Pripadan tebi

BITKULA I AGAPE

Dan prije nego je trebao krenit za Zagreb gdje ga je čekala biskupska stolica, Augustin je želio provesti u molitvi sa sastrama, Bitkulom i Agapom. Nakon molitve Augustin je rekao sestrama: “Živite odane Bogu kao i dosada. Sva su zemaljska dobra ništetna, samo je misao na buduće vječno blaženstvo jedino pravo bogatstvo. Dižite oči često prema zvjezdanom nebu i bit ćete dobre i krotke. Tko nosi zvijezde u duši, svladat će sve zapreke i ukrotit najopakijeg čovjeka. Ti, Bitkulo, uzgajaj djecu u strahu Božjem, a ti Agape, bijeli moj lijere, budi kao i dosada ponos roda zbog svetosti i čistoće. “
Bitkula je slušala brata i već u glavi odredila koje će dragulje prodati za gradnju crkve Sv. Dominika.
Mlađa sestra, lijepa plavuša Agape odlučila je žrtvovati svoje snove i nade o mladom, crnokosom vitezu.
Nakon Augustinova odlaska Bitkula je prodala neka imanja i dragulje za gradnju samostana. Agape je žrtvovala još više, sve svoje je darovala za gradnju iste crkve i pošla u pustinjački samostan Sv. Andrije koji se nalazio na brežuljku otoka Čiova. Odatle je vidjela svoj rodni gradi crkvu u izgradnji koja je toliko značila Augustinu i Bitkuli.. U samostanu je Agape danju i noću pomagala duševno i tjelesno bolesnima. Često je imala vizije o bratu i razgovarala s njim kao da je s njom u čeliji. Kad su joj rekli da je umro nije vjerovala jer joj je on i dalje dolazio. Jedne noći Agape je tiho umrla. Bitkula je dugo plakala za bratom i sestrom. Pozvala je majstora klesara da izradi portal na crkvi.





Na portalu sitna Bitkula kleči pred velikim, svetim bratom.





U sredini je uklesana Gospa sa djetetom a do nje je Sveta Magdalena sva obavita kosom.








Ovo je još jedna trogirska legenda.
I sad još samo nekoliko riči o Augustinu Kažotiću.





Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260. Godine. Svoj život je odlučio posvetiti Bogu. 1277. Ili 1278. godine pošao je u dominikanski samostan. Bio je marljiv, darovit i nakon osam godina samostanskog života poslali su ga u bogoslovnu školu u Parizu, na Sorbonu.
1303.godine imenovan je zagrebačkim biskupom i u doba svoje biskupske službe učinio je mnogo za svoju zagrebačku biskupiju. Utemeljio je katedralnu školu I knjižnicu. Školu su pohađali i siromašni i bogati mladići. Kako je školovanje bilo skupo biskup je odredio da bogatiji moraju plačat školarinu a siromašniji se imaju i dalje školovat besplatno.
“ Tako su sinovi građana obrtnika davali u ime školarine o Božiću jednog kokota i četiri hljeba, o Uskrsu jedan sir i četiri hljeba ili umjesto njih 20 jaja.
Trgovački i plemički sinovi plačali su 12 dinara ili 6 dinara u novcu a u ime drugih 6 dinara nešto u naravi.
Velikaški su sinovi morali u tri navrata plaćati po 20 dinara i dati još kakav dar.
Dalje je određeno da učitelj mora sasvim jednako postupati kako sa bogatima koji plaćaju školarinu, tako i sa siromašnima koji ništa ne plaćaju. Ne bude li jednako postupao, gubi službu, a na njegovo mjesto doći će drugi učitelj. “
Augustin je bio poštovan i uvažen pa su ga plemići i redovnici uzimali za suca i posrednika u zamršenim parnicama. Biskupovao je u bogatoj zagrebačkoj biskupiji ali nije bio bogat. Razlog tome je bio šta su mu velikaši i plemići pljačkali crkovnu imovinu a dosta toga je i podijelio siromašnima.
1322. godine biskupija u talijanskom gradu Luceri ostala je bez biskupa pa je papa Ivan XXII imenovao Augustina novim lucerskim biskupom.Tamo je i umro već u prvoj godini biskupovanja 3.8.1323. Sahranjen je u samostanskoj crkvi Sv. Dominika u Luceri. Glas o svetosti blaženog Augustina raširio se ubrzo nakon njeegove smrti. Narod ga je ubrzo počeo štovati zbog ozdravljenja nijemih i opsjednutih.


Niša sa slikom u zidu kuće za koju se pretpostavlja da je Augustinova rodna kuća.