoja našeg nacionalnog kazališta dolazi do ostvarivanja takvih umjetničkih struktura koje se svojim obilježjima približavaju onim kazališnim pojavama kakve su one danas u ostalih europskih kazališta u kazališno bogatijih nacija. Prema tome, iako je situacija u hrvatskom kazalištu atipična, riječ je uglavnom o kvalitetnoj repertoarskoj situaciji. Stoga ne možemo danas prigovarati kako na zagrebačkoj sceni nema velikana dramske umjetnosti bilo da je riječ o klasičnim djelima, stranim ili domaćim ili pak o suvremenim stremljenjima. Stoga je naše kazalište, gledajući kardinalan pravac razvoja, zapravo realističko kazalište i taj novi realizam što je povezan sa širim nacionalnim, socijalnim i političkim stremljenjima sve više vlada pozornicom i naše današnje težnje doista idu za time, da na pozornici ima biti kao u stvarnom životu i to svakodnevnom životu i to bez uljepšavanja i iluzija. A da bi taj realizam bio potpun, moramo svagda imati na umu eminentno hrvatsko umjetničko kazalište, a to znači kazalište u Hrvata koje mora biti ‘’hram prosvjete u kome se služba narodnosti služi’’, da bude ono što je narodni vivaldo, matica i umjetničko središte i baš zato repertoar mora biti kao što je to u novije vrijeme, hrvatski, narodni, on mora nositi biljeg duha tog naroda, biljeg narodne hrvatske kulture i biljeg toga naroda sa svim njegovim historijskim i duhovnim težnjama i svom njegovom modernošću. Prema tome, to što je naš teatar realistički, znači upravo razvijanje ove moderne hrvatske drame i to predstavljanjem izvornih gluma i izvornih kazališnih klasičnih autora kao i mlađih pisaca. Bilo bi najbolje kada bi to bili naši mladi pisci koji bi na svoj moderan način učinili našu socijalnu i nacionalnu zbilju predmetom šireg narodnog interesa. Zato je naše kazalište jedno moguće novo realističko kazalište koje sili glumce na novi prirodni smjer. Primjere za to nalazimo na repertoaru zagrebačkog Hrvatskoga narodnog kazališta, Kazališta mladih i Gradskoga kazališta komedija sa izvedbom „Lady Šram“ Škrabea i Dedića. Ova posljednja kazališna predstava vratit će nas u one plodne dane hrvatske moderne kada se u Hrvata javljaju nove težnje i pokreti, u jedno vrijeme koje je bilo obilato novim težnjama, novim idejama i novim načinom izražavanja naročito mladih ljudi koji su nadahnuti novim načinom izražavanja i novim naprednim pogledima kreirali hrvatsku modernost kako u literaturi tako i u kazalištu i literarnoj i kazališnoj kritici, a ta je situacija hrvatske moderne kao i danas realistička, a danas bezobzirno realistička. Dežman je svojevremeno pisao: „Točno i bezobzirno prikazivanje naših prilika nama je najvažnije.“ i danas mora stajati to isto. „Točno i bezobzirno prikazivanje naše realne situacije“, naših političkih i državnih prilika, pojedinaca i pojedinačnih sudbina u ovom rastrojenom vremenu - to bi, dakle, moglo biti obilježje ovog kardinalnog kazališnog pravca koji je danas na djelu kod nas. Kazalište je primarno estetska kategorija gotovo kao i kazališna kritika. Ne može naše kazalište biti bez jedne dobre kazališne kritike koja će biti od pomoći kada upućuje na ono što je umjetnički vrijedno i što ostaje kroz duže vrijeme . Kazalište i kazališna kritika gotovo je jedno i isto i zato je za stanje našeg kazališta od presudne važnosti, da njega prati istančana i znanošću obogaćena kritika koja će kao organska sastavina umjetnosti davati neke kriterije, estetske prije svega. Prema tome, sve ono što se predstavlja kao nužan preduvjet za dobro kazalište svakako je dobra kazališna kritika. Kritičar je prije svga umjetnik koji kazalište kao umjetnost i život osjeća i transformira kroz prizmu vlastite individualnosti tako, da je kritika zapravo jedan dojam kazališne umjetnosti. Međutim, to nije čisti subjektivni dojam već suvremena kazališna kritika stvara analizom, uspoređivanjem, dakle, kritički ona radi kao što naknadno ona sintetizira i oživljava umjetnički. Stoga kazališna kritika koja prati naše kazalište mora biti umjetnički kreativna, a najmanje zlonamjerna. To je osnova svake kritike pa i one kazališne. Zato kao osnovno mjerilo vrijednosti kazališnog ostvarenja uvijek treba postavljati ovo: „...estetska vrijednost kazališnog ostvarenja razumijevajući pod tim originalnost izražavanja i izraza, individualni stil, jezik i glas.