O ONIM ZEMLJAMA, KOJE SE NAZIVAJU “REGIJOM ZIMSKE TAME”
Iza najudaljenijeg dijela teritorije Tatara otkud dolazi koža o kojoj smo već govorili, postoji druga regija, koja se proteže skoro do granica sjevera i koja se zove “regija zimske tame”, jer je tijekom većine zime sunce nevidljivo i svijetlost je kao da je riječ o sumraku dana kad možemo reći, da vidimo i također, da ne vidimo.
Ljudi u ovoj zemlji su dobro građeni i visoki, ali su blijedog tena,ujedinjeni su pod upravom kralja ili princa i žive bez utvrđenog zakona ili pravila kao životinje, njihov intelekt je budalast te imaju izraz grubosti, a Tatari često idu u pljačkaške ekspedicije protiv ovog naroda i plajčkaju njihovu stoku i robu pa zato koriste one mjesece kad prevladava tama, a budući su nesigurni kojim pravcem se oni moraju vratiti kućama sa svojim plijenom oni, da ne bi išli pogrešnim putom, jašu kobile koje imaju mladu ždrebad i ovu ždrebad ostave iza sebe.
Kad je njihov posao mraka upotpunjen i kad se oni hoće vratiti u područje svjetlosti, polože uzde na vratove svojih kobila i dopuste im, da imaju njihov vlastiti smjer, a one vođene materinskim instinktom prave svoj put direktno do mjesta gdje je ostavljena njihova ždrebad.
Stanovnici ove regije uzimaju prednosti ljetne sezone kad uživaju kontinuiranu dnavnu svjetlost kako bi ulovili brojne hermeline, kune i pse kao i ostale životnje te vrste, čija su krzna najfinija i konzekventno tome najvrijednija, nego ona koja se mogu naći u područjima naseljenim Tatarima, a tijekom ljeta ovi ljudi nose svoja krzna u susjedne zemlje gdje ih predstavljaju na najbolji mogući način i primjreno onome što sam već rekao neki od njih se transportiraju čak i dalje od Rusije o kojoj ćemo govoriti u ovom zaključnom dijelu našeg rada.
iz moje knjige "PUTOVANJA MARCA POLA - 3. DIO" - prijevodi
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
