Ajme.Ne znam što da ti kažem, a da me krivo ne shvatiš.Ja sam kao dijete jednostavno morala ići u crkvu.I, naravno, sve što moraš, a naročito kad si dijete i ne razumiješ postavljene dogme, odbija te. A onda je došao pubertet, adolescenija, bahatost tipa "ne vjerujem u ono što ne vidim"...da bi na kraju došla do zida, nepremostivog i nepreskočivog. I dobila priliku vratiti se tamo gdje sam počela. Na sreću, kod vrlo normalnog, nelicemjernog, jednostavno čovjeka, koji, eto, igorm sličaja nosi bijeli okovratnik.I onda sam shvatila da je Bog samo jedan ma kako se on zvao, posvjestila sam si da netko ima malo lakši, a netko malo teži put. Shvatila sam da kroza sve što mi se događa učim i jačam, a slušam svoj unutarnji glas, koji definitivno odnekud dolazi.E, sad, moglo bi se tu lamentirati, ali, ukratko, meni je lakše, bolje i podnošljivije sve ovo što se događa oko mene i meni.Da se razumijemo, ne volim farizeje i licemjere, rijetko idem u svoju župnu crkvu, što se kosi sa pravilima kršćanstva, ali imam svoju vjeru, imam ono svoje što me drži i zahvalna sam. Ponekad je teško biti zahvalan za loše stvari, ali sve ovisi o tome kako ih posložiš u glavi.Ponekad je teško shvatiti zašto je Bog postupio na neki način,ali onda znaš da imaš mogućnost izbora...Dogme su mi strane, fanatizam i tupljenje isto, ali čovjek jednostavno mora imati nešto na što će se osloniti kad mu je najteže.Pa, zar misliš da je tvoj kum postavljen tebi na put samo tako, sasvim slučajno? To je ono što su, nazovimo ih tako, mala Božja djela, a na nama je samo da ih prepoznamo...e, jesam te zadavila, a nisam htjela...samo sam ti htjela iznjeti svoje iskustvo i razmišljanje...jer mi je bilo užsno teško, a kad sam shvatila neke stvari, nekako mi je lakše...i htjela bi da svim ljudima bude lakše, da se ne muče i ne pate, da ih ne razdiru njihove vlastite misli i vrtnja u uvijek jednom te istom krugu ničega...jer uvijek postoji i nešto lijepo, bar na trenutak...pozdrav ti šaljem..:)
27.08.2006. (10:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama44
Ajme.Ne znam što da ti kažem, a da me krivo ne shvatiš.Ja sam kao dijete jednostavno morala ići u crkvu.I, naravno, sve što moraš, a naročito kad si dijete i ne razumiješ postavljene dogme, odbija te. A onda je došao pubertet, adolescenija, bahatost tipa "ne vjerujem u ono što ne vidim"...da bi na kraju došla do zida, nepremostivog i nepreskočivog. I dobila priliku vratiti se tamo gdje sam počela. Na sreću, kod vrlo normalnog, nelicemjernog, jednostavno čovjeka, koji, eto, igorm sličaja nosi bijeli okovratnik.I onda sam shvatila da je Bog samo jedan ma kako se on zvao, posvjestila sam si da netko ima malo lakši, a netko malo teži put. Shvatila sam da kroza sve što mi se događa učim i jačam, a slušam svoj unutarnji glas, koji definitivno odnekud dolazi.E, sad, moglo bi se tu lamentirati, ali, ukratko, meni je lakše, bolje i podnošljivije sve ovo što se događa oko mene i meni.Da se razumijemo, ne volim farizeje i licemjere, rijetko idem u svoju župnu crkvu, što se kosi sa pravilima kršćanstva, ali imam svoju vjeru, imam ono svoje što me drži i zahvalna sam. Ponekad je teško biti zahvalan za loše stvari, ali sve ovisi o tome kako ih posložiš u glavi.Ponekad je teško shvatiti zašto je Bog postupio na neki način,ali onda znaš da imaš mogućnost izbora...Dogme su mi strane, fanatizam i tupljenje isto, ali čovjek jednostavno mora imati nešto na što će se osloniti kad mu je najteže.Pa, zar misliš da je tvoj kum postavljen tebi na put samo tako, sasvim slučajno? To je ono što su, nazovimo ih tako, mala Božja djela, a na nama je samo da ih prepoznamo...e, jesam te zadavila, a nisam htjela...samo sam ti htjela iznjeti svoje iskustvo i razmišljanje...jer mi je bilo užsno teško, a kad sam shvatila neke stvari, nekako mi je lakše...i htjela bi da svim ljudima bude lakše, da se ne muče i ne pate, da ih ne razdiru njihove vlastite misli i vrtnja u uvijek jednom te istom krugu ničega...jer uvijek postoji i nešto lijepo, bar na trenutak...pozdrav ti šaljem..:)
27.08.2006. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady66
Hvala Ti na posjeti sladketajne....pozdrav i Tebi!!
31.08.2006. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tinilica
nekako ne vjerujem, zapravo, mislim da za sve što mi treba pomoć mogu sama... možda mi zapravo nema pomoći/spasa. tko zna????
02.09.2006. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama44
a zašto tebe nema?
03.09.2006. (07:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama44
Dobro je, tu je...:)) Pozdrav ti babljeljetni...!!
04.09.2006. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Giro#7
Dobar blog.
ja san iz solina=)
aj svari do mene
pozzz=)))
11.03.2007. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...