"CRVENI KOKOT" - izašla je moja nova knjiga

30.01.2017.



"Nova knjiga na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Drago nam je da vas možemo obavijestiti da je na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

objavljena još jedna nova digitalna knjiga.

Digitalnu knjigu

"CRVENI KOKOT", Zlatana Gavrilovića Kovača,

predstavit ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:

>''OSVRT NA KNJIGU "CRVENI KOKOT" - dr. Zlatana Gavrilovića Kovača

Skidamo svi svoj "sedmi veo", ali ne do kraja, jer se svi kad-tad moramo početi suočavati sa svojom santom leda i ne možemo staviti taj crni prsten na svoju ruku, moramo to drugačije napraviti, ali odabiremo ponekad najgoru opciju - destrukciju i autodestrukciju.

Znamo, da postoje ljudi koji nam pomažu u lišavanju ovog tereta, znamo da će duša naše duše to učiniti, jer jedino nam je ona vjerna - naša duša, koja tihim cvrkutom briše tamnu tamu i ovaj raskol u nama pretvara u most do nas samih.

Na teži način uvijek dobivamo život, na onaj surov i težak način učimo sebe o sebi i onda kad svoje tijelo darujemo Zemlji, znamo, neće biti uzalud.

Možemo reći, da smo pogledali iza zrcala, suočili smo se sa svojim demonom u sebi i pozdravili ga opraštajući mu što smo mu dopustili, da nas zavede.

Otkrivajući svoje pravo lice, skidajući veo po veo tamnog sjaja, u svakoj konturi lica vidimo plavo nebo, u svakom velu vidimo šansu za izlazak sa mračnog dna ponora.

Ta istina, koju oblačimo kao odjeću duše, uvijek nas spasi od nas samih, jer se uvijek trebamo suočiti prvo sa sobom, kad se suočimo sa sobom, sve drugo će se izbalansirati samo od sebe, jer jedino sebi ne možemo lagati, jedino sebe ne možemo poricati, jedino sebe ne možemo skrivati - od sebe samih.

Kad bismo to učinili, mi onda nismo mi, onda nemamo sebe i tad je život bez smisla. Sa radošću i tugom pozdravljamo ovo zrcalo života, koje nam pokazuje taj tren - nas onakve kakvi nikad više ne želimo biti.
Zato, krenimo na taj put, put bez povratka, na "put bijelih oblaka", jer "samo zrelo voće pada na zemlju"..."

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 10.1.2017.


Onako usput ćemo spomenuti da je knjiga "Crveni kokot ", Zlatana Gavrilovića Kovača, dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:


http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju sa tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu


http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav,

Uredništvo portala


http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Kontakt:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40 "






http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=130085



KRUH

29.01.2017.



sjedinjeni u jedinstvu
u nesavršenosti čina
uz mirise
tek ispečenog kruha
kroz zoru
kroz vlažnost usana
uz vonj znoja
u mekoti
na jagodicama mojih prstiju
ti uvijena
snena

CHRISTOPHER COLUMBO

28.01.2017.




slika: digital artist

nema nikakve sumnje, da je ova moja poezija nastala pod impresijom veličine i dubine Miroslava Krleže koji u “Legendama” ima dramu o Kristoforu Kolumbu. Njega je posada prikovala za jarbol kada je otkrila Novi svijet i izgleda, da je ljudska sudbina svagda takva kada gledamo na Nova kopna i kad nas vješti moreplovci vode nepoznatim beskrajima. Onda svagda završi cijela ta priča prilično tragično

Evo, ljudi moje, istine,
tako ti Boga Svedržitelja,
pribijate me o moj jarbol,
jer sam vas vodio u Novo
vas robove, mornare
i admiralsku falangu
ne vjerujući da vodim gusare
koji misle da je ovo Novo
samo plijen.

Dobri ljudi, evo moje istine,
da su u ovim morima
nove struje i novi kurenti
koji se ne vraćaju
u sitne ljudske zavisti i gluposti,
ali sada znadem da je to nemoguće
ljudi dobri, evo,
ovdje su nove zvjezdane konstelacije,
ovdje su novi vjetrovi
to nije više ono isto kopno
koje smo napustili pri odlasku,
mi ostvarujemo san,
Novo kopno
mi ne pretvaramo san u laž,
mi ne pretvaramo san u obmanu,
u preživjele svetinje
u neku krilatu lađu,
naš je brod čvrst,
jedra su snažna
naši jarboli su kao planine
naše domovine,
blago onima koji tuguju,
jer će se utješiti,
blago onima krotkima,
jer će zemlju baštiniti,
blago onima žednima i gladnima pravednosti,
jer će se nasititi,
blago milosrdnicima,
jer će postići milosrđe,
blago onima koja su čista srca,
jer će Boga gledati,
blago mirotvorcima,
jer će se zvati sinovi Božji,
blago progonjenima zbog pravednosti,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko,
blago sužnju Božjemu
koji je ljudima otkrio Novi svijet,
jer je njegovo carstvo nebesko.

Krenimo,
sada krenimo,
ja u smrt,
a vi dalje kroz život
tko ide boljim putem,
to nitko ne zna,
jedino Bog!




