MILIJUN RIJEČI
slika: digital artist
Milijun riječi je dovoljno,
da istini ne proturiječe,
da bijasmo nevini
poput rose u proljeću ranom,
u obrani smjeli i krepki
što je mijeh
kano vino slatko
i svaka riječ
kupica bez imena,
da iz toga mijeha
ispijem do kraja nektar
života moga
što je tugom iskovan
i svi moji druzi
istom mjerom da mjere
mrzlo Podunavlje
u kojem kamen i mrke stijene
bijahu meko uzglavlje,
dok konačno na kraju toga puta
što mnogima živote odluta,
a mnogima daje topla skuta,
ona ne padne na moje rame,
jer ona, zapravo,
bijaše čitav život moj,
ali istini ovoj
hrabrosti krutoj i neznanoj
kojoj pokoj treba dati
kao divljaku
što mu je u glavi mamurluk
od toga vina slatka
i meka uzglavlja
ne shvatih,
da svoj toj ludoriji je kraj.
