CIPELICE
Stare, bijele cipelice zamijenile su nove skitalice.
Pa sam ih odma prošetala kroz Grad, pridružila se jednoj grupi turista.
Prošla s njima priko ljuljajučeg mosta.
I đir priko rive, da ćute more i brode.
Poželile su cipelice skoknit na Kulu, ali…. vrata su zatvorena. Tako sam se ja a i svi ostali zadovoljili samo slikavanjem rascvjetanog kamena.
U kantunu oka primjetim sat. Hmm…. Dva puta dnevno imamo sigurno točan sat, a onaj drugi se i ne vidi. Zaklonile su ga prolistale grane.
Ko zna, možda se jednom netko sjeti da triba ovaj sat popravit. Možda.
Vrime je da cipelice krenu kroz kaletu, osjete izglancani kamen.
Sa zidića nas zavodljivo mirisno gleda jedna ruža.
A iz jednog dvora nam maše smokva.
U društvu stare škure pravi se važan jedan kaktus.
Oči su pune bojica i mogla bi još šetat kroz Grad, ali triba poć u spizu i pomalo doma.
|