“ Ako je kazalište zrcalo totalnog života, onda danas dobar kritičar mora biti i filozof i sociolog i psiholog pa i povjesničar, jer kazališna kritika danas kod nas je ona kritika koja mora savršeno poznavati čovjeka, djela umjetnika, nacionalnih i političkih prilika države i naposljetku estetiku kazališta. Dakle, ona će biti totalni izraz datog socijalnog i kazališnog trenutka. Ona ne može biti neko estetičko barbarstvo koje bi bilo prožeto pozitivističkim optimizmom, nego ona kani prije svega usklađivanju općeg, univerzalnog estetskog kriterija sa specifičnim osobinama i domenima hrvatskog kazališta s obzirom na njen razvoj i njezinu nacionalnu funkciju. Prema tome, kao i za hrvatsko kazalište, tako i za kazališnu kritiku mora postojati jedan bitan vrijednosni kriterij, a to je nacionalni kriterij. „Most između estetičkog i socijalnog mora biti važnost nacionalnog bilo u tematici, bilo u stilu ili jeziku i to nacionalno bit će posredni član koji govori ponajviše.“ Stoga naš teatar kao i kritika koja ga prati mora biti u čistom hrvatskom duhu, u čistom hrvatskom slogu, u čistom hrvatskom stilu. Stoga kao i veliki Matoš kažemo: „Samo je ono umjetnina, što je izraz, što je simbol izvijesnih osobina komplicirane i zagonetne, ali jedinstvene i individualne psihe narodne.“ Stoga treba imati na umu ova dva kriterija, jer polazeći od nacionalnog kriterija, naš će teatar naglasiti važnost ideje slobode i slobodarstva koju pronalazimo u naših velikih pisaca, ali i drugih stranih pisaca. Stoga bismo mogli zaključiti, da se suvremenost jednog teatra, jednog dobrog kazališta danas ogleda u izabranim motovima patriotskog karaktera. ... to je bio početak rata u Hrvatskoj, mene su moji prijatelji sa radio Zagreb, Treći program zamolili da napišem jedan kraći prilog o trenutnoj kazališnoj situaciji kod nas pa sam izabrao predstavu o Ljerki Šram koja je tih dana bila na repertoaru zagrebačkih kazališta  |
OSVRT SANDRE VULIN NA KNJIGU „KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA“
- 09:15 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
 „Veliki mislioci i znanstvenici su od davnina bili zaintrigirani raspravom o pojmu sile i njezine svrhe u prostoru i vremenu pa, ipak, nisu se uspjeli potpuno složiti ili donijeti konačnu definiciju, koja bi na globalnoj sferi zadovoljila sve empirijski iznesene tvrdnje. Iako su tvrdnje bez greške dokazima potkrijepljene, jasnu istinu, koja bi zadovoljavala svačije stajaliste, još nismo dokučili. Je li energija u svemiru identična energiji u svakom živom biću? Odakle ova energija izvire? Ovo je, zasigurno, tema o kojoj bi bilo hvale vrijedno malo više promišljati. Knjiga "Kozmologija zlatnog prstena" dr. Zlatana Gavrilović-Kovač, govori nam upravo o ovoj vjekovjekovno neiscrpnoj interakciji izmedju mikro i makro svemira. Stajališta ove filozofske diskusije su različita: matematičke jednadžbe su nepogrešive u svom dokazivanju postojanja univerzalnog zakona gravitacije ili, rekli bismo, ranije spomenute, univerzalne sile, te sveprisutne energije, o kojoj sve ovisi, koja sve jeste i koja sve pokreće i kao takova je čvrsto upletena u jedan fluid, poznatiji pod pojmom život. Analitičke definicije velikih umova kroz povijest nam na različite načine zorno i na svojstven prikaz iznose sliku o nastanku života. Kao rezultat toga, čvrstog smo stajališta, da život započinje začećem i konačno rođenjem te da taj isti život završava smrću. No, što ako griješimo u ovoj pretpostavci i pronađemo sebe u Sokratovoj izjavi, da ustvari ništa ne znamo, (jer ništa nije onako kako izgleda) te na kraju života shvatimo kako upravo odlaskom sa ovog svijeta život započinje u onostranoj vječnosti, čineći pri tom ovozemaljski život tek jednim običnim snom, koji sanjamo, iluzijom, koju samo mislimo da živimo? On, život, se odvija na razini elemenata u kojima se ta sila neprekidno odvija, a to su zrak, voda i zemlja. Zlatan nam na vrlo zanimljiv način interpretira svoje potkrijepljeno znanstveno gledište, uz vrlo detaljno objašnjenje, da se u svakom čovjeku nalazi mikro-svemir pa tako svaki čovjek ili bolje rečeno svaka duša, koja je ovdje sa svrhom, sačinjava šaroliki