prirodna sila

https://blog.dnevnik.hr/prirodnasila

četvrtak, 27.11.2008.

disturbia

uvik je točna
i zašto je sad ne mogu
osjetiti?

svjesna san...
djeluje,
al na temelju
logike stvari..

ratio je bija njezina
posljedica, ne
uzrok

želin uzrokovati
osjećaj

bez njega san slipa
kraj zdravih očiju

šnjin san zdrava i kad izgleda
da san najranjivija

uspila san, opet..
al radi drugih
meni je taj uspjeh
mlak..
bljutav..
blid..

oću
osjećaj
sebe
nazad...

- 23:16 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

nepokolebljiva vjera

kretala bi se...
konstantno...
jer kad stanem
k'o da me nešto
stisne...

zar bježim od sebe?

to je nešto što je u
samom startu
krivo...

osvrnula sam se...
podigla pogled...
nasmiješila...

i rekla:
tu je...
samo ga dohvati
srcem...

mišlju
riječju
djelom...

Prvo je prvo...
bilo
i ostalo...

- 19:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.11.2008.

relativnost

značajka današnjice
koja nas često uhvati
nespremne

i iznenadi nanovo
iako smo to već
apsolvirali

zato,
UZMI da si najbolji
ionako je relativno...

- 16:08 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

intuicija

znati...
i prije nego se dogodi

viditi...
srcem punim ljubavi

moći...
napraviti nemoguće

to ću ja napraviti
bez treptaja
bez sumnje

jer je ona
savršena..
precizna..
MOJA...

- 17:08 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.11.2008.

što te ne ubije, ojača te...

Tražila sam poticaj
Ruku koja će me izvući
Krik koji će me probuditi
Iz sna koje se
Pretvorio u
Noćnu moru

I čula sam
"Da, sine. Hoćemo!"
I probudila se.

Jutro je bilo
Puno bistrine
Mirisa koji osvježavaju
Mudro sam promatrala
Ruke koje
Stvaraju

Večeras je srce
Nasmijano i otkucava
Glazbu stvaranja

- 19:37 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2008.

što to zapravo znači biti iskren?

Mislin da na ovo pitanje niko nema pravi/krivi odgovor..danas se iskrenost kroji po prilici, onako kako nekome odgovara u datoj situaciji..
I ja san odlučila biti potpuno iskrena sama sa sobon, pa i sa ljudima oko sebe..
I što san dobila?
Dobila san iskreni i direktni odgovor da se iskrenost ne cijeni i da je bolje lagati, bolje neke stvari zadržati za sebe i praviti se lud..
Iako san se u to uvjerila ja nebi prominila ono što san rekla ili učinila želeći biti iskrena..držin se toga jer u životu želin biti iskrena, koliko god je to moguće..

Dvoličnost je nešto što mi je najmrskije..
Ako san već nešto napravila, stojin iza toga..
Što dobivan stin da kažen da bi to prominila?
Nečiju naklonost?
Odobravanje?
Ili možda bolje odnose?

Dobivaš baš suprotno..osjećaj da izdaješ sam sebe, a to je nešto što ne more dobro završiti..

Sve što napravin, rečen, pokažen i daden je zato što želin dobro, za sebe i sve oko sebe..
Jer koliko god ljudi radili krive stvari, u njima ima nešto dobro..možda je sakriveno, ali ima ga..

Zato virujen da u svakon zlu ima nešto dobro, i obrnuto..
Samo je pitanje kako ćemo mi to viditi – ko loše ili ko dobro..

Biti iskren je znati da se moreš uzdignute glave boriti..
Bez straha..
Mirne duše..
I smirenog uma...

- 11:22 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2008.

pa što je stvarno tako jednostavno...

...izbaciti radost iz mene
osmijeh sa lica
sigurnost u pogledu
ljubav u srcu...

i ubaciti...
sumnju
nesigurnost
razočaranje?

zato triba ipak nešto više...
jače..
snažnije od mene..

moje volje i želje..

"...ja to mogu, ja to mogu..."
i slika vlakića koji se penje uz veliku i hladnu planinu...
i uspija je
..uspija :)))

- 23:10 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 07.11.2008.

1, 2 i 3 ...ili možda: 3, 2 i 1? sasvin svejedno...

Kad god želin rješiti neki problem, prepreku, prvo što napravin je da se priupitan: «Kako se osjećan?»...prava dijagnoza ili klasifikacija je pola rješenja...i onda se nađeš na mrtvoj točki kad skužiš da je poprilično teško skužiti i utvrditi KAKO se osjećaš sad...
Ja već tri dana pokušavan skužiti kako se osjećan...ni da se osjećan izrazito loše da mi se sve crni prid očima i da bespomoćno piljin u zid, ali opet...ni da se osjećan solidno dobro, zadovoljno, kreativno, poletno, mirno, nasmijano i veselo...
Negdi između san, u limbu :))

Kad utvrdin kako se osjećan, slijedeće što se zapitan je: «Zašto se tako osjećan? Odkud sve to?» Znan da se ne mogu dobro osjećati ako loše razmišljan i obrnuto..jer se to kosi zdravon razumu i logici stvari...to je slijedeći problem, jer ni ja ne mogu skužiti o čemu razmišljan..misli su mi tako neorganizirane i kaotične da fokusiranje na jednu iziskuje preveliki napor, a koncentracija nestane dok kažeš keks...

