SLUČAJ RABINA U ADELAIDEU
Htio bih reći par riječi o tome što su to rabini, poučen adelaidskim iskustvom i kakvo iskustvo u tom pogledu ima moje dijete, koje je već dvadeset godina aktivni član adelaidske sinagoge.
Rabin (jev/heb; rabi — "moj učitelj") znači naučnik ili mudrac, naime, rukopoloženi tumač Biblije i Usmenog nauka.
Izraz je vjerojatno nastao u Palestini početkom 1. stoljeća i primenjivan je na svaku onu osobu, čije je poznavanje rabinske književnosti bilo dovoljno, da joj omogući odlučivanje o pitanjima jevrejskog zakona.
Institucija profesionalnog plaćenog rabina nastala je tek u kasnom srednjem vijeku, kada su rabini postavljani za vjerske vođe zajednica i kada se od njih očekivalo, da sve svoje vrijeme posvete aktivnostima zajednice, što se uglavnom ogledalo u odlučivanju o svim pitanjima ss područja jevrejskog zakona, obavljali su sudske uloge u civilnim i krivičnim slučajevima, vođenju ješive i nadgledanju raznih vjerskih ustanova, kao što su ritualno klanje, sistem osnovne škole, ritualna kupatila itd. Sve do 19. stoljeća, držanje propovijedi nije predstavljalo glavnu djelatnost rabina.
Status rabina stjecao se tek poslije dugogodišnjeg izučavanja Talmuda i rabinskih kodeksa te polaganja ispita kod rabina visoko cijenjenih po svojoj učenosti i pobožnosti.
U 19. stoljeću, u zapadnoj Europi i u SAD-u osnovani su rabinski seminari i ustanove čija je specifična namjena bila obučavanje rabina. Uloga suvremenog rabina, koji je obično diplomirao na univerzitetu i rabinskom seminaru, sasvim je drugačija od uloga rabina iz vremena prije 19. stoljeća, pogotovo kod američkih Jevreja, osim u slučaju nekih ortodoksnih rabina, njegova glavna delatnost više nije delatnost pravnog stručnjaka i suca.
U njegovoj domeni, također, nije da nadgleda mrežu vjerskih institucija, koja obuhvaća celokupnu zajednicu. Umjesto toga, on služi kao duhovni vođa vjerske zajednice ili sinagoge i veliki dio njegovog vremena posvećen je vođenju službe i propovijedanju, obrazaovanju mladih i odraslih, čino-sudjelovanju pri vjenčanjima i sahranama, savjetovanju, međuvjerskim djelatnostima, sudjelovanju u dobrotvornim organizacijama zajednice itd. i adelaidski rabini su, uglavnom, izvršavali te svoje obveze sa manje ili više uspjeha kao što su veliki dio svoje aktivnosti provodili sa mlađim naraštajima, ali u tim naraštajima nisu svi bili isti.
Ljudi su se razlikovali po svom kućnom obrazovanju, profesiji koju obavljaju roditelji, socijalnom status roditelja itd. Moj sin Ezra, koji je došao u Adelaide kao hrvatski izbjeglica u vrijeme rata u Hrvatskoj, nije se mogao pohvaliti visokim statusom pa je onda tako i prolazio među članovima adelaidske sinagoge. Tako jednom, u trenucima svoje velike slabosti obnoć pozvoni na vrata jednog od adelaidskih rabina, uvjeren da će od njega dobiti zrnce pomoći i savjet, na što mu rabin odgovori: ‘’Znaš li ti koliko je sati? Koji je to način da zvoniš na moja vrata ovako kasno u noć?’’. Tako moj Ezra nije primio pomoć toga rabina kao niti njegov savjet, a ja sam pomislio kako ta osoba sa institutom rabina nema više nikakve veze. Međutim, mi smo preživjeli njihovu učenost i pobožnost.
odlomak iz knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
