Priroda Djeca Mi

Evo ga, i prvo predstavljanje udruge GEA konačno se dogodilo.
Ljudi su se skupljali polako, već smo si mislili šta će biti, al, divno je to da nas je svih bilo gotovo četrdesetak.
Juhuhuhuhuuuuu!



Ovak otprilike izgleda djelomično popunjena ta divna Geina Bakina košarica zdravlja.



A ovo je u trenutku slaganja, doslagivanja i sve nešto, skupilo se puuno preedidvnih proizvoda, a ovo je par fotki Snježaninih tortnih kreacija :)









Ovdje se već polako skupljamo:)



Prvi dio još malo nepopunjen, ali i to se uskoro riješilooooo :)



Predstavljanje imanja.



Opušteni divani nakon svega.

Stvar je u tome da me oduvijek fasciniraju konji u snijegu.
A super mi je bilo gledati naše konjiće kako jučer uživaju i istražuju tu snjegovitu priču.



Pegaz u pažljivom tihotapac hodu kroz snijeg, odmah ujutro. Jako se veselio, od svih definitivno je najzaigraniji i najskakutaviji.




Divno prvo trčanje i uživanje. Patria i Pegaz.





Svi su jučer uvaljivali njuškice u snijeg, a maleni su ga grickali i bacakali se jer sve je tako mekano i mekano....



Pojilište.



Pegaz divni, tamni sa njuškom od bijelog snijega, zadovoljan, a iza ekipa kopa po snijegu i sve je tako jednostavno, lijepo, svi zadovoljni i u svome svijetu.

Bratac i sestrica - Plameni i Puma Perunika(kao da je iz Damanhura, jedno životinjsko, a jedno biljno ime:)
Ona je slatkica i prvi joj je snijeg. Ovdje su maksimalno povezani, kao što krdo uvijek i je, pokreti iza nas definitivno su ih skoncentrirali da vide što se dešava. Naravno da su to naši čoporasti psi u povratku s svojih lutanja po poljima.




Svi su stali u jedan kadar. Naizgled odvojeni, a svatko je baš tamo gdje treba biti i svi su povezani. Ta priča za-jedno je nešto što našu ljudsku obitelj tako postojano uče životinjske i biljne zajednice. Vjerujem da to Jedno stvarno živimo, svi zajedno, jednako važni...

Jutro je i tek su izašli van. Pegaz je prvi izletio, prvi došao do hrane, veseli se, ponosan na sebe i počinje svoj slavljenički ples.








Stribor i Siderela. Prvi dan ona je imala baš problema s hladnoćom. Njena rana, mada su mjeseci već prošli, i dalje curi, i sigurno je da joj slabi na određeni način organizam. Mišići su joj se nekontrolirano tresli na otvorenom, dok se organizam privikavao na vjetar koji puše i hladnoću sa svih strana. Ponosni smo na nju, tu hrabru kobilicu koja je tako puno prošla, sama, mi smo bili tu da je podržavamo i hrabrimo, ali ona je glavna i sama radila za sebe. Preživjela šok, vrućinu, muhe, groznicu, nemogućnost hodanja uopće, pokočenost noge, nije se nikad predavala, bila je prespora za krdo, ali uspjela je malene organizirati oko sebe i vježbala stalno, uporno i bez prestanka, naglo i jako smršavila bez obzira što je jela puno, prebrodila veliku naotečenost zadnje noge, dočekala zimu i hrabro stupa dalje, a možda i još nešto divno... To predivno biće može nam biti samo stalna inspiracija - što sve jedan organizam može. Klanjam se. Stribor je isto malo zapeo, veterinar je došao i sada i on funkcionira odlično, hvala Bogu.



Trk kroz snijeg :)



I Tufko za kraj. Honey kaže da mu je to prva fotka za oosobnu:)
Totalno super, cure su naravno bile u nekakvom trku, negdje, a majstor se doma odmara, on je takav lik, jednostavan i svoj.