PROFESOR PSIHO T

Kažu da Bog otvori prozor, ako je zatvorio vrata. Vjerujem da tražiti pomoć od boga djeluje isto kao i tražiti je od prijatelja. Sve zavisi koliko je sposoban i moćan i koliko je želje da nam pomogne. Svakako je bitno da je prisutan i blizu kad nam zatreba, Da bi nam bio na dohvat ruke moramo ga često kontaktirati, zvati i kad nam ne treba nudeći mu svoju vjernost, ljubav i još neke sitnice koje ni njemu ne trebaju. Jedan prijatelj kojem sam bio i vjenčani kum još davno mi je rekao kad sam tražio nekakvu uslugu meni jako važnu; Pa to se podrazumjeva, Bog je na nebu, a kum je na zemlji. Nije se promjenio za svo ovo vrijeme, iako nas je život i posao malo udaljio i ne viđamo se tako često. Ostao je isti i kad ga nazovem nači će vremena i doći za bilo što, bilo kad. Dobar izbor, neko bi rekao.
Neke baš ne upotrebljive uzrečice urezao sam u pamćenje;
Bog ti platio
Bog će ti vratiti
Bog te vidio
Bog če ti suditi
Vidjet češ ti svoga Boga
Bog sve vidi
Za mene nema boga
Bogumili, a ni vragu nisu mrski
Jeba te

Primjetio sam da su ljudi nebrojeno puta nacrtali i oslikali anđele, svetice i svece, đavole, lucifere i vještice.Možda zato što su nešto dobro i tako zlo mogli lakše zamisliti nego nešto što nema oblik. Vjerujemo da postoji sa svim svojim manama i nedostatcima po uzoru i naličju čovjeku, ali mu ne možemo pljunuti u facu kad nas iznevjeri ili zajebe.
Nikakav sam vjernik. Ipak kad mi loše ide ili nikako, pomislim.. Da li je to zato što slabo idem u crkvu, ne kontaktiram ga često i općenito sam nevjernik i gad koji se sjeti Boga samo kad mu je loše i teško te nema u datom trenutku bolje riješenje, a onda opet kažem; ko ga jebe riješit ču to sam kao i do sada.

Ljudi koji vjeruju,sretniji su, duševno zdraviji i njihova sredina stabilnija, pa čak i financijski bolje stoje od onih drugih. To ne isključuje dobar život u izobilju; lopova, varalica, perverznjaka, demagoga, političara i ostalih parazita u društvu. Zato ipak, za sve nas nevjernike,šaljem ovu poruku u nebo;
BOŽE POMOZI!!!

Opet sam izgubio mobitel.. Srušio mi se Winamp za mjuzu. Marin je kod brata u Zagrebu pa mi nema ko popraviti kvarove i što je najgore od svega Mama 44 se više ne javlja, očito se ljuti, ali tako mi i treba kada djelim bakine beskorisne savijete i guram nos gdje ne treba. Jako mi je žao. Ako ko nađe moj mobitel neka sve zadrži, samo jojstik neka vrati jer bez njega nemam orijentaciju za lijevo, desno, gore i dolje i sve mi ispada iz ruku. Što još može da se dogodi da mi sjebe dan do kraja? Nadam se da neće stići jer fali oko sat vremena do konca ovoga. Dao bog da sam ga preskočio. Promjenio sam pipu i ventil u kupatilu, napravio poplavu i okupao se obučen, sve da bih odagnao ružne misli i zaokupio se nečim drugim,...Zaboravio. Pomješao sam toplu i hladnu vodu i ne mogu više da ih razdvojim. Vodo- instalateri lijepe naše; pomozite!!!!

Sreća je kao i stari kurac, ide te samo ako upravljaš rukom

Sve sam imo,
Ništa više nemam.
Profit pada
Čak i kada drijemam.

Ostavit ču
Njivu i livadu,
Ljenčariti
Preko svaku mjeru.

Putovat ču
Samo na baciklo,
Voziti se i
Tamo i amo.

Tražiti ću veću, manju
Dok ne nađem dlaku.
Svakom poslu naću manu,
Kopajući sretan po kontejneru.