HVALA...

25.01.2017.


DNEVI GORČINE II

24.01.2017.


Image and video hosting by TinyPic

Svijet je ovaj snoviđenje teško,
zla je sudba ljude okovala,
život nam je gorak posto’
rat je smislom svijet uredio
kao vladar silan i mlad
kojemu je na djelu nemar.

Što god tko uradi,
sebi uradi,
tko god sebi uradi,
drugome daje.

Svatko svoje breme nosi,
o tuđemu nikako ne haje,
svakoga se opterećuje premnogo,
u njegovu korist je zlo koje čini,
a na štetu dobro koje uradi,
konat je na kraju
beznađe u koje svijet upade,
tovare na nas breme
koje ne možemo podnijeti,
stavlja nam se u dužnost
ono što ne možemo nositi.

O, Oče Kronide, ti nisi ovo uzalud stvorio,
darovao si nas blagom neizmjernim
i dao si nam obličje i lijepe likove.

Što da činim usljed ove nevolje slijepe?

San je čovjeku izlaz iz tmine,
san se od jave razlikovati ne smije
gorki su nam maslinovi listovi,
dok su starom jarcu prijatni,
ono što je slatko,
izgleda čas slatko, čas gorko,
gorčina nam je duše zatrovala,
gorko se sa bijedom miješa.

Rat je danak svoj sakupio,
nitko ne prepoznaje lice milo,
u svijetu gdje ratuju dnevi sa noćima,
nitko nije više sebi dovoljan,
sve se svijet sa vikom okreće,
a tama dnevi pokreće.


STARA KANCONA

22.01.2017.


Image and video hosting by TinyPic

Napisat ću ti pismu,
o, draga, o moru plavom
i tvom pogledu što sluti visine,
jer ti si kano galeb bili što baš ovoga časa
nježno kliznu na ogradu mosta i kričeć' klikće:
"Ljubim, ljubljah, a tija bi još više".

Ovo su stare kancone, o draga,
što namrije nam povist draga i časna
što danas tek kao neki teški san
prikuje nas za posteju drvenu i tvrdu
i tvrde okove i lance teške
i svo breme stege proklete
na vrat naš, pesti naše
i čanke naše prikuje za svagda
kao da čovječji rod nismo,
nego tek zvijeri bijesne,
što pjene, divljaju i urliču,
a negdje duboko u sebi ćute:
"ja cili san od iluzija satkan,
kano čipka sarena i zlatna
što morske zvizde na jastuke meće".

Napist ću ti pismu,
o, draga, o morima dalekim
i galebima ća pred jugo nemirno klikću
dok gusti oblaci i tama nebom horizont
kao neprozirnim velom prekri,
zar bi gospodstvo,
poput laži i licemjerja
još i banalno tilo biti
i kao da sluti,
da san naš svagdanji
kao kruh naš svagdanji
san naš sanak mirno sniva.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64373

SLUČAJ NAŠEG HOUSING TRUSTA

18.01.2017.

Biti stanar našega Housing Trusta u Adelaideu znači, da ste u neku ruku stanar države u kojoj živite.
Mi smo u Hrvatskoj imali ovakav način življena pod imenom "stanarskog prava" gdje je stanar unekoliko bio "vlasnik" stana ali je državi davao neke novčane koncesije.

Isto ili slično je, ukoliko ste stanar Housing Trusta, ali i nekih drugih stanarskih institucija kojih u Australiji ima dosta.

Pravilo je, da se stanovi obilaze svakih dvije godine i tada se sačinjava izvještaj o stanju stana i odnosi li se stanar odgovorno prema državnoj imovini.

U preoteklih deceniju i pol i više nikada nisam imao problema sa komisijama Housing Trusta sve do nedavno kada jedan od njegovih “oficira” odluči, da bi valjalo u mom slučaju stvari malo temeljitije razvidjeti.
Koji su razlozi njega naveli da "stvari malo temeljitije razvidi", meni nikada nisu postali jasni, ali sa vremenom se dogodi, da taj čovjek postane strahovito dosadnim.

Tako je on smatrao, da kao dokazni materijal o mojoj nebrizi treba biti jedna stara krpa u kuhinji koja je nesprrtno ležala na podu pa ju je snimio fotografskim aparatom, isto kao sto je snimio moju WC školjku, jer tobože nije na razini čistoće predviđene Housing Trustom.
Dobro da nije snimio i moj shit.

I nakon par dana dobijem ja obavijest o njegovoj ponovnoj inspekciji, ali kada primjetim, da on kasni, ja odem do trgavine, jer ne imadoh volje ga sačekivati kako to njemu padne na pamet i kada se vratim, primjetim da je on otključao vrata moga stana i ostavio na podu poruku o svom ponovnom dolasku.

Može li netko zamisliti tu drskost, da radnik Housing Trusta daje sebi toliku slobodu pa da zloupotrebljava ovlasti institucije nenajavljeno upadajući u stanove stanara?!

Čovjek ne može vjerovati, ja nisam mogao vjerovati?!

