..da tučen glavon o' zid
deren se iz petnih žil'
al nigdi glasa...
samo podmukli osjećaj
bespomoćnosti..
bisa...
mučenja..
i što je najbolje
sama san si kriva
od početka
do sad...
kontrola nad vlastitin osjećajima
mi je najslabija
točka
bila i ostala..
sve dok jedanput
ne poludin...
pritvorin se u
vlastitu suprotnost..
stvora koji
nema osjećaj za
osjećaj...
neće biti dobro
na granici san
i već vidin kako me
neće biti briga
gazi ću
s gušton
ko što neki mene
oće...
na sve dobro što ja
svakome želin...
al'
what goes around
comes around...
nisan ja ta koja želi suditi
jedino što želin je
živiti
na svoj način
bez grižnje
opterećanja minornin stvarima
osjećaja tuge
u ovolikoj miri...
Post je objavljen 25.01.2009. u 15:07 sati.