POČECI RUSKE PISMENOSTI
Točni podaci o počecima ruske pismenosti nisu dovoljno pouzdano utvrđeni. U “Životopisu Konstantina Filozofa” (Ćirila) navodi se, da je Ćiril za vrijeme svoga boravka u Hersonesu na Krimu ondje pronašao evanđelje i psaltir pisan “ruskim” pismenima, a upoznao je i čovjeka, koji je tim jezikom govorio pa je od njega naučio taj jezik tj. ruski. Iz toga bi proizilazilo, da je pismenost na ruskom jeziku postojala i prije Ćirilova slavenskog alfabeta što ga je on uoči svoga puta u Moravsku 862. godine sastavio. Iz tekstova ljetopisa poznato je kako su ruski ugovori sa Bizantom u X stoljeću bili pisani na grčkom i na ruskom jeziku i čitav niz drugih podataka svjedoči o razvijenoj ruskoj pismenosti u prvoj polovici X stoljeća.
Tako je 1549. godine pronađen u Gnezdovu blizu Smolenska (Gnezdovski kurgan) komad glinene posude iz prve četvrti X stoljeća na kojem je bio sačuvan natpis na ruskom jeziku ispisan pismenima, koja su nalik na makedonsko-bugarsku ćirilicu iz početka X stoljeća. Makedonski pisac Črnorizac Hrabar, koji je krajem IX stoljeća i u početku X u vrijeme cara Simeona od 893. do 927. napisao svoje polemičko djelo “O pismenima” svjedoči, da su Slaveni prije pokrštenja imali vlastiti sistem pisanih znakova, a onda su Slaveni dobili svoje apostole Ćirila i Metoda, Konstantin-Ćiril sastavio je Slavenima alfabet od 38 slova, jedna prema grčkim pismenima, a druga prema potrebama slavenskih riječi.
Doba upotrebe slavenskih crta i rezova, dakle, pripada vremenu prije sredine IX stoljeća. Vrijeme nesistematskog primjenjivanja grčkih i latinskih slova nakon prihvaćanja kršćanstva, a prije Ćirilova djelovanja je vrijeme između Askoldova pokrštenja i sredine X stoljeća nakon čega slijedi doba upotrebe pisma, koje je proizašlo iz Ćirilove azbuke. Prema tome Ćiril je bio samo izumitelj posebnog slavenskog alfabeta, glagoljice, a ne osnivač slavenske pismenosti. Poslije uvođenja kršćanstva u Rusiji pismenost je izvanredno ojačala, širile su se crkvene knjige na grčkom, makedonskom i bugarskom jeziku, prevodilo se i sa makedonsko-bugarskog i sa grčkog na ruski.
Osnovane su I prve škole....najstarija do danas sačuvana knjiga na ruskom jeziku je Ostromirovo evanđelje napisano u Kijevu 1056.-1057. za novgorodskog posadnika Ostromira. Najstariji poznati i sačuvani spomenik ruske originalne literature je “Poučenie k bratii” što ga je napisao novgorodski episkop Luka (1016.-1060.) i u tom kratkom spisu je dao zbirku moralnih propisa i uputa za svoju redovničku braću.
Kijevski mitropolit Ilarion sastavio je između 1037. i 1050. spis u pohvalu kneza Vladimira pod naslovom “Slovo o zakone i blagodati” prikazujući ga kao borca za pokrštenje Rusije, prosvjetitelja i vladara, koji se zalagao za političku i vjersku nezavisnost Rusije. Plodan pisac bio je i iguman kijevsko-pečorskog manastira, Feodosij. On je napisao nekoliko Pouka samostanskoj braći i nekoliko Poslanica knezu Izjaslavu. Među tim poslanicama ističe se “Poslanie o vere latynstej” iz 1069. kojom iguman poziva na obustavu svih veza sa katolicima imajući pred očima politički utjecaj, koji se na ruske zemlje širio iz susjedne Poljske.
Posebno mjesto u ruskoj srednjovjekovnoj proznoj literaturi ima najstarija ruska kronika “Poviest vremennyh let”. Nju je godine 1113. uskoro nakon smrti kijevskog velikog kneza Svjatopolka Izjaslavića sastavio Nestor, redovnik u Kijevsko-Pečorskom manastiru. To kroničarsko djelo nastalo je kao sinteza starijih, danas izgubljenih spisa, koji su sastavljani počevši od kraja X stoljeća u Kijevu i Novgorodu. Nestorovo djelo je kasnije po nalogu kneza Vladimira Monomaha, najprije preradio Silvestar, iguman Mihajlovo-Vidubickoga manastira 1116. godine, a zatim neki od ljudi bliskih novgorodskom knezu Mstislavu Vladimiroviću 1118. godine.
Ljetopisac Nestor napisao je, pored svoje Kronike, još i životopis prvih ruskih svetaca Borisa i Gljeba što ih je u borbi za vlast dao ubiti njihov brat Svjatopolk (kanonizirani 1071.). Isto je tako veliko značenje imao složeni zakonski zbornik “Ruska pravda”. Od njegovih sastavnih dijelova “Najstarija ruska Pravda” (Jaroslavova) nastala je 1036. u Novgorodu u vrijeme kada je Jaroslav dao Novgorođanima povelju o upravljanju i za kneza im postavio svoga sina Vladimira.
“Pravda Jaroslavića” je sastavljena 1072. kada su se poslije niza ustanaka u Kijevskoj Rusiji u razdoblju od 1068.-1071. Jaroslavovi sinovi sastali u Višgorodu i donijeli propise o kaznama za napadaje i ubojstva kneževskih ljudi. Treći dio “Ustav Vladimira Monomaha” nastao je iza ustanka pučana u Kijevu godine 1113., a sadrži propise o suzbijanju lihvarstva i tlačenja seljaka.
iz moje 31. knjige "RUSKA ZORA"
ISBN 978-953-8100-43-7
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