i Božanstveni dizajn jednog velikog tkanja makro-svemira. Ako se na trenutak zamislimo, ne možemo, a da si ne postavimo pitanje: kako je uopće nešto postalo i gdje je prvobitni početak svih početaka? Dakle, ovim pitanjem se nalazimo na pragu sinergije vrlo usko povezane prirodnim znanostima, teologijom i poviješću. Prije svega, moramo ostati vjerni sebi: tko smo?, kuda idemo?, odakle dolazimo? Zapisi teološkog sadržaja nam opisuju velikog Kreatora svemira, Boga što stvara svijet, kojeg danas poznajemo iz prvobitnog ništavila, dajući mu pri tom svijetlost, zvuk, raznolikost živih bića, šarolikost i sadržajnu različitost od koje se sastoji plavi Planet i naposljetku čovjeka, kao krunu stvaralaštva, stvorenja sa kojim se Bog neizmjerno ponosi, jer u svakom čovjeku nalazi se Božji duh, odnosno, duša iskrojena po planu Božje Svete Providnosti. Čak i ateisti, koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom, također ne mogu negirati postojanje više sile, koja nas na jedan nevidljiv, a ipak zavodljiv način tako vjerno vodi naprijed. Na ovaj način cijelo čovječanstvo, sva stvorenja sa svojim Božanskim Stvoriteljem čine jednu veliku neraskidivu zajednicu. Ovo istraživanje može ići u nedogled, jer uvijek će nedostajati jedna bitna esencija u obliku pravog ključa, koji otvara zlatna vrata, da bi se konačno zatvorio krug. No, može li čovječanstvo doista sve razumjeti i, takoreći, ukalupiti sve spoznaje u jednu metafizičku jednadžbu, prikazujući pri tom brojevnu kalkulaciju jedinim i pravim univerzalnim rjesenjem? Ili postoji nešto ili netko iznad toga? Zasigurno postoji. Zlatanova knjiga nam, nesumnjivo, govori upravo o toj nezaobilaznoj Božanskoj Providnosti od koje je, naposljetku, sve postalo i jeste te nam svojim bogatim doprinosom u težnji shvaćanja vječnih tajni odškrinjuje vrata u jedan svijet zlatne spoznaje o značenju neprolaznosti, kao i o samom bogatstvu čovjekovog postojanja.“ Sandra Vulin Petković, 28.04.2015., Leonberg (Napomena: tekst nije lektoriran, jer je u knjizi “Kozmologija zlatnog prstena” objavljen u originalnom izdanju autorice ovog teksta) iz moje nove knjige “NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOGA PRSTENA” http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php |
RIJEČ O UMJETNOSTI KRISTINE ĆAVAR
- 19:57 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
 Ako stojimo pred nekom slikom zvijezda Kristine Ćavar i ako se naši pogledi kao na stvarnom nebu gube u daljini, onda nam ipak ne pada na pamet, da vjerujemo kako su zvijezde sa svojom svjetlošću stvarne i da ih možemo rukom uhvatiti. Tu se malo razlikujemo od Sandre Vulin i njenog „Vila“, jer mi inzistiramo na realnosti estetskog doživljaja. Slika, dakle, ne treba težiti bilo kakvim obmanama i ne treba izazivati iluziju stvarnosti, nego jednostavno postoji kao slika prikazanog. Odatle slijedi, da je prostor na slici potpuno samo pojavni prostor i u tom smislu on se razlikuje od realnog prostora u kojem se slika ili crtež pojavljuju. Tako, dakle, u promatranju umjetničkog i slikarskog djela pojavljujući prostor ili prostor koji se prikazuje na slici nikada se ne zamjenjuje sa datim realnim prostorom niti se oni na slici vide, nego se on osjeća kao drugi prostor. Tako vidimo neki predio, neki enterijer ili pak neke zvijezde, ali se one razlikuju od zvijezda na realnom nebu. Isti je slučaj i sa svjetlošću koja se predstavlja na slici. Osjetna opažajnost u kojoj se prikazani predmeti pojavljuju bitno počiva na igri svjetlosti i sjene tako, da se i tonovi boja osjenjuju prema svjetlosti, jer su svjetlost i boja komplementarni. Međutim, svjetlost na slici koja pada na prikazane stvari i čini da su pojave zasjenjene nije ista svjetlost kao ona koja u okolnom realnom prostoru pada sa prozora ili stropa ili pak neba kao što je to slučaj sa slikama Kristine Ćavar. Treba, dakle, praviti razliku između realne i pojavljujuće svjetlosti na slici. Zašto? Zato, jer je umjetnička ili pojavljujuća svjetlost ljepša od realne i tu vidimo jednu veliku šansu za našu mladu umjetnicu koja snagom svoje neiscrpne mašte slika zvjezdani sjaj ili jaku sunčevu svjetlost ili sjaj baklje, difuzni sumrak i prema tome se pojavljuju prikazane stvari i likovi kao nijansirani, jasno oivičeni ili rasplinuti i samo nagovješteni u nijansama boja i sjena. U tome se sastoji veličina i snaga slikarskog djela, da slikar ne reproducira svaki vidljivi detalj, mada njegova umjetnost zavisi od detalja, nego on daje samo ono što odgovara prikazu i načinu viđenja koji uvlači promatrača u određeni način promatranja. Zato mi ovdje vidimo jednu razvojnu liniju poreklu od ruske avangardne umjetnosti koja se ovdje originalno dovršava, jer se slike Kristine Ćavar pod određenim okolnostima mogu ograničiti na nekoliko poteza i na taj način može skrenuti pažnju na ono određeno što treba, da se pojavi i odvrati od svega ostalog suvišnog. Uputiti se u takvo vođenje viđenja znači razumjeti umjetnika, naime, to znači naučiti da sami vidimo tako kao što on vidi i to ne samo u promatranju njenog umjetničkog djela, već i samostalno u životu. Ovdje je zvjezdani sjaj kao i u našem stvarnom životu sjaj naše duševnosti, naše volje i snage da prepoznamo ono što budi nadu, ono što je lijepo, skladno, ono što je istinito, što je dobro i da pred tim polažemo svoje račune kao pred mjerodavnim sudijama na svjetskom sudištu Pravde. Zlatan Gavrilović Kovač |
BOŽIĆ U AUSTRALIJI
- 19:01 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
 DA LI SE SLAVI BOŽIĆ U AUSTRALIJI? Mislim da ima nekih nejasnoća kod nas u pogledu tog, da li se slavi Božić u Australiji i pri tome mislim na prilog Hrvatske televizije u Dnevniku u 19:00h navečer od 25. prosinca gdje je donesena jedna reportaža o Božiću u Hrvatskoj pa je tim povodom ekipa televizije provela kratku anketu među građanima Zagreba. Tada je intervjuirana jedna mlada ženska osoba iz Australije koja se na engleskom jeziku požalila, da se u Australiji ne slavi Božić, nego da sve trgovine rade i tim datumom. Međutim, to NIJE ISTINA, jer je i u Australiji Božić veliki i glavni državni praznik koji je također neradni dan i kojeg ljudi uglavnom provode sa svojim obiteljima uz puricu, šunku i kolače. Obično se tada cijela šira obitelj okuplja na jednom mjestu i onda provode vrijeme u druženju i molitvama. Prethodnog dana, a to je na Christmas Eve 24. prosinca radi se do 5 sati popodne, onda dolazi proslava Božića, dok je 25. prosinca neradni dan pa onda dan kasnije 26. prosinca u Australiji se slavi Boxing day ili Proclamation day i on se slavi kao drugi dan Božića i uglavnom je neradni dan, nego samo rade poneke institucije i trgovine, a kako božićni praznici bivaju priprema za novogodišnje koji dolaze nekoliko dana kasnije, to mnogi onda objedine ove praznike u jedan veliki novogodišnji holiday. Prema tome, istina je malo drugačija i ja mislim, da bi poštovano hrvatsko čitateljstvo i gledateljstvo trebalo biti točno informirano o prilikama Božića u Australiji i među Australcima. Zlatan Gavrilović Kovač |
PORUKA TE DEMANTI LAŽI!!!
- 22:17 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Dakle, gospođa je DALA SVOJ PRISTANAK da se njen tekst publicira, a ovako ona to i piše: evo, tu je dala pristanak: ''što se tiče publiciranja moje male kritike, slažem se, iako napominjem da je još daleko od fine dorade i glanca! i ova opaska može ući u "recenziju", da se mene ne bi isto tako shvatilo kao neku facu koja važno govori o području usko vezanom o svoju struku. ne i ne¨! napomenula sam već više puta da za stručno objašnjenje svakog od tih mojih štikleca treba potražiti meritorno mišljenje. usko, znanstveno, potkrijepljeno s više podataka, obimnijom literaturom. no, valjda će svakom biti jasno da sam i ja laik, i da dajem prigovore isključivo u onim uskim okvirima svojeg znanja. kojeg nastojim širiti kad god mogu. eto. pozdravljam vas, slažem se da se sve to publicira, može i u nekom epistolarnom obliku, baš onako kako je teklo naše druženje oko tekstova, no u kompletu bez velike pompe, s naglaskom da sam samo promatrač. svako dobro Vam želim. evo, baš sam čitala krasnu recenziju koju ste napisali u vezi jadrankine nove knjige. eto, u tomu ste najbolji! poetskom nadahnuću i razumijevanju. veliki pozdrav šaljem iz zagreba :)'' DOKAZ: https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/osvrt-na-knjigu-kozmologija-zlatnog-prstena-zlatana-gavrilovic-kovac  Nadalje, na Facebooku je osvanuo ovaj njen tekst pa ako je