Mi smo se saživili s našim konjima - prihvaćamo ih kao ravnopravna živa bića, prilazimo im s poštovanjem, s njima pokušavamo ostvariti komunikaciju i suradnju,
nikako im se nametati nasiljem, ozljeđivanjem, strahom, izgladnjivanjem ili mučenjem bilo kakve vrste kakvih smo se nagledali od kada smo se počeli interesirati
za konje i rad s konjima..
Za takav pristup je potrebno vrijeme, strpljenje i predanost.
Zauzvrat dobijete poslušne i psihički stabilne životnje koje neku radnju neće izvoditi zato što su na to primorane strahom, nego zato što će suradnju s čovjekom
prihvaćati kao dio igre i druženja u kojem neće patiti i biti ozlijeđena na bilo koji način i u kojem će vam pokloniti svoje apsolutno povjerenje.
Sigurno se pitate je li moguće pridobiti životinju da radi i surađuje s vama na taj način, a da ona istovremeno bude poslušna i sigurna za čovjeka...
Na našu veliku sreću - moguće je...
Ovaj čovjek je osnovao upravo baš takvu školu rada s konjima, a rezultati su zaista fascinantni...
Sjećam se da sam prvi put pročitala priču o njemu u jednom časopisu o konjima, ostala sam bez teksta, napao je ekipu u cirkusima kako radi s konjima. Vau, on mi je bio nešto nevjerovatno. Mislim si da je poprilično isključiv, vjerovatno i zadrt prema ljudima, prema konjima je zahtjevan, ali definitivno radi čuda s njima. Obučava ih svojom tehnikom kao najzahtjevnije škole za rad s konjima, ali ne trga ih. Ide nekom svojom stazom, prilično ekskluzivno, pomalo teatralno i ima svoj film. Jeeeee...
Potvrdio je ono što smo osjećali, a to je da se može i bez žvale, potaknuo je mene da si potvrdim mišljenje da jahanje na konju nije neophodno da bi se od konja puno dobilo. Stvar je u tome da je jahanje zadnje što ljudi s konjem trebaju raditi, a većina radi obrnuto.
I Nevzorov pokazuje da konj može plesati valcer ili što već na zadnjim i svim nogama, pokazuje da se to može i nenasilnim načinom konje naučiti. Ja si mislim - pa zašto bi pobogu konj ikada plesao ili radio tako neke gluposti, samo da uveseljava ljude, hmmmm...
On nam je guru što se tiče nenasilnih metoda treniranja konja.
Naša kobila Poezy je došla k nama kao plaho stvorenje koje se bojalo i zaziralo od ljudi.
Danas je ona mazna, poslušna i puna povjerenja...
Ovo je ona - ljubi se s Lukom
Mnogi nas nisu shvaćali, mnogi nas ni danas ne shvaćaju - jer to su svi su s konjima radili tako !
(Voljela bih takve vidjeti makar na jedan dan sa žvalama u ustima ili omčom koja im stišće posebno osjetljive dijelove tijela, dok ih netko vuče tamo amo, šiba bičem i pokušava im, na njima potpuno nerazumljivom jeziku, narediti što da rade...Da to je isto iz Nevzorovog filma "Enciklopedija konja". Neki dražesni gospodin u tamo nekom davnom stoljeću pokrenuo je svoju čudnu školu gdje je od polaznika zahtjevao baš to, vjerujem da ih nije puno školu pohađalo, ali oni koji jesu sigurno su jahali bez žvale, biča i drugih sličnih pomagala.
Tko ima želuca - nek pogleda što klasične metode čine konju)
No kako je cijeli naš bitak usmjeren prema životu u skladu s Prirodom i dubokom poštovanju spram svih njezinih Stvorenja, nama se nenasilan pristup činio jedini
prihvatljiv.
Na ovim prostorima smo pioniri u tome.
Od naših posjetitelja i polaznika naših radionica s konjima, očekujemo da prihvate, usvoje i primjenjuju ovu našu filozofiju.
Čovjek može jako puno naučiti od svake životinje, a pogotovo od veličanstvene i pametne životinje kao što je konj.
U svakom kvalitetnom uzajamnom odnosu rađaju se obostrane koristi.
Čovjek koji prođe našu radionicu, nauči prepoznavati govor tijela konja, nauči ga razumjeti i komunicirati s njim.
Takav čovjek stječe jedno golemo životno iskustvo na području neverbalne komunikacije, nametanja autoriteta, empatije
i još mnogo toga o čemu ćemo opširnije u nekim slijedećim tekstovima...
Evo nekoliko sličica koje govore o tome kako se prilazi konju.
Ništa se ne forsira - čekate da vas konj prihvati, da stekenete njegovo povjerenje i kada se osjeti
sigurnim - on prilazi vama...
Jako je važno naučiti i pratiti govor tijela konja.
Konji "govore".
Plameni-------------------------------------------------- Luka i plameni na polju
Dolazi i Perun------------------------------------------- Plameni i Stribor se igraju
Lijep, ali pažljiv razgovor------------------------------Patria i Želimir treniraju
Gotovo je i Želimir je pušta--------------------------On odlazi, ali Patria ga zadovoljno slijedi
Dolazi i Luka-------------------------------------------Tetoše se
I šapuću si....
Nose zajedno hranu za sve----------------------- Patria protjeruje Astru
Opušteno jelo----------------------------------------- Luka trenira Patriu
Više-manje ozbiljno--------------------------------------- Oni imaju svoj način
U istom časopisu o konjima pronašli smo i izvješče Hane Bobinac s jedne radionice Monty Robertsa. Pomislila sam si, super, ta žena sigurno super razmišlja, kak bi bilo dobro raditi s njom. Tada je to bilo nezamislivo, ali za nekoliko godina Hana je došla k nama i radi s nama i našim konjima. Čudo.
To je jedna stvarno SuperŽena koja puno radi na svom znanju, praksi i puno nam je pomogla, a nadam se da će i dalje.
Hana na otvorenom „lovi“ Pegaza, a Luka radi s Plamenim
Hana Pegazu privlači pažnju--------------------------- Glada ju, ali nije siguran
Još nije siguran-------------------------------------------- Slijedi ju sa sigurne udaljenosti
Provjeravaju jedno drugome granice strpljenja...
Hana radi s Pegazom----------------------------------- Luka ju oponaša s Plamenim
Luku je krenulo - Plameni mu prilazi...
Hana je stekla Pegazovo povjerenje i on joj prilazi
A sad slijedi malo zabave...
I na kraju nešto za sjesti i pogledati iz čistog užitka
!
