Pripadan tebi

KAO SAN

Nježan, baršunast, rozi.
San.





Ponekad malo čudan.





Buđenje.

Sretan Uskrs.

BITKULA I AGAPE

Dan prije nego je trebao krenit za Zagreb gdje ga je čekala biskupska stolica, Augustin je želio provesti u molitvi sa sastrama, Bitkulom i Agapom. Nakon molitve Augustin je rekao sestrama: “Živite odane Bogu kao i dosada. Sva su zemaljska dobra ništetna, samo je misao na buduće vječno blaženstvo jedino pravo bogatstvo. Dižite oči često prema zvjezdanom nebu i bit ćete dobre i krotke. Tko nosi zvijezde u duši, svladat će sve zapreke i ukrotit najopakijeg čovjeka. Ti, Bitkulo, uzgajaj djecu u strahu Božjem, a ti Agape, bijeli moj lijere, budi kao i dosada ponos roda zbog svetosti i čistoće. “
Bitkula je slušala brata i već u glavi odredila koje će dragulje prodati za gradnju crkve Sv. Dominika.
Mlađa sestra, lijepa plavuša Agape odlučila je žrtvovati svoje snove i nade o mladom, crnokosom vitezu.
Nakon Augustinova odlaska Bitkula je prodala neka imanja i dragulje za gradnju samostana. Agape je žrtvovala još više, sve svoje je darovala za gradnju iste crkve i pošla u pustinjački samostan Sv. Andrije koji se nalazio na brežuljku otoka Čiova. Odatle je vidjela svoj rodni gradi crkvu u izgradnji koja je toliko značila Augustinu i Bitkuli.. U samostanu je Agape danju i noću pomagala duševno i tjelesno bolesnima. Često je imala vizije o bratu i razgovarala s njim kao da je s njom u čeliji. Kad su joj rekli da je umro nije vjerovala jer joj je on i dalje dolazio. Jedne noći Agape je tiho umrla. Bitkula je dugo plakala za bratom i sestrom. Pozvala je majstora klesara da izradi portal na crkvi.





Na portalu sitna Bitkula kleči pred velikim, svetim bratom.





U sredini je uklesana Gospa sa djetetom a do nje je Sveta Magdalena sva obavita kosom.








Ovo je još jedna trogirska legenda.
I sad još samo nekoliko riči o Augustinu Kažotiću.





Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260. Godine. Svoj život je odlučio posvetiti Bogu. 1277. Ili 1278. godine pošao je u dominikanski samostan. Bio je marljiv, darovit i nakon osam godina samostanskog života poslali su ga u bogoslovnu školu u Parizu, na Sorbonu.
1303.godine imenovan je zagrebačkim biskupom i u doba svoje biskupske službe učinio je mnogo za svoju zagrebačku biskupiju. Utemeljio je katedralnu školu I knjižnicu. Školu su pohađali i siromašni i bogati mladići. Kako je školovanje bilo skupo biskup je odredio da bogatiji moraju plačat školarinu a siromašniji se imaju i dalje školovat besplatno.
“ Tako su sinovi građana obrtnika davali u ime školarine o Božiću jednog kokota i četiri hljeba, o Uskrsu jedan sir i četiri hljeba ili umjesto njih 20 jaja.
Trgovački i plemički sinovi plačali su 12 dinara ili 6 dinara u novcu a u ime drugih 6 dinara nešto u naravi.
Velikaški su sinovi morali u tri navrata plaćati po 20 dinara i dati još kakav dar.
Dalje je određeno da učitelj mora sasvim jednako postupati kako sa bogatima koji plaćaju školarinu, tako i sa siromašnima koji ništa ne plaćaju. Ne bude li jednako postupao, gubi službu, a na njegovo mjesto doći će drugi učitelj. “
Augustin je bio poštovan i uvažen pa su ga plemići i redovnici uzimali za suca i posrednika u zamršenim parnicama. Biskupovao je u bogatoj zagrebačkoj biskupiji ali nije bio bogat. Razlog tome je bio šta su mu velikaši i plemići pljačkali crkovnu imovinu a dosta toga je i podijelio siromašnima.
1322. godine biskupija u talijanskom gradu Luceri ostala je bez biskupa pa je papa Ivan XXII imenovao Augustina novim lucerskim biskupom.Tamo je i umro već u prvoj godini biskupovanja 3.8.1323. Sahranjen je u samostanskoj crkvi Sv. Dominika u Luceri. Glas o svetosti blaženog Augustina raširio se ubrzo nakon njeegove smrti. Narod ga je ubrzo počeo štovati zbog ozdravljenja nijemih i opsjednutih.


Niša sa slikom u zidu kuće za koju se pretpostavlja da je Augustinova rodna kuća.

BUDI SE USPAVANI GRAD

Bliži se pomalo Uskrs. Prvi turisti počeli su pomalo dolazit. Oživila je riva, čuje se talijanski, škljocanje fotaparata.
Naravno, stari običaji se ne zaboravljaju pa tako i ovu godinu priređujemo dobrodošlicu u obliku raskopanih ulica i kaleta, zaobilaznih, alternativnih puteva priko parkirališta, uz more i novog okretišta za triestsedmu na staroj benzinskoj punpi koje je, čim je otvoreno, doslovno isti minut pretvoreno u parkiralište, pa tako često nastaje pravi kolaps kad onaj dupli bus ostane zaglavljen na cesti. Parkiranje na autobusnoj stanici, velikom pješačkom prijelazu na ulazu u Grad i traci za skretanje u Grad nekima je postala skroz normalna stvar. I još se ljute kad nađu čestitke ( kazne ) ispod brisača.
Ali, pustimo sad to.
Ajmo lipo napravit đir priko rive.

:-) IZ KAMENA

Pomalo štufo prolazim kroz kalete. Čak me i ova maca nekako začuđeno pogledala.





I onda me zagrli opojni miris jasmina. Razvuče osmijeh na lice.





Sa zvonika mahne smokve.





Iz before i stare škure roza zijevalica.








Iz kamena provire sićušni nježno rozi cvitići.





I zeleni listići iz kamena.





Žuti kaktusić.





I stara škura će uskoro bit u zelenom.

ODMOR

Kad se oglasi zvono iz škole, nakon velikog odmora riva i okolne kalete izgledaju kao da je prošla pijavica. Osim škartoca, plastičnih bočica, kesica, dica pobacaju i marende.
I tako s njihovim povlačenjem u školske klupe rivu zauzmu pernata stvorenja.
Sve mi se čimi da ćemo uskoro uz fast food dicu imat i fast food ptice.
Ovaj golub je ima sriću. Ostali ga nisu otkrili pa sam uživa u ovom komadu pizze.











Zato je na rivi šušurasto, gužvasto i bučno.
I ovde se ekipa okupila oko velikog komada pizze.








Ja san šef!











A onda se dogodila nekakva pomutnja.
Galebovi su pobigli.





I nastupili su golubovi.
Pa je nastala galama i borba crnih i bilih.

















Ostavila sam pernata stvorenja na miru. A meni je osta nakakav gorak okus.
Neko dijete je možda bilo gladno ili željno pizze.

FALI MI.....

U nedjelju smo odlučili iskoristit lipo vrime za laganini šetnju. Malo smo se provozali do Primoštena, parkirali i krenuli u obilazak priko Raduče. Zanimalo nas je kako to sad izgleda.
Iskreno, meni se baš ne sviđa. Možda će se s vrimenom oko priviknit.
Možda će ovo bit lipo. Možda.








Ali meni fale škrape i borići, male plažice za dvoje, šuškanje i kotrljanje kamenja, štrapanje.
A ima bit da fali i ovom galebu.
Zbunjeno je sta i gleda.





I klikta.... klikta. Kao da se ljuti.





Prošetali smo dalje, pomalo okolo mista i uživali u igri mora.


























Napunili sva osjetila.
Poštrapala i zamrsila kosu, tražila bojice, nadopunila karticu.

SITUACIJA.....

Situacija u polju, među narančama je..... travnata. Sve se lipo zazelenilo, ma milina pogledat. Ali samo pogledat.
I tako, došlo je vrime da triba zasukat rukave, bolje rečeno, obuč kratke rukave i sredit ovu travurinu. I malo mi je šta moran čupat svoju, još mi i susidova drača puzi priko zida.

E, da, bila san povirit priko zidića.
Mendule su skroz dobre.








Šipak je počeja listat.





Šljiva je obukla bilu vešticu.





Pužić je na mistu.








Rozi cvitići.








I oni već ocvali.





Meni ovo pari ka meduzini pipci.





I onda je bilo dosta slikucanja. Triba se uvatit posla. Ispod naranči se trava čupa, a ostatak.... kosilicu u ruke.
Imali smo i visinske nadzorne organe.





A sa jednog stupa me gledala jedna, onako na prvu bi rekla grlica. Kad sam malo provrtila po internetu, ima bit da je ovo Gugutka.





Pa se prošetala po žici.








I onda je nastala borba za misto. Lepršanje, nekakvo čudno glasanje.











I glasanje kosilice.
I jesi li ?
Jesannn! ( Slikala! )

PROLJETNI ĐIR

Ovaj put Zadar me dočekao u veseloj, šarenoj, proljetnoj haljini.
































Sa pjevom ptica.








Neobičnim slikama.





Šarenim leptirićima.








Svjetlucanjem mora.

PČELICE ORHIDEJE

U mediteranskom podneblju orhideje su dobro zastupljene jer im odgovara toplina. Uglavnom ćemo ih pronač na škrtim pašnjacima, vinogradima i maslinicima a rjeđe u šumama. Najviše ih ugrožavaju urbanizacija i upotreba pesticida u poljodjeljstvu.





Orhideje su jako zagonetne biljke. Ponekad godinama miruju i ne cvjetaju, negdje ih ima jako, jako puno a negdje ih je jako teško pronać.





Rod orhideja, Ophris, poznatiji je kao pčelice. Nekoliko je vrsta ovih malih pčelica, kokica. Koja je ovo, ne bi se upuštala u nagađanje. Neke od njih razlikuju se tek u nijansama, u vremenu početka cvatnje ili tek u gustoći dlačica na cvitiću ili njegovom obliku.