zaboravila, može pročitati gore svoj pristanak i prestati blatiti ljude po internetu: ''o besramnom bezobrazluku, zlouporabi povjerenja i tuđih tekstova, skribomaniji i nesposobnosti prihvaćanja kritike. pouka: od takvih što dalje. zatražila sam od izdavača i urednika ove "knjige" https://blog.dnevnik.hr/…/moja-nova-knjiga-neki-pojmovi-koz… da izdvoji moj tekst jer je zlorabljen više puta. hvala g. nenadu grpcu, izdavaču, na ljubaznom odazivu, razumijevanju i promptnoj reakciji, iz teksta je izdvojio moj osvrt. za objavu mog intelektualnog vlasništva (ma kako skromno bilo) u tom skribomanskom čušpajzu nisam dala niti dozvolu, niti se u vezi toga mene išta pitalo. čak je korištena i moja fotografija, moje vlasništvo, objavljena na mojem blogu nedavno, iako tamo lijepo piše da imam sva autorska prava na svojem djeliću blogosfere! to imalo informiranoj i poštenoj osobi znači da ne smije krasti i koristiti se mojim tekstovima i fotografijama. uz moju dozvolu taj tekst, i to doslovno prenešen s e-maila, iako sam upozorila da nije uređen za objavu, objavljen je na blogu-hr 16.2.2017. / https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/osvrt-na-knjigu-kozmologija-zlatnog-prstena-zlatana-gavrilovic-kovac no to očito nije bilo dosta, pa je isti tekst, ovaj put BEZ MOJE DOZVOLE I BEZ MOG ZNANJA, objavljen u još dva navrata, 16.2 2017. pa onda još 14.1.2018. na sajtu magicus. budući da se dotični oglušio na moje višekratne pokušaje kontaktiranja i preko fejsa i preko bloga, uvrijeđen i nespreman na moju dobronamjernu kritiku za kkoju me sam osobno zamolio, bila sam prisiljena upozoriti njegovog urednika da poduzme određene korake, budući da je djelomično odgovoran za izdavanje. inače, takve su stvarčice vrlo utužive, pogotovo u ovo doba čuvanja privatnih podataka i intelektualnog vlasništva. o svemu tomu na blogu je aktivan i blog u smislu: zajedno protiv plagijata. kojeg uglavnom bedina izvjesna j. varga koja se inače strašno buni i reagira galamom na svaki pokušaj krađe svojih stihotvorina. ovdje se ne radi o plagijatorstvu u doslovnom smislu, jer me se potpisalo kao autora, nego o nezakonitom, nedozvoljenom i nedogovorenom korištenju moga teksta, uz bezobrazluk uvrštenja u knjigu. niti sam to dozvolila, a niti sam dobila ikakav honorar, kao što ga obilato dobijaju "urednici" i "pomagatelji" objavljivanja njegove "stručne literature". (ima i prequel i nastavak štorije, ako bude raspirilo indiskretno slanje osobnih mailova i javno objavljivanje :) lijepi pozdrav svekolikom obćinstvu :) '' PODSJEĆAM JE PONOVO NA OVO, jer ovako se ne izražavam ni ja ni gđa. Varga, nego samo dotična osoba blogerica zna ona koja je: |
RECENZIJA AKADEMIKA BAJRAMA REDŽEPAGIĆA
- 13:36 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
 RECENZIJA KNJIGE ‘’PREDAVANJA IZ ARAPSKE FILOZOFIJE I ZNANOSTI KAO JEDNA KRTIKA RUSSELLOVE POVIJESTI ZAPADNE FILOZOFIJE’’ Napisao: AKADEMIK BAJRAM REDŽEPAGIĆ "Koristim priliku da vam predstavim rukopis dr. Zlatana Kovača. Prije izvjesnog vremena doktor filozofskih nauka (Zagreb) dr. Zlatan Gavrilović Kovač zamolio me da kao književnik, estetičar i znalac opće filozofske misli - kako se on izrazio, recenziram njegov rukopis ‘’Pregled arapske i islamske znanosti i filozofije’’. Ja sam sa zadovoljstvom prihvatio tu ideju te sa užitkom čitao rukopis i evo uz moje svesrdno divljenje - ja toplo preporučujem ovaj rukopis za štampanje, imajući u vidu sljedeće vrijednosti: 1) Rukopis je odista lični autorov napor da, u okviru jednoga revijalnoga pregleda iznese na svjetlo kratak pregled nekih problema islamske i uopće arapske znanosti i filozofije i da svojim jasnim stilom i jezikom, na jedan veoma uspio didaktički metod, gotovo u formi jednoga udžbenika - dâ kratak pregled historije arapske misli te islamske znanosti i filozofije, kao i doprinos arapske algebre, astrofizike i astronomije općoj nauci. 