Pripadan tebi

srijeda, 28.03.2012.

SUNČEVA NEVJESTA







Proljeće je, sve cvita, miriše. Travnjake su pokrili mali, bili cvitići. Skromni, majušni, nježni. Ka dica od njih smo pravili vjenčiće, narukvice. Kao malo starije, čupkale smo latice „Voli, ne voli „.








Tratinčica, najčešći livadni cvjetić, zbog oblika cvijeta koji podsjeća na sunce, poznat je i pod imenom sunčeva nevjesta. Latice se otvaraju čim ih obasja sunce a zatvaraju kad zađe.








Koristi se u narodnoj medicini kao djelotvorno ljekovito sredstvo kod upale jetre, žučnog mjehura, žučnog kanala, za zarastanje rana, ublažava grčeve, bolove. Služi kao sredstvo za iskašljavanje i protiv prehlade. Usitnjeni mladi listovi služe pri lječenju rana i modrica.
Upotrebljavaju se svi djelovi biljke, ali se listovi i cvjetovi beru odvojeno i suše u sjeni na prozračnom mjestu.








Primjenu je našla i u kulinarstvu. Priprema se kao salata, namaz ili fritaja a cvjetnim glavicam,a mogu se ukrasiti mnoga jela.
- 08:08 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.03.2012.

NEŠTO ONAKO, USPUT







Počeli su nam pomalo pristizat i prvi gosti. Trg je pun stranaca, razgledali su i naravno fotografirali. Jedno od zanimljivih i atraktivnih mjesta za slikavanje je naravno, klimavi Čiovski most sa kojeg se vidi cila riva i grad.
I bojim se da su te fotografije jedino šta će ovi ljudi ponijet sa sobom.
Jer u gradu jednostavno da i žele nemaju di ostavit kune. Grad je jednostavno prazan, grad duhova.








Kroz kalete skoro nigdi nikoga. Pogotovo kad pomalo počme padat mrak. Skoro pa je jezivo prolazit gradom kad po kamenu čuješ samo svoje korake, škripanje škura. Zatvoreni poslovni prostori, izlozi prekriveni bijelim papirom sa natpisima „ Iznajmljuje se“. Na prste jedne ruke bi mogla izbrojit dućane koji rade.
Da želite prijatelje izvest na večeru jednostavno nemate di. Grad nestaje!








Kad vidim ove ljude i njihovo oduševljenje na licu uvik promislim.... Bože, odakle su došli a samo mogu škljocat.
I čudim se kako su uopće došli.








E, da, bila sam u Splitu na sajmu GAST. Šetuckali smo okolo, razgledavali, parili oči na kulenu, slanini, salamama, kušala sam sir, imotsku tortu, gledala kako se prezentiraju županije, gradovi, općine, susjedne države.
I ostala bez riči prid štandom grada Trogira i Turističke zajednice. Ma malo je reč bez riči, ja sam jednostavno bila zadivljena. mad puknucu headbang
Eh, naravno da malo zezam.
Trogir uopće tamo nije prezentiran. Pa šta će nama tako nešto, jel da?
Ili su me možda oni zamamni mirisi zamantali pa ga nisam primjetila.






- 11:04 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2012.

PO ŠKRAPAMA




Moram priznat da me ono penjanje po brdu umorilo. Bolila me svaka košćica, ruke, noge. Ali to nije razlog da ne krenemo u nove radne pobjede. He he.... rofl
Ovaj put krećemo u šetnju vanjskom stranom Čiova. Oseka je i laganini šetnja se pretvorila u skakanje po škrapama. Pravi škraping. I ovo je dobar trening za noge.








Slušamo i gledamo more.











Izbacilo je u škrape ježiće.














Osim ježića našla se tu i lipa kolekcija šlapa, boca i svakakvog ljudskog odpada.














S jedne strane lipo, s druge grubo.
Baš ka i život.
- 10:43 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.03.2012.

VEČERA ZA PET

Na prvo pentranje po brdu i branje šparoga obično idemo na Krban. Malog diva smo ostavili uz cestu i laganini krenili putićem. Već na prvi pogled primječujemo promjene. Ne znam je li u pitanju recesija ili ne, ali vidim da je stara trišnja izvađena, posađen je bob, kapula, okolo su košnice. Priko puta dva čovika nešto kopaju, sade.
Idemo dalje putem. Drača i kamenjar je raskrčen, posađene su masline, naranče, smokve.
Pazimo da nešto ne polomimo i penjemo se dalje. Pentram se po kamenju, zavirujem u grmlje i draču. Iz jednog grmića pogledao me majur, okrenuo se i odpuzao, on na jednu stranu, ja na drugu.
Pogled odozgar je prilip. More, borovi, rijeka i trska..... sve na jednom mistu.














Još se malo pentramo i onda objavim. Dostaaa! Ajmo pomalo nazad. Imamo dovoljno za večeru.
Spuštamo se i usput pročakulamo sa nekim ljudima. Lagano se cestom uputimo put auta a iz rascvitalih vočki čujemo: Evalaa!
Mahnem. A i ovih blogera svugdi ima. cerek
Šparoge sam očistila, oprala, ubacila u vrilu vodu, začinila sa maslinovim uljem, dodala tvrdo kuhana jaja i bila je to večera za pet. njami
- 11:33 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

srijeda, 14.03.2012.

MIRIS PROLIĆA

Sunčana, topla nedilja. Opuštajuća šetnja uz zapljuskivanje mora i miris prolića u zraku. Napajanje očiju prilipim slikama i bojama.


























- 08:07 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.03.2012.

PETICA




Sve je počelo sasvim slučajno. Za uho mi je zapela nepoznata rič i u potrazi za značenjem dolutala sam do naslovnice Bloga, one stare. I našla se u moru nekakvih imena, pomalo neobičnih, često i sasvim šašavih. Di god sam prošla mišem, sve linkovi do nečeg, pojma nisam imala di klikovi vode. I izabrala sam jedan koji me očito navuka na sve ovo. Neko vrime sam samo u tišini čitala, vrlo brzo skontala da je u pitanju netko koga poznajem, i pomalo se odvažila anonimno ostavit komentar. Evo i sad se smijuljim na te moje prve korake u blogosferi. I baš mi je bija gušt pisat otkačene komentare.





I onda, prije točno pet godina, nasta je blog pod imenom Pripadan tebi.
U tih pet godina dogodilo se svašta, i u životu i na blogu, lipog i grubog. Dobar dil života je osta zabilježen ričima i još više slikom. I guramo tako naprid nas dvoje, moj blog i ja, nekad bolje, nekad gore. Ponekad zbunjeno, često grintavo i ljuto, kuharski raspoloženo, sneno i sanjarski obojano, razumljivo samo meni, šturo novinarski.
Dosta postova je iza mene, puno, puno slika, dosta naslovnica i priličan broj komentara. I baš ti komentari su me uvik veselili.
Mogla bi sad dosta nabrajat i pisat romane, ali ne bi to bija moj stil. Nisan ja od puno riči.
Zato, veliko Hvala svima vama koji me još uvik pratite.
- 08:16 - Ostavi trag (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2012.

CVITIĆ

Sretan Vam Dan žena!
- 12:26 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević