Pripadan tebi

ponedjeljak, 30.11.2009.

TIŠINA! SNIMA SE!

Kad sam u nedilju posložila slike i objavila post nisam ni slutila da se radi o jako popularnoj seriji u Britaniji, Doktor Who, sa velikim brojem fanova.
Kako je meni ta serija stvarno nepoznata potražila sam malo šta kaže naš svemočni internet.
Dakle, Wikipedija kaže:
Doctor Who je britanska znanstveno-fantastična serija. Emitira se na BBC-u od 1963. uz povremene pauze. Govori o pustolovinama tajanstvenog izvanzemaljca poznatijeg kao Doktor koji u svom svemirskom brodu, a ujedno i vremeplovu, TARDIS-u istražuje svemir i vrijeme, rješava probleme te se susreće s različitim čudovištima. Serija je ušla u Guinessovu knjigu rekorda kao najduže prikazivana znanstveno-fantastična emisija u svijetu. Posebna je po svojim maštovitim pričama, niskobudžetnim specijalnim efektima i po uporabi elektroničke glazbe. Serija ima kultni status u Velikoj Britaniji, ali i u svijetu.
Lik Doktora je isprva bio obavijen velom tajni. Sve što se o njemu znalo je da je on ekscentrični izvanzemljski putnik koji se bori protiv zla dok putuje kroz vrijeme i prostor u svom starom i nepouzdanom vremeplovu zvanom TARDIS (eng. Time And Relative Dimension(s) In Space). S vremenom je otkriveno da je Doktor jedan od Vremenskih Lordova s planeta Gallifreya. Kao takav on ima sposobnost regeneracije vlastitog tijela kada se nalazi u smrtnoj opasnosti.

Moram priznat da sad više nisam sigurna smijem li objavit fotografije sa snimanja.
Ali idemo redom.
Noć punog mjeseca i silovito jugo rano me izbacilo iz kreveta i krenem uobičajenim putem.
Mala Pjaceta isprid apoteke isto je promijenila izgled.

Krenem dalje uličicom, kroz vrata od Grada.

Nisam znala da je snimanje počelo pa sam se tako iznenada našla usred scene. Kao da sam zalutala u neko drugo vrime. A i ovo oblačno, tmurno nebo i jugo kao da su pridonjeli atmosferi.

Stanem sa strane. Gledam, slikam.

Scena se ponavlja nekoliko puta.
Odjekne Klap!
Tišinaaa! Snima se!
Utišajte mobitele!
Isključite fleševe!
Zgasim blic i slikam.

Uglavnom, koliko sam uspila razumit, Doktor je došao u Trogir. S prijateljicom i prijateljem trči kroz vrata Grada i treba doć do vremeplova. Kao šta sam rekla, nisam baš sigurna za objavljivanje slika, ali, scena je skroz otvorena, svi imamo fotoaparate i mobitele i nigdi nema znaka zabrane slikavanja.

Statisti strpljivo stoje i čekaju upute.

A sa mosta i iz Čiova to izgleda ovako.

Istim putem sam se vratila nazad.

A kako ovo ne spada u samo snimanje serije, evo i glavnih glumaca!

- 16:08 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.11.2009.

SNIMANJE

Subotnje jutro, oblačno. Kiša lagano sipi. Laganini, sa kišobranom u ruci krenem put pijace ( tržnice ).
I jutros pronalazim tragove huliganskih ispada. Prošlu noć se netko igrao šibicama i zapalio tende po kioscima. Oglasna ploča u gradu također je zapaljena.
Stvarno nemam komentara. Koliki luđak tribaš bit za ovo napravit?

S mosta bacim pogled na grad. Kraj stare ribarnice se nešto čudno događa. Namještaju se nekakvi čudnovati rekviziti, nešto se slaže, pila, nosi, pribacuje.

Kiša i dalje nemilice pada. A onda, poslije ručka kao da je netko rukom i gimicom pobrisao sve oblake sa neba. Izašlo je sunce.
Dakle, triba ić provjerit šta se događa u gradu.

Već sam pisala o tome da su se u Trogiru često snimale scene za filmove. Tako smo i nekidan u filmu Most mogli prepoznat scenu snimljenu u Trogiru i jednu u Segetu.

Pretpostavila sam da one jutarnje pripreme vjerovatno znače nekakvo snimanje.
Od cure koja je također slikavala sam doznala da se snima dječja serija za BBC.

Zanimljivo je bilo gledat slaganje ovih košarica, stolaca, kašeta, raznih rekvizita.

Inače, da se ne zabrinete ove životinjice, riba i sve ostalo je plastično.

Sve ima nekako tajanstven izgled.

Na trenutak sam zamislila gužvu na ovoj tržnici. Pogađanje.
Gurkanje. Gužvu.Viku.
- Jednu glavu kupusaaa! -
- 3 ribe! -
- 1 tikvu! -
Dičju ciku i trku priko pijace.

Ulaz u Grad je poprimija malo drugačiji izgled. Sa svom ovom razbacanom slamom, košarama, drvenim bancima i stolcima kao da se vratija u neko davno, davno doba.

