utorak, 27.01.2009.
manje je više....
Kako objasniti nevirnome Tomi da viruje da je to uskrsli Isus, a ne neki prevarant?
Kako objasniti svima oko sebe da je razočaranje jače nego ijedan osjećaj zadovoljstva koji san doživila u ove (skoro pa) 22 godine svog života?
Ljudi se vataju za glavu, u nedoumici..mislu da umišljan, želin pažnju...
Želin samo pomoć..
Čudo..
Pravo, veliko i ogromno čudo..
Spas u zadnji čas...
Da se dugogodišnji san
Vrati...
Razbistri pogled...
Cilj ponovno
Postane
Pokretalačka sila
Duha
I Duše...
Konstano čitan, ponavljan i učin da mora postojati određena svrha i cilj koji opravdava donošenje pravila različite vrste...dokle god pravilo slijedi svrhu, a forma ostane manifestacija sadržaja određene pojave-dobro je...
Ali, kad se forma u tolikoj mjeri osamostali da postane sama sebi svrhon, sve idje u potpuno suprotnon smjeru nego što je prvotno zamišljeno...
Mislila san da je što god ti izabereš sa dovoljno elana i želje i onog nedefiniranog osjećaja koji kaže «to je to», da je to uvik prava stvar...jer srce je nepogrešivo, vodi se najpreciznijin zakonon koji nikad neće biti napisan, al uvik će funkcionirati...
Al sad sumljan
Pitan se
Što bi bilo kad bi bilo?
Nakon 3 godine rada i truda, upisati 4. godinu faksa, gotovo bez prepreka i nemogućih ciljeva, u roku koji graniči sa nemogućon misijon...na faksu koji bi i najnormalnijeg čovika doveja do granice ludila, pitaš se:
Čemu sve ovo?
I moj trud i muka i sve?
Biće da je došlo do zasićenja, onog krajnjeg...nenadanog iznenadnog...
Samo da mi se prisititi osjećaja kad san bila mala i kad su mi ljudi govorili da na svaku iman odgovor ko da san odvjetnica, da moja mora biti zadnja...taj osjećaj je odlučija...
I doveja me do voga di san sad..
I sad mi on opet triba da se
Dignen...
- 20:14 -