Znate zašto je to moguće u Australiji?
Zato što u Australiji ima budalastih ljudi koji misle, da je migracija njihovo privatno vlasništvo i da sa njom mogu raditi što im padne na pamet.

Da čovjek pukne od smijeha!

Kasnije sam dobio novog housing menagera!!!!


priča iz knjige "RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE"

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php



POEMA O TOME KAKO SAM USPIJA U STRANOME SVITU

16.01.2017.


slika: nepoznati autor sa interneta

tija san napisat
kako san uspija u stranome svitu
jerbo sada mogu štampat zbirku
a prvo sam bija
ka četnik ocinjen
jerbo svima čudno bijaše
moje ime
a onda san radija
ka novinar na sva radija
pa su me mnogi čuli
i rekli da bi možda kakvu
korist stekli
pa san tako posta terorista
jerbo mi je koža crna
a onda san se da na pisanje
pa san pisa i pisa
i konačno ispisa
najveću glupost ovoga svita

sada čekam da me neke žene prime
kako bi moga štampat svoje ime
i svoje nove zbirke
a korist će biti milijunska
jer je takva tema
koja svima treba
tako da ja sada od mame
svake noćce poljupce
na svoje uzižem obraze

PRONAŠAO SAM MALO SRCE

11.01.2017.


Image and video hosting by TinyPic

imao sam jedno malo srebrno srce,
koje sam zagubio
i to je srce bilo zagubljeno dugo,
jako dugo
pa sam mislio
da je i moj život
kao balon pukao,
ali sam se prevario,
jer sam danas srce pronašao
usisao sam ga usisavačem,
dok sam čistio oko stare strunjače
i na koncu,
pronađoh ga u smeću,
u usisavaču
pa ga pospremih na staro mjesto,
na komodu
među crvenim školjkama





MOJ SUSJED BILL

10.01.2017.


Image and video hosting by TinyPic
slika: internet

Moj susjed Bill bijaše čovjek već priličnih godina, omanjeg rasta, crvena lica, tanak i lijepih prepredinih očiju.

Nekada za svoje mladosti on je služio u britanskoj vojci, a onda se povukao i ja ga zatekoh kao jednog od stanara našega Housing Trusta zajedno sa svojom bolesnom ženom sa Fijia.

Taj je susjed Bill inače bio zadužen od strane policije, da vrši nadzor nad našim naseljem, da obilazi starije stanare, da nadgleda mlađe...i uopće Bill se činio jako konstruktivnim čovjekom.

U njegovom stanu sve bijaše skladno i lijepo uređeno sa mnoštvom ornamenata, a u backyardu uzgajaše breskve i vinovu lozu.

Znao sam dobiti od Billa jako lijepe savjete, ali i pomoć kada je to trebalo, do dana kada naši odnosi zahladiše, zahvaljujući grožđu koje se spuštalo sa njegove loze na ulicu.

Postoji nepisano pravilo u Australiji, da je moguće služiti se plodovima stabala u privatnom posjedu, ukoliko plodovi ili grane prelaze ogradu pa padaju na ulicu.

U protivnom taj isti zakon dozvoljava, da čovjeka i ubijete iz vatrenog oružja, ukoliko netko krade voće sa stabala ili upada u tuđa dvorišta.

Po ovom britanskom zakonu prema kojem je privatno vlasništvo svetinja, pola Pilara iz Dubrovnika bilo bi sahranjeno na Boninovu, jer je općenito poznato, da pilarska djeca idu u "krađu voća" sa prvim danima jeseni i ta navada Pilara tvori jedno od najljepših doživljaja naše djece iz Dubrovnika.

Elem, jedne jeseni otkrijem ja tu Billovu lozu, koja je velikim granama prelazila njegovu ogradu, a isto tako davaše veliki slatki tamni grozd.

I stanem ja oko podneva brati te grozdove i baš mi bijahu nadopuna u mojoj dijeti kada primjetim da nešto šuška u Billovom dvorištu.

A kako sam sa sobom nosio par starih cipela, to se ja dosjetim pa stavim veliki grozd u jednu od njih pa nastavim tobože hodati prema kući, kad iza jednoga zavoja naglo na mene nasrne taj isti susjed držeći u desnoj ruci cijev za vodu: "Cactha!!!" što je vjerojatno trebalo značiti da me uhvatio na djelu: "A, moj Bille, kako ste, što ima novoga" uzvratim ja, "što će vam pobogu ta cijev za vodu?!" upitah ga tobože zbunjen njegovim nastupom.

A on stane gledati gdje je grožđe pa kada vidi, da ja nosim samo stare cipele, to se smekša pa progunđa nešto i ponovno se vrati u svoje dvorište.

A ja mirno nastavim dalje i kada dođoh kući do sita se najedem crnoga grožđa.

I tako prođe to popodne.


odlomak iz knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php

ZLATAN NA WIKIPEDIJI :)

09.01.2017.






https://hr.wikipedia.org/wiki/Suradnik:Zlatan_Gavrilovi%C4%87_Kova%C4%8D



KLIKNUTI LINK ISPOD SLIKE I SVE SE VIDI sretanwink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.