2) Iako autor u ovom rukopisu nije pošao metodom sopstvenoga istraživanja, već je postupio metodom komparacije već rečenoga, on je ipak našao svoj put da napiše jedan revijalan prikaz - i da stvori jedan gotovo udžbenički pristup tako obimne, izuzetno bogate arapske filozofije, algebre, astronomije i da na primjeru Russellovog odnosa - iznese stavove zapadne filozofije spram arapske misli i znanosti. Tekstovi i predavanja koja je dr. Kovač održao na radio programu su od izuzetnoga značaja da u budućoj knjizi čitalac dobije potpunu sliku o pregledu arapske i islamske misli i filozofije koja je u mnogim domenima, u to doba u svijetu, predstavljala značajan oslonac zapadnim misliocima i filozofima. Posebno izdvajam jasnoću stila i jezika. Koristim priliku da izaberem kraći fragment iz ovoga rukopisa: ‘’Jedna kritika Russellove Povijesti zapadne filozofije’’ i da ga predstavim široj čitalačkoj publici bosanske zajednice u Australiji." Objavljeno u magazinu BOSNA, 04.Feb-17.Feb. 03. str 19. |
moja nova knjiga: "NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOGA PRSTENA"
- 20:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php Nova knjiga na portalu http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php Digitalnu knjigu "NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA", Zlatana Gavrilovića Kovača, predstavit ćemo uz pomoć predgovora knjige: RIJEČ AUTORA Ova knjiga ima naslov “Neki pojmovi kozmologije zlatnoga prstena” i kao što se iz samog naslova vidi, riječ je o pojmovima koji su uvedeni u tu kozmologiju, a koji nisu bili dovoljno objašnjeni ili su pak nedostajali navodi drugih mislilaca. Razlog tome ležao je u činjenici, da sam raspravljao probleme prema svom vastitom sjećanju, dok na koncu nisam došao do izvora koji su bili neophodni kako bi se navedene teze potkrijepile. Sada je to u najvećem i najbitnijem smislu napravljeno. Veliki broj ovih pojmova odnosi se na filozofiju Kanta i Tesle pa iako je naizgled riječ o stvarateljima koji se umnogome razlikuju, moja intencija je bila da pokažem dodirne točke kod oba autora i da predstavim neke svoje projekcije i solucije problema koji su tu postavljeni. Tako je uostalom i nastala “Kozmologija zlatnoga prstena” kao rezultat višedecenijskih napora oko Kanta i Tesle pa onda nije čudno, da se u ovoj knjizi često referira tematika koja se odnosi na njihovo djelo. To je bilo nužno, jer se meni čini kako nije moguće shvatiti ovu kozmologiju, a da se prethodno nema uvid u najvažnje stavove njihove filozofije. Možda je malo čudno, da se ovdje i o Tesli govori kao filozofu, jer se on uglavnom bavio tehničkim problemima, ali je kod njega moguće pronaći tekstova ili pak dijelova njegovih dnevnika i bilješki koje imaju duboko filozofsko značenje. Pored činjenice, da neki njegovi patenti imaju dublje značenje i predstavljaju simbolička riješenja fundamentalnih kozmoloških pitanja kao što je to na primjer Kolumbovo jaje koje se odnosi na obrtno magnetsko polje. Također je činjenica, da je cijelom Teslinom djelu ipak nedostajao jedan važan dio koji se odnosi na kozmološka pitanja s obzirom kako su njegova tehnička rješenja implicirala filozofske odgovore ili su pak kozmološka pitanja poticala na tehničku izvedbu i riješenje fundamentalnih metafizičkih pitanja kao bazičnih. Ova osnovna metafizička pitanja proizilazila su iz samoga života ovoga velikoga našega čovjeka i njegove velike bliskosti sa prirodnim fenomenima sa kojima se od malih nogu susretao u svojoj rodnoj Lici. Mnogo decenija kasnije on je tu snagu i ljepotu prirode otkrio u Coloradu pa stoga ne začuđuju njegove nadahnute riječi o toj ljepoti u njegovim dnevnicima iz Colorado Springsa. Postoji također i kod Kanta i kod Tesle jedan imanentan razvoj ideja koje se razvijaju u milenijskim rasponima od prvim predsokratičkih filozofa i Aristotela do njihova vremena i ja općenito mislim, da nije moguće sasvim dobro razumjeti intencije obojice ovih velikih ljudi, a da se ne uzmu prethodnici koji su stvarali u osvitu zapadne kulture i civilizacije To vrijedi i za Kanta koji se u pitanjima teleologije pozivao na primjer na Aristotela ili pak u slučaju Tesle koji se u pitanjima elektriciteta pozivao na Talesa i na Heraklita. Oboje su sljedbenici stare grčke filozofske škole dokazujući, da ona unekoliko predstavlja fundament cjelokupne europske civilizacije. Tu su također važna za kasniji razvoj i arapska nastojanja na kojima mi gradimo ovu kozmologiju, a koja su prenesena obrazovanoj Europi preko Sicilije i Španjolske od 10. stoljeća nadalje. Tako je sumirajući na neki način sve ove tendencije nastala “Kozmologija zlatnoga prstena” kao jedan naš pokušaj, da iznađemo neka rješenja na pitanja koja postavljamo sebi već decenijama imajući u vidu suvremeni razvoj astronomije i metafizike, ali svagda u svezi s osobnim životom autora i njegovoga sina Ezre. Mi smo možda imali veliku sreću, da smo za vrijeme Domovinskoga rata u Hrvatskoj i cjelokupnog balkanskog krvoprolića početkom i sredinom ’90.