- 07:42 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

petak, 27.11.2009.

NE ZOVU JE UZALUD....

Čarobnicom. Umjetnicom. Slikaricom.
Slatkom, mirisnom.
Jer tko osim nje može istkat ovako lipi, žuti tapet.

Crveni, sa žutim, rozim zvjezdastim uzorcima. Meni najdraži.

Toplo smeđi.

Sa rozim i žutim ukrasima.

Kako je tek gušt prošetat šuškavim lišćem.
Stat ispod stable. I slušat.
Šššš…..ššššš…..
Posljednji let.
Pa te lagano okrzne po kosi. Licu.

Pogledat u nebo obojano žuto.

Zeleno žuto.

Plameno crveno.

- 07:41 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

srijeda, 25.11.2009.

ČAROBAN DODIR

Ne da mi se više gledat u one grube slike.
A nešto mi se baš i neda pisat.
U glavi mi je nekako zbunjeno sivo.
Valjda se ćuti jugo.

I malo ovako, šareno, isprepleteno.

Sve mi je još nekako zapleteno.

I dok se ne rasplete,

Dok netko ili nešto ne napravi čaroban dodir……

Poljubac ostavljam. kiss

- 08:31 - Ostavi trag (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.11.2009.

NAKON BURNE SUBOTNJE NOĆI

A, ne, ne…..nije me opet pukla romantika. Ni snovi. Ono šta slijedi prava je java. Čak bi rekla i strava.
Dakle, nedjeljno jutro opet je osvanilo maglovito. Nije mi više štosno i napeto i krenem pomalo do dućana. U međuvremenu mi nešto padne napamet i produžim do grada, pa kroz park.
A u parku slike ajmemajko!
Nisam baš na ovo mislila, ali prizor me jednostavno ostavija bez riči pa sam napravila đir oko ciloga grada.

Ovo su ostaci tulumarenja po parkovima!
Ne mogu a da se ne zapitam znaju li neki roditelji di im dica provode noć?
Ako se dobro sićan u Zakonu stoji da je dici do 16. godina zabranjen izlazak vani poslije 23.00 sati bez pratnje roditelja ili starije punoljetne osobe.
Neki će vjerovatno na ovo reč kako se dica često vade na ono kako može ova, ona…..
I moje su koristile istu taktiku. Pa smo razgovarali, pregovarali, pogađali se. Često sam znala reč da ću i ja navečer izač vani, da ću doć povirit šta rade.

Mislim da postoji i Zakon u kojem se zabranjuje prodaja duhana i alkohola osobama mlađim od 18.godina. Isto je i sa točenjem alkohola u kafićima.
Pitam se drži li se itko tog zakona?
Da li netko uopće kontrolira sve ovo?
Zakone imamo ali ima bit da se oni ne provode.

Ili je stavrno postalo društveno prihvatljivo nalit glavu, oblokat se i bauljat po parku, gradu. Jer onda si naravno faca.
Zatvarat oči pred ovakvim stvarima. Govorit …. Nije moje dite!
I još uz to dat dici auto za večernji izlazak. A po Zakonu ni to se ne bi smilo.
Ne mogu od straha kad mi dite side za volan, da ne naleti na neku pijanu budaletinu.

Život je posta jako težak. Roditelji neprestano rade, trude se dici priuštit sve i svašta. Da prate korak sa ostalom dicom. I u tom neprestanom radu malo se zaboravilo na dicu. Dica su tako veći dio dana prepuštena sama sebi, često i ulici. Ponekad čak i bez toplog oboka. Nemaju s kim porazgovarat, potužit se, ispričat šta je bilo u školi.
A nije najvažnije dici priuštit najnoviji mobitel, i svaku godinu kupovat novi, imat nekoliko jakni, cipela i to po mogučnosti neke jako cool marke.

Dici tribaju roditelji i razgovor. Dici triba ukazat na prave vrijednosti, pokazat da roditeljima nije baš lako omogućit njihove hirove. Ukazat na mogućnost litnjeg zaposlenja. Znam da nije lako nać posal, ali nije ni nemoguće. Naučit ih da nijedan posal ako se radi pošteno nije sramota. A čak su i u ovome neki zakazali.
Pa tako neke mlade damice uzdignutog nosića prođu kraj cura koje rade na štandu.
Ma da…. mogla bi ja sad ovako pisat i pisat.
A bojim se, nikakve koristi. Samo sebe snervam.

Za kraj…. malo magle!

- 07:41 - Ostavi trag (33) - Isprintaj - #

subota, 21.11.2009.

NOĆAS SAM.....

Noćas sam ti dodirnula lice.
Šapnula nešto,
Tiho, nježno.

Mazno, zavodljivo
Okrenula se u zagrljaju.
Prstom lagano dotakla ti usnu.
Rukom kliznula niz leđa.

Sklopila oči.
Naslonila glavu.
Slušala.
Tvoje otkucaje.

Probudila se s osmijehom.
I praznim jastukom.

- 08:06 - Ostavi trag (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.11.2009.

