JEDNAKOST I LJUDSKA PRIRODA
U novije vrijeme ima dosta napisa o nejednakostima kao karakterističnim ljudskim osobinama pa se onda govori o matematičkim nejednakostima i one su jako popularne u novije vrijeme, a također se govori o nejednakosti anđela i da hijerarhiju anđela također treba pratiti i u ljudskome društvu. Navodno je i Marx govorio o nejednakosti ljudi, ali da je to neizbježno u prvim razvojima socijalističkog društva. Ukratko, danas je sve u znaku nejednakosti, nejednakosti u bogatstvu, promociji, ugledu, izgledu i to se prihvatilo kao jednu važnu socijalnu činjenicu.
Međutim, kada se pogleda razvoj filozofije, onda se vidi kako je osnovna filozofska ideja koja se pojavljuje bez obzira na vrijeme i socijalni poredak upravo ideja o jednakosti ljudi i ta se ideja pojavljuje podjednako u antici na primjer kod Platona kao i u renesansi kod Campanele ili kod najranijih social utopista kao na primjer Morusa, a onda je proslijeđena dalje do osnivača moderne filozofije kakav je na primjer bio Descartes.
Kod Descartesa lijepo stoji u njegovim najvažnijim knjigama, da su svi ljudi po prirodi jednaki, samo je razlika u ljudima na koji način koriste svoj razum i um. Zato on donosi pravila i metodu ispravnoga mišljenja kako se ne bi lutalo niti u znanostima niti u realnom životu. Ovaj je fundamentalni filozofski stav bio vodiljom u cjelokupnoj novovjekovnoj znanosti i filozofiji i od onda postoji kao temelj svakog civiliziranog odnošenja. Pa onda kada se gleda osnovna fundamentalna ideja socijalizma, onda se vidi kako je ideja jednakosti ljudi, jednakosti i bratstva ljudi kamen međaš čitave ideologije socijalizma i ta je ideja kod nas vladala nekoliko decenija, kod Rusa ona je vladala nekoliko decenija dulje, dok na koncu nisu na scenu stupili teoretičari koji su stjecajem novih povijesnih okolnosti odbacili ideju jednakosti među ljudima kao onu koja nije ‘’primjerena ljudskoj prirodi’’ kao što je to jednom izjavio Muradif Kulenović na predavanju u psihijatrijskoj bolnici Vrapče, jer tobože da je ta njegova psihijatrija jako dobro znala što je to ‘’ljudska priroda’’.
Ima nekoliko jako značajnih teoretičara, posebno u Britaniji koji su se zanimali za karakter tzv. ljudske prirode počevši od Hobesa, koji se time bavio u svojem radu Levijatan, do na primjer Darwina koji svakako stoji na toj razvojnoj liniji od Hobesa do Dawkinsa koji vjerno danas formulira najznačajnije teze suvremene sociobiologije. Osnovna temeljna postavka ove filozofije je, da su ljudi po prirodi sebične jedinke koji su uz to i nasilni, agresivni koje u ljudskom društvu vode brutalne sile nasilja, da je rat prirodno stanje čovječanstva, a da je rat svih protiv svih temelj suvremene civilizacije i suvremenog socijalnog poretka, da su ljudi nepopravljivo nejednaki na slobodnom tržištu u kojem uspijevaju samo najjači, da slabima prijeti odumiranje i smrt u toj konkurentskoj borbi u kojoj preživljavaju samo najjači, da ti pojedinci jedini i prokreiraju za razliku od slabih individua koji su ‘’volovi’’ u društvu u kojem se najviše cijeni novac, osobno bogaćenje, rat, zavist i informacije.
Pa mi sada vidimo kakva je ta ‘’ljudska priroda’’ i kako su nas psihijatri u Hrvatskoj doživljavali u našim nastojanjima, da budemo korisni članovi ljudske zajednice, mi shizofrenici za njih smo bili i još uvijek smo samo nešto kao čovjekoliki majmuni koji još jedino mogu dobro poslužiti u biološkim istraživanjima i onda dobijemo bananu za nagradu. Međutim, mora se priznati kako i ljudi sami snose odgovornost, da ih se tako razumijeva i da im se tako pristupa.
Naravno, mi smo podjednako altruistični kao što smo i sebični i ja mislim kako treba istaknuti te pozitivne crte ljudske prirode, jer svakako je istina, da i one postoje. Pa onda postoji cijela sfera ljudskog života koja računa na nesebična zalaganja kao što je to ljubav, obitelj, zajednica, crkva. Prema tome ne možemo se složiti, da su nejednakosti osnovne ljudske karakteristike, jer uostalom da je drugačije, mi ne bismo niti postojali samljeveni u žrvnju prirodnog stanja kao stanja neobuzdanih nagona, sile i nekontrolirane strasti i onda postoji svakako Commonwealth ili država koja osigurava mir i opstanak članova društva i zato je Hobes zove ‘’majkom mira’’.