-tih godina prošlog stoljeća živjeli u Kraljevom vrhu, malenom zaseoku Kuleži na sjeverozapadnim obroncima Medvednice u Hrvatskoj, gdje smo stjecali naše prve i najdublje spoznaje o karakteru prirodnih fenomena kojima smo bili okruženi u našoj svakodnevnoj borbi za opstanak. Dakle, iz svih tih poticaja nastala je ova kozmologija koju predstavljamo poštovanom čitateljstvu na uvid i ocjenu. I na kraju bi trebalo reći kako u svim ovim pitanjima kozmologije mi nismo vidjeli samo probleme prirodne matematičke znanosti ili astronomije koliko smo u tome vidjeli estetsku problematiku pa smo naša rapravljanja zaključili pitanjima teleologije ili pak pitanjima postoji li neka slijepa materija koja ne poznaje fizičku teleologiju i konačno obratili se teološkoj znanosti koja također nudi izvjesne pojmove o najdubljim tajnama prirode. Zato ljepota prirode i ono što je prirodno lijepo tako visoko kotira u našoj slici temeljne kozmološke problematike, a koliko je to opravdan put, o tome neka sude mjerodavni suci. Autor, Adelaide 17.11.2019.  Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima). Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga. Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj). Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php, priznaju kao objavljena djela. Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo. Srdačan pozdrav Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php Kontakt: Mobilni telefon: 099 / 599-24-34  KNJIGA JE VEĆ TISKANA:  |
MOLITVA II.
- 17:47 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
 slika: Gyula Loechmueller Evo, Bože, na koljena ti padam i pred Tvojom klanjam se slobodom, pred Tvojim likom suze svoje ronim, podaj mi smiso za uzvišenom ljepotom! Vjeru moju i um mi osnaži, učini me jakim, do bola jakim i smjelim, srce moje jakošću okrijepi. Taj dvorac upoznao sam jučer, a tolika me nesuglasja danas muče... ono što se mislilo, sa onim što se kaže, kako se riječ malo sa djelom slaže. Kako se radosno kršila riječ zadana, kako su ljudi bili bića strana, greška moja, kao velika moja mana. Da sam u dvorac ušo' ne bih li kakav mir i spokoj kušo', a i prevarih se jadan, jer je svima velik konat bio plaćan. Dovoljno opreza moja iskrenost nije, usta mi zbore sve što srce krije, padoh, a da nisam dokučio kako učiniti pretvorstvo vješto! Zato, moju vjeru sada osnaži, učini me dovoljno jakim i smjelim, moju ljubav ti okrijepi! dr.Zlatan Gavrilović Kovač http://prokleta-od-daljina.blog.hr/2016/02/1632005729/poruka.html |
HELEN
- 16:23 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
 slika: digital artist >draga Helen, nije dodir primarni moment u mojim mislima o tebi, štoviše, rekao bih da to uopće nije faktor presudan u jednom tako intendiranom činu kakav je bio naš, a svo to vrijeme ja sakupljah sliku tebe cijele crne i bijele i pincetom i nožićem glatkim od razdrobljena zrcala svjetla lijepih mozaik lica jedne snažne, vješte, lijepe mlade žene i tek što sliku neku dobih kada strah me neki svlada i tjeskobu oćutjeh tešku, jer konačno shvatih, da vrijeme učini od tebe biće suzdano i krotko biće suzdano i krotko kano mladi tamni soko' što stjeran je u kavez kakva vješta lovca te mu sve tepa i istom njega toliko snažno steže i vježbom tjera kako plijen podijeliti treba, a ja bih samo na čas htio opet vidjeti te oči tvoje svijetle i oštre baš kao oči tamnoga sokola snažna i tu pticu lijepu iz kaveza skučena i mala vidjeti visoko, visoko u njenom slobodnom i prirodnom letu tek nakratko osjetih jednom to prirodno stanje tvoje, ali neka čudna stranost svlada nas oboje i ja se postidjeh drskosti svoje što samo drskošću mogu dobiti dokaze naravi divne što se danas, eto, u okove teškom sudbom našom iz dana u dan premeće, mozaik od razdrobljena zrcala nekako složih i već sam pri kraju posla tog i ja sada samo jednu želju imam, da svagda pamtim lice to što svlada svo biće moje i ja kažem i ja hoću i kanim svagda biti prijatelj tvoj http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66515 |