MAGLOVITO

Kad pomalo nestane inspiracije vrime se pobrine za nove slike.
Tako je jutros osvanilo pravo jesensko, maglovito jutro. Prominilo vizure grada.
Slike su postale tajanstvene. Neobične.

Sveti Ivan zaogrnut maglenim plaštem.

Koja je ovo ura?

Pogled kroz vrata.

Možda su na rivi i gusari!

Nema Splita.

Ribarit se mora.

Jarboli!

Provirilo je sunce!

- 10:44 - Ostavi trag (35) - Isprintaj - #

utorak, 17.11.2009.

BRANJE, TKANJE

Sunčan i topal vikend bija je kao stvoren za berbu maslina. Berbe su nam uvik bile razlog za okupljanje, smih i zafrkanciju. Ovogodišnja berba bila nam je skroz drugačija. Nismo bili u uobičajenom sastavu i sve je bilo nekako drugačije. Jesmo se mi i nasmijali i zezali ali sve je to imalo prizvuk tuge.
Kvragu, nemogu to bolje objasnit, ali nije ni važno.

Ženski dio ekipe je bija zadužen za malo manja stabla, a muški za skale.

Prvi dan smo brali oblice i to je baš gušt. Ka da se beru šljive. Velike, modre.

Drugi dan su nam ostale talijanke. A te masline su skroz neke čudne. Jedno stablo skroz crno, drugo zeleno a na trećem plodovi ka koprive.

Ali u zafrkanciji se na sve zaboravi. Posebno me oduševilo šta su me i ovi mladi odlično pratili u zezanciji.
Naravno, najprije se uvati uđir onoga ko se najviše ljuti.

- A dobro, zašto vi mene stalno slikajete?
- Da zašto? Pa stavit ću te na fejsbuk. I onu malu ću pozvat za prijateljicu.
Naravno, kad se družiš sa mladima i zafrkancija poprimi moderniji oblik.
- Ma teta Čiovka, nemate vi pojma o fejsbuku. Vi neznate internet ni upalit!
Na ovo san skoro pala sa stabla.

Kad sam se poželila malo mira uspentrala san se na stablo. Malo guštat u tišini.
Pogled odozgar.

Naravno, u svemu ovome se našlo vrimena i za slikavanje svega i svačega.

Na kraju sve triba skupit, masline ubacit u siće, vriče i pribacit doma.

Nakon rastezanja, pentranja, potizanja grana, friške arije dobro se i ogladni. I kad se drobčići lipo napune ponovno na posal. Sve pobrano triba očistit od grančica i listića.
Naravno, ekipa je ovde mene uvatila uđir, ali kako meni sve prođe kroz smijanje vrlo brzo su i odustali.
Nakon svega ovoga jedva dočekate tuširanje i postelju.

Na kušinu “Tkanje života”.
Negdi sam po sredini knjige, taman poglavlje koje me interesira. O smrti bližnjih.
Pri samom početku sam napisala kako ne znam bolje objasnit. Ovo je ono šta sam tila reč.
“ Psiholozi su, naime, utvrdili kako negativne ili bolne emocije mogu postojati usporedno ili istodobno uz pozitivne ili radosne. To znači kako istodobno možemo duboko žaliti što netko nije više uz nas, a da smo istodobno sretni zbog posla koji smo uspješno obavili, prijatelja kojeg smo sreli nakon dugo vremena ili proljetnih kapi kiše na svome licu.”
Tuga nam je bila u srcu a bili smo zadovoljni zbog obavljenog posla. A ja posebno zbog mladih koji nisu zaboravili I dali su nam ruku.

- 08:11 - Ostavi trag (25) - Isprintaj - #

subota, 14.11.2009.

MOJ TROGIR

Danas je Blagdan Svetog Ivana Trogieskog.
Dan grada!

MOJ TROGIR
( dio pjesme )

Trogir je užasno tužna pjesma na kiši
Trogir je zvijezda koja se nazire kroz kamenu ružu
Trogir je u pličini naopaka slika
Trogir je san što su ga odsanjali vjekovi
Trogir je samostan u kojemu se čuje kako moli prošlost
Trogir je prastara rana prepolovljene duše
Trogir je utvara od koje se može živjeti i umrijeti.

Mirko Slade Šilović

Volim ga!
Tribam li više to ponavljat?

Volim kad me ujutro bude zvona moga grada.
Onako lipo, zvonko, iz daljine.

Volim svaki njegov kamen.
Staru, dotrajalu kupu.
Škuru. Neopituranu, staru, raspucalu.

Čak i štekate. Prazne i pune.
Klupe. Kalete. Mokre i pune lišća. Crvenog i narančastog.

Rivu. Punu, gužvastu i šušurastu.
Praznu.
Kad se čuju samo moji koraci.
Kad je na rivi samo jedan brod.
Kad je Pijaca puna furešti.

Volim jutarnji mir kad prođem kroz kale.
Kad mi iz butigi mahne naš svit.
Eeee, a di ćeš?

Sakrivenog, tajanstvenog.
Mističnog.

Zatvorenog. Kuriožastog.
Tihog i glasnog.
Okrutnog i nježnog.

Volin