Vozeći se lokalnom prugom Zagreb - Sisak sa prekrasnim i dugim pogledima na exterijer, jer na svakoj stanici organizator puta "HŽ" omogučit če vam bar 20 minuta razgledavanja grmlja i nezaboravan pogled na ostale tračnice... Kondukter će vas bar tri puta pitati jeste li platili voznu kartu, na što će te vi odgovoriti da imate mjesečnu. Nečete ga zbuniti niti ga se riješiti tako lako jer će pitati da li je cvikana. O da više puta, reči će te,.. Da bi nasmijali putnike do sebe sa isto tako istančanim smislom za prizeman humor došlepan sa dalekih istočnih zemalja.
Hočete li molim vas pokazati kartu. E tad mi pukne film na digitalcu...
Pa što me onda jebeš sa cvikanjem i ostalim blesavim pod pitanjima? Mogao si odmah tražiti kartu. Evo ti jebena karta, pa mi je sutra vrati ionako češ je opet tražiti. Na to će on proći nekakvim senzorom tipa "Nikad mješovitom robom" koji gotovo nikada neće zapištati nakon indentifikacije. Vrača mi izmučenu kartu..
Ne i ne, sada si me razbudio, prekino me u čitanju METRO-EXPRESA i slušanju Obiteljskog radija, pa je red da je dobro provjeriš u kompjuteru, pregledaš datume, iscvikaš je više puta i naplatiš mi rezervaciju jer sjedim.
Sa smiješkom će otići, jer je očito da ga zajebavam, a vlak će i dalje stajati u Miočinovićima.

Kume, pa ti spavaš? I to sad kad je naj napetije. Baš smo se odljepili od stanice i na tren sam vidio prekrasan polu osušeni žbun, na kojem je kakala roda ili slavuj, a možda i nekakav vodozemac. Bilo je dosta udaljeno, a optika i nije baš najbolja, kroz ove usrane prozore.

Ja sam ti kume popio dve tri one moje, prepečenice, pa mi se nekako prispavalo.

Znaš li ti moj kume, da su ti te "dvije tri" ubile više tisuća sivih stanica u mozgu. Nisam odolio da ne spomenem, kao apstinent i osoba od struke..

Ma boli me kurac za stanice, ionako na svakoj stojimo.

Kad sam došao u Popovaču prvo su me dojmila ta divna brda i brežuljci zasuti lozom i po kojom vočkom. Tu ljudi imaju jake listove i mišičave butine da bi se mogli pentrati uz brdo. Niz brdo se fino skotrljaju i usput naberu jabuka, krušaka ,smokava,izabele i tuduma te tako natovareni lepršavo odu na domaču pivu koju kupe u prvoj trgovini do svoga doma. Interesantno ali niko koga sam upoznao od domaćih ne pije svoje vino. Bačvu svoga vina bi mijenjali za pivu. Valjda znaju šta i kako rade? Da bi bolje svatili mentalni sklop ovih žitelja, morate jedan dio svoga promašenog i usranog života provesti u ludnici koja je znamenita atrakcija ovog predivnog reljefnog kraja. Tu nećete nikoga sresti i upoznati, a da vam ne kaže; Da,da i meni u ludari radi strina, ujna, brat od tetke ili osobno ja. Dakle potegao sam neke veze, a i sticajem ružnih okolnosti, u prijemnoj kancelariji gledao sam u monitor sa stražnje strane, iza kojeg je bila jedna osoba. Po glasu bih rekao, slabijeg spola, jer ju nisam vidio i postavljala vrlo škakljiva pa čak i neugodna pitanja....

Ime prezime i dob?
Zašto ste došli i da li svojom voljom?
Kako se to dogodilo?
Da li krivite sebe i utjecaj alkohola na dotične događaje?
Pijete li previše,umjereno ili malo?
Tresu li vam se ruke dok ne liknete jednu ujutro na tašte?
Da li ste agresivni u piću?
Tučete li ženu, djecu ili samo koga stignete?
Imate li opčenito osječaj nepravde?
Idem li vam ja sada na živce?

U prvi mah sam na sva pitanja mislio odgovoriti sa DA ili NE, ali nisam na sudu pa neće valjda odgovore upotrijebiti protiv mene? Pa ovo je bolnica. Oni tu pomažu ljudima.... Razmišljao sam ja u svojoj naivnosti.
Razgovor na bazi ja pitam ti daješ odgovor i boli me za to kurac,.. Potrajao je dobrih pola sata.
Ovih deset pikantnih pitanjaca koliko se sjećam, odradio sam otprilike ovako;

Profesort. 38.
Uputio me moj liječnik, dobrovoljno me zajebo.
Pukla je guma, a tri pive pokazale su da ih je tri bilo previše.
Da,Da,da,da,da
Pijem jer volim, jer ima mnogo stvari....
Ne pijem prije 18h.
Ne, ja sam muzičar.
Ne, ja sam slab na slabije od sebe.
Da, svakog 15-tog
Da, ali to je obostrana simpatija zar ne?

Eto ovo je bilo iskreno iako nisam rekao sve,.. ali jednom ću morati izbaciti to iz sebe i možda potrebu da više pišem izgubim. Vrijeme je neumitno. Nažalost ne lijeći,..Samo nam daje duže intervale između zbilje i zaborava.

Danas sam jadan. Što može loš dan učiniti još gorim, nego vesela pjesma o tužnoj izgubljenoj ljubavi.

SANELA

Kad uđem u sobu
I poželim da se kližem
Po parketu, prozoru, staklu
Tražim te u čaši
Ne bih li te sreo
Bilo tužnu, sretnu
Ili uplakanu

Ti, naravno si svuda
Al' dobro se skrivaš
Ne želiš mi pomoći ni malo...
Iako me diraš

Ne mogu te naći
I kao i uvijek
Previše strasno
Van svih okvira
Porušenih sa'nja
Odlazi moja sreća
U šetnju...
Redovito pobijeđena.

Nasmijat ču se glasno
Neću biti uzor
U istome tonu
Razbiti ću čašu
I poći da spavam.
A sreću i tugu
Bacit ču...
Kroz prozor.

Bio sam u Lopati na Dugom otoku kad je nekakav brod uplovio na Telaščicu, a na brodu su bili; Mile-Daglas i Zineta. Tako su bar javili na na lokalnom radiu. Šjor i ja smo se uputili u Sali poradi šopinga, jer imaju veliki market u kojem sam čak našao bateriju za podvodni ribolov. Baterija je svjetlila do nekih pet metara dubine, a poslije ne znamo jer je, iz još ne ispitanih razloga potonula na dno. Šjor će mi i za to platiti kad se otrezni. Tada jače boli,... neko kaže. Obečao sam ga daviti pola sata i to kad počne kašljati. onda malo popustim stisak, pa ponovo. Svratili smo u Zaglav, gdje je jedina benzinska stanica na otoku, te kupili benzina, nafte, dezodoransa, narukvice za plivanje, vrata za Golfa i još nekoliko prijeko potrebnih sitnica. Prekrasno mjesto taj Zaglav! Kao i Zvjerinac on ima lučicu za manje brodiće i jedine su luke na otoku osim naravno Brbinja u kojem pristaje trajekt na sat i po vožnje od Zadra. Dakle iz Zaglava možete za dvijesto kuna otići u jednodnevni izlet na predivne "Kornate". Organizirano.
Vračajući se natrag u Soline, zastali smo kod ulaza u zaštičeni park "Telaščice" gdje je pored rampe sjedio mali čova i prodavao velike ulaznice. Zatrubili smo dva puta i produžili dalje.
Stali smo još samo da napravim par snimaka otoka Silbe sa nekoga brda i tu je već bilo 11 sati. Na kupanje idemo u Veli Rat gdje stoji i svijetli po noći svijetionik u kojeg je ubijeno dvijesta tisuća jaja koja su nekad korištena kao vezivno sredstvo.
Donijeli smo gajbu pive i 8 litara vina na plažu, a ostatak ekipe kad nas je ugledao, mogao je u suzama kuhati špagete, koje su bile od sreće što smo konačno došli i donijeli vrata za golfa i dezodorans.
Svi su bili samo u gačama, veseli i razigrani, pa sam ja uzeo dva štapa, odljepio nekoliko priljepaka sa kamena i zabacio što dalje mogu. Šta bude bit će!...

More je bilo mirno. Bonaca... Još uvjek sam čučao kraj štapova. Sumrak je odavno pao, a mali brodić sa tisuću lampiona sjao je na pučini. Nisam sto posto siguran ali Sa broda je neko mahao i mahao. Mislim da je to bila Zineta Catrin Jones, a ako već ne spava, vrag će ga znati, možda je i Mile.
Samo MORE zna......