petak, 30.01.2009.
telepatija...
...i pogled se diže
osmijeh se širi
cilj se bistri..
čudo san tražila
čudo san i dobila
i to ono prvo čudo koje
mi se u životu
dogodilo
mater...
nevirovatna sposobnost
snaga...
osjećaj...
čvrstina
i topla rič
sve to u čudu od
žene...
zar san smila i posumljati
u to?
više neću...
veći dokaz ne triban
veći izvor snage
neću naći...
sad se triba naspavati
i pokazati joj
čija san ja
'ćer...
- 00:12 -
utorak, 27.01.2009.
manje je više....
Kako objasniti nevirnome Tomi da viruje da je to uskrsli Isus, a ne neki prevarant?
Kako objasniti svima oko sebe da je razočaranje jače nego ijedan osjećaj zadovoljstva koji san doživila u ove (skoro pa) 22 godine svog života?
Ljudi se vataju za glavu, u nedoumici..mislu da umišljan, želin pažnju...
Želin samo pomoć..
Čudo..
Pravo, veliko i ogromno čudo..
Spas u zadnji čas...
Da se dugogodišnji san
Vrati...
Razbistri pogled...
Cilj ponovno
Postane
Pokretalačka sila
Duha
I Duše...
Konstano čitan, ponavljan i učin da mora postojati određena svrha i cilj koji opravdava donošenje pravila različite vrste...dokle god pravilo slijedi svrhu, a forma ostane manifestacija sadržaja određene pojave-dobro je...
Ali, kad se forma u tolikoj mjeri osamostali da postane sama sebi svrhon, sve idje u potpuno suprotnon smjeru nego što je prvotno zamišljeno...
Mislila san da je što god ti izabereš sa dovoljno elana i želje i onog nedefiniranog osjećaja koji kaže «to je to», da je to uvik prava stvar...jer srce je nepogrešivo, vodi se najpreciznijin zakonon koji nikad neće biti napisan, al uvik će funkcionirati...
Al sad sumljan
Pitan se
Što bi bilo kad bi bilo?
Nakon 3 godine rada i truda, upisati 4. godinu faksa, gotovo bez prepreka i nemogućih ciljeva, u roku koji graniči sa nemogućon misijon...na faksu koji bi i najnormalnijeg čovika doveja do granice ludila, pitaš se:
Čemu sve ovo?
I moj trud i muka i sve?
Biće da je došlo do zasićenja, onog krajnjeg...nenadanog iznenadnog...
Samo da mi se prisititi osjećaja kad san bila mala i kad su mi ljudi govorili da na svaku iman odgovor ko da san odvjetnica, da moja mora biti zadnja...taj osjećaj je odlučija...
I doveja me do voga di san sad..
I sad mi on opet triba da se
Dignen...
- 20:14 -
nedjelja, 25.01.2009.
dodje mi ....
..da tučen glavon o' zid
deren se iz petnih žil'
al nigdi glasa...
samo podmukli osjećaj
bespomoćnosti..
bisa...
mučenja..
i što je najbolje
sama san si kriva
od početka
do sad...
kontrola nad vlastitin osjećajima
mi je najslabija
točka
bila i ostala..
sve dok jedanput
ne poludin...
pritvorin se u
vlastitu suprotnost..
stvora koji
nema osjećaj za
osjećaj...
neće biti dobro
na granici san
i već vidin kako me
neće biti briga
gazi ću
s gušton
ko što neki mene
oće...
na sve dobro što ja
svakome želin...
al'
what goes around
comes around...
nisan ja ta koja želi suditi
jedino što želin je
živiti
na svoj način
bez grižnje
opterećanja minornin stvarima
osjećaja tuge
u ovolikoj miri...
- 15:07 -
srijeda, 21.01.2009.
naočale
nosin ih odkad
sebe znaden
i nikad ih nisan vidila
ko nedostatak
doduše, sad nosin
leće
but, that's not the point
poanta je kad ti je kriva dioptrija
da ti je to jednako
ko da ih nemaš..
mučiš se
pokušavajući viditi
kad je dioptrija prava
kratkovidnosti ko da nema
niko nebi reka da slabo vidin
do -9.5
(zato su zaslužne leće, doduše )
neke stvari jednostavno volin kod sebe
ko tu slabovidnost..
kratkovidnost
gledala san na to ko na nešto
ščin mogu živiti
i živin...
tako ću isto i sa ostalin
)(naoko)(
nepremostivin stvarima...
eee...nisan ja baš za baciti
osmijeh i pozdrav od
PS
- 14:27 -
nedjelja, 18.01.2009.
crna
neboja suprotna
biloj
savršeno opisuje
moje misli
moje osjećaje i
strahove
nedostatak svitla
svrhe..
nade...
- 16:20 -
četvrtak, 15.01.2009.
quasi
volila bi moći
kontrolirati osjećaj
nemoći
koji stvaraš u meni
dok te nema
blizu
želin bi potpuna
prije nego se predan
toj nemoći...
- 23:21 -
subota, 10.01.2009.
suze
prilivaju se priko
obrazov
nepovratno
kadgod me ima
previše...
al volin taj osjećaj
preplavljenosti
obnavlja osjećaj
mene iznutra...
plakala san od
sriće
i opet uživala
u tome...
virujete li?
- 22:06 -
petak, 09.01.2009.
ima me...
bila san
pod staklenin zvonon
svoje nemoći
vrime je zaledilo
osjećaj nespokoja
i grča
odnekud san osjetila
miris mira
okus ljubavi
dodir lipote i
zvuk sna...
rane su žive
al nisu
neizlječive
otupija je osjećaj
samoće i
izgubljenosti
samo da me on pogleda
dirne srce
prepuno želje...
- 21:59 -