ZIMA
- 11:31 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
 slika: digital art Zima, zima, dušo moja, nitko ne zna kolika je zima, da je iz oblaka gustih mala snježinka i ne znam pravo je li ova kiša mojih bogova ljutnja prosta ili je to nebeske naše majke daždinka? Noć je, pada snijeg, a ja opet čitav ovaj dan mislim tebe i slatka se želja javi obnoć, da te nisam ukrao, zaboravio zasvagda tvoj trud i nikada i nikome se više nećeš vrnut Užgao sam peć, hladno je i iz pepela bijela obnovi se život kao fenix ptica kojoj let nije bio uzalud i čuh jasno: ''njet, ruski malčik, njet'', nego vidi, zima i pomisli kako sav život kao da je tebe vrijedan i grijeh bi bila ova čaša crna vina kao teška željezna ruzina, da na rane duboke melem ljubavi iskrene gubicom svojom isprah kao bijesan pas koji na samrtni čas uzdiše sa bolom: hoću da budem živ, hoću da budem sa tobom. I još uvijek čujem tvoje disanje teško, kao tamno more u vrijeme velikih oluja kada vjetar i grom duboki treskom prekri cijeli grad, a lice svijetli kao dva anđela mir, oblak boli konačno prestade da vri i onda začuh smijeh tvoj tihi pa postadoh kao luče što se ušulja u krevet kao jedno malo bijesno bijedno kuče. |
MRAVI
- 12:11 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
 slika: Zlatan Gavrilović Kovač Mi smo ranije u “Kozmologiji zlatnoga prstena” naveli slučaj šumskog mrava koji ima latinsko ime FORMICA RUFA pa smo naveli slučaj mog osobnog iskustva dječaka, da ako uzmemo dva mrava iz istog legla, u pravilu vojnike i ako ih istovremeno stisnemo za zadak i tijelo i suočimo sa njima samima, tada otpočinje borba među njima kao da je riječ o neprijatljskim vojnicima i ona traje neko vrijeme, dok se oboje naglo ne udalje i ako ponovimo ovaj postupak, onda ta borba može imati i fatalne posljedice za jednog od njih. Mi smo tada naveli, da cijeli ovaj slučaj postavlja neka vrlo važna pitanja o karakteru odnosa među jedinakama istog legla ili društva, onda neka čisto fiziološka pitanja u svezi sa biološkom organizacijom jedinke i konačno, da postavljaju problem BOLI koja nije samo karakteristična pojava za više biološke organizacije, nego za sva živa bića kao izvijesna stanja trpljenja duše koja se sada bavi sama sobom. Sličan slučaj također sam otkrio čitajući Schopenhauera iz njegova djela “Svijet kao volja” i predstava gdje se ovaj njemački filozof bavi problemima Hobseove filozofije i principom homo homini lupus i kao da kani iskazati, da su ne samo ljudi jedni drugima neprijatelji, nego da kao što je to slučaj kod australijskog buldog mrava, čovjek sam sebi može biti veliki neprijatelji, ako ne i najveći. Schopenhauer raspravlja o australijskom BULDOG MRAVU u Drugoj knjizi svoga djela Svijet kao Volja i Predstava i to pod naslovom Objektivizacija volje i on govori tu da sam ljudski rod manifestira do stravične jasnoće životnu borbu, taj samorascjep volje pa čovjek postaje za čovjeka vuk, homo homini lupus, ali on napominje kako iste takve sukobe nalazimo i na nižim stupnjevima objektiviteta volje pa onda zapisuje: “U tom smislu je najdrastičniji primjer bulldog mrava iz Australije. Kada presječete toga mrava odmah započinje borba između prednjega dijela sa glavom i zadnjeg dijela sa repom. Prednji dio ščepa zadnji zubima, dok se drugi hrabro brani bodeći onaj prvi. Borba obično traje pola sata sve dok oba dijela ne crknu ili dok ih drugi mravi ne odvuku i to se ponavlja svaki put kada se takav mrav presječe.” (iz jednog Howittovog pisma publiciranog u Galignani Messenger 17.11.1855.) Mi bismo samo ovom slučaju australijskog bulldog mrava dodali i istinu, da je to najopasniji mrav na svijetu, jer od njegova ugriza može čovjek i umrijeti zahvaljujući negativnim alergijskim reakcijama na njegov ugriz. Kada sam svome sinu Ezri rekao, da ispita tog mrava u šumama Melbournea, on je samo povikao: “Ali on jako štipa” pa mi je ispričao zgodu, da je to on već napravio presjekavši mrava malenim štapićem i doista se dogodilo ono o čemu je Schopenhauer pisao prije 150 godina. |
