Marketing
NEŠTO ONAKO, USPUT
Počeli su nam pomalo pristizat i prvi gosti. Trg je pun stranaca, razgledali su i naravno fotografirali. Jedno od zanimljivih i atraktivnih mjesta za slikavanje je naravno, klimavi Čiovski most sa kojeg se vidi cila riva i grad.
I bojim se da su te fotografije jedino šta će ovi ljudi ponijet sa sobom.
Jer u gradu jednostavno da i žele nemaju di ostavit kune. Grad je jednostavno prazan, grad duhova.
Kroz kalete skoro nigdi nikoga. Pogotovo kad pomalo počme padat mrak. Skoro pa je jezivo prolazit gradom kad po kamenu čuješ samo svoje korake, škripanje škura. Zatvoreni poslovni prostori, izlozi prekriveni bijelim papirom sa natpisima „ Iznajmljuje se“. Na prste jedne ruke bi mogla izbrojit dućane koji rade.
Da želite prijatelje izvest na večeru jednostavno nemate di. Grad nestaje!
Kad vidim ove ljude i njihovo oduševljenje na licu uvik promislim.... Bože, odakle su došli a samo mogu škljocat.
I čudim se kako su uopće došli.
E, da, bila sam u Splitu na sajmu GAST. Šetuckali smo okolo, razgledavali, parili oči na kulenu, slanini, salamama, kušala sam sir, imotsku tortu, gledala kako se prezentiraju županije, gradovi, općine, susjedne države.
I ostala bez riči prid štandom grada Trogira i Turističke zajednice. Ma malo je reč bez riči, ja sam jednostavno bila zadivljena. 
Eh, naravno da malo zezam.
Trogir uopće tamo nije prezentiran. Pa šta će nama tako nešto, jel da?
Ili su me možda oni zamamni mirisi zamantali pa ga nisam primjetila.
Post je objavljen 26.03.2012. u 11:04 sati.