Treća stvar koju napravin je da se zapitan: «Što da napravin da se bolje osjećan? Da poboljšan momentalnu situaciju i da maksimalno iskoristin svoje mogućnosti i priliku?» Najčešće se fokusiran na prvu stvar koja mi padne na pamet ko rješenje koje najbrže, najjednostavnije i najlakše dovodi do rezultata koji oću...odma sad vidin kako bi to tribalo ići, korak po korak..pa sve do cilja...

To je shema koja je primjenjiva na svaku moguću situaciju, samo je bitno da se pravilno izvrši svaki od ta tri koraka i rezultat je točan ko urica...
Vrime je nebitno, stvarno je...jer je relativno, nemamo svi isti pojam vrimena potribnog da se nešto postigne, bitno je da vidimo krajnji rezultat tako jasno i zorno da nas preplavi taj osjećaj zadovoljstva i sriće...

Pokušavajaću materijalizirati svoju shemu (ne)uspjeha na bilo kojen području u životu, ja san zapravo napravila prvi korak – definirala da triban kreniti, opet...po neznan koji put, kreniti naprid, nastaviti di san stala..di je zapelo..
Zapravo, ja san tu shemu obrnila i napravila san ono što mi je prvo na pamet palo da bi se bolje osjećala – počela pisati...
Osvijestiti se..protresti glavon, digniti pogled čvrsto isprid sebe i reći: «Ja to mogu!»
Ko mi je ravan? Zašto bi neko drugi bija bolji od mene u bilo čemu? Ja san najbolja ako se osjećan najbolje sad i odma i ako skužin da san blagoslovljena..blagoslovljena ovin osjećajen brige, borbe, snage, aktivnosti i kretanja...
Kretanja naprid, u nove pobjede, ne gledajući nazad..samo naprid

Kako jedno mnoštvo slova, riči, rečenica koje samo napišeš..na papiru, u Wordu, na blogu..samo ih izgovoriš u nekon obliku..mogu dati ovoliko zadovoljstvo jednoj curi koja «misli» da je muču problemi sa četvrte godine faksa u obliku ispita koji je sad čeka, koji joj je ostaja?
«Muči» ću ja njih, ne oni mene...jer ću ja naći način da vidin smisao u tome što radin..
Zapravo, opet san ga našla...

PS

- 14:30 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.11.2008.

down..and up

znan kako je moguće da nešto u tren oka krene nizbrdo...i iako znan, svaki put nezaustavljivo krenen prema dnu, i tako tresnen guzicon o pod da mi odzvoni od guzice do glave...
i onda se opet dižen prema gori i ni mi jasno zašto san pala...
kako su me crne misli savladale? ko da je neko preslikaja sliku današnjih sivih, olovnih oblaka u moju psihu...u moje biće, i ono je počelo kišiti...teško i sporo, pokušavajući obrnuti proces, al ne idje...kad jednon krene, mora izaći...

i onda jednostavno stane..
stop...
pogled u prazno
glava lakša
misli bistrije,
a srce umireno...

mrak je paja, oblaci se više ne vidu iako su tu..

volila bi manje suosjećati i više misliti na sebe..
na to kako je bolje da se ne obaziren na nečije loše psihofizičko stanje, nego da jednostavno zamislin da je dobro, da je super...
od toga bi imaja puno više koristi nego da ja pojačavan njegovu tugu i bol..
da je duplan i pojačavan..

al na momenat se osjetin bespomoćno i zato poklenen
i suosjećan, al na krivi način...

a bolje je da uzmen knjigu i pokušan shvatiti kako se definira pravo građenja, koje ja koristi iman da to znan i položin taj ispit..

sad mi je lakše..iako ovo izgleda ko da je neko nabacija hrpu nepovezanin misli na papir, meni je lakše...
moć se vraća u misli, putuje kroz tilo i ispunja me...
ponovo...

PS

- 18:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 01.11.2008.

samo plivaj, plivaj..

Zašto je većini ljudi teško ostati sam sa sobon? Sa svojin mislima, u tišini...jer meni je, ne svaki put, al je..

Sad mi baš odgovara biti sama, bez pitanja na koja moran odgovoriti jer ako ne odgovoriš onda se odma nameće daljnje pitanje: što ti je? Eli sve u redu? Ni da sam sebi ne postavljaš i još više pitanja nego što bi ti ih neko drugi postavija, ali to su više retorička pitanja..na ta pitanja ne moraš odma odgovoriti jer znaš da je bitno jedino da na vrime odgovoriš..onda kad ih naglas postaviš..ne prije..

A uopće ni u tome stvar..ne znači da je loše..
Znan da svi od mene očekuju da san uvik lajava, jer u prirodi jesan brza na jeziku i volin pričati, ali sad mi odgovara tišina...
Po prvi put nakon dugo vrimena ja slušan...
Osluškujen, gledan i opažan...

I vidin sve tako jasno...vidin kroz ljude, i shvaćan jedno:
Ljudi bižu od sebe, od svoje stvarnosti...
Razvlaču osmijeh od uha do uha, a u srcu plaču..
Mene to više ne privlači...
Iskrena san prema sebi i pokazujen što osjećan, pa makar se to ne svidjalo ljudima oko mene, makar ih to pomalo i zabrinjavalo..

Virujen sebi...
I kad san čudna..
I kad san hiperaktivna..
I kad plačen..
I kad se smijen..

Znan da ću se ko prava Riba izvuči i izmigoljiti i kad je more uzburkano...
Jer to je moj teren, moje područje...
Koje zatvorenih očiju mogu proći..izroniti na površinu i ponovo zaroniti..
Duboko, duboko...

Sad plivan i more me tako opušta..
Moje more..

PS

- 17:18 -

Komentari (1) - Isprintaj - #