Marketing
Opet ja u ludnici,pametujem
Kad sam došao u Popovaču prvo su me dojmila ta divna brda i brežuljci zasuti lozom i po kojom vočkom. Tu ljudi imaju jake listove i mišičave butine da bi se mogli pentrati uz brdo. Niz brdo se fino skotrljaju i usput naberu jabuka, krušaka ,smokava,izabele i tuduma te tako natovareni lepršavo odu na domaču pivu koju kupe u prvoj trgovini do svoga doma. Interesantno ali niko koga sam upoznao od domaćih ne pije svoje vino. Bačvu svoga vina bi mijenjali za pivu. Valjda znaju šta i kako rade? Da bi bolje svatili mentalni sklop ovih žitelja, morate jedan dio svoga promašenog i usranog života provesti u ludnici koja je znamenita atrakcija ovog predivnog reljefnog kraja. Tu nećete nikoga sresti i upoznati, a da vam ne kaže; 
Da,da i meni u ludari radi strina, ujna, brat od tetke ili osobno ja. Dakle potegao sam neke veze, a i sticajem ružnih okolnosti, u prijemnoj kancelariji gledao sam u monitor sa stražnje strane, iza kojeg je bila jedna osoba. Po glasu bih rekao, slabijeg spola, jer ju nisam vidio i postavljala vrlo škakljiva pa čak i neugodna pitanja....
Ime prezime i dob?
Zašto ste došli i da li svojom voljom?
Kako se to dogodilo?
Da li krivite sebe i utjecaj alkohola na dotične događaje?
Pijete li previše,umjereno ili malo?
Tresu li vam se ruke dok ne liknete jednu ujutro na tašte?
Da li ste agresivni u piću?
Tučete li ženu, djecu ili samo koga stignete?
Imate li opčenito osječaj nepravde?
Idem li vam ja sada na živce?
U prvi mah sam na sva pitanja mislio odgovoriti sa DA ili NE, ali nisam na sudu pa neće valjda odgovore upotrijebiti protiv mene? Pa ovo je bolnica. Oni tu pomažu ljudima.... Razmišljao sam ja u svojoj naivnosti.
Razgovor na bazi ja pitam ti daješ odgovor i boli me za to kurac,.. Potrajao je dobrih pola sata.
Ovih deset pikantnih pitanjaca koliko se sjećam, odradio sam otprilike ovako;
Profesort. 38.
Uputio me moj liječnik, dobrovoljno me zajebo.
Pukla je guma, a tri pive pokazale su da ih je tri bilo previše.
Da,Da,da,da,da
Pijem jer volim, jer ima mnogo stvari....
Ne pijem prije 18h.
Ne, ja sam muzičar.
Ne, ja sam slab na slabije od sebe.
Da, svakog 15-tog
Da, ali to je obostrana simpatija zar ne?
Eto ovo je bilo iskreno iako nisam rekao sve,.. ali jednom ću morati izbaciti to iz sebe i možda potrebu da više pišem izgubim. Vrijeme je neumitno. Nažalost ne lijeći,..Samo nam daje duže intervale između zbilje i zaborava.
Post je objavljen 10.08.2006. u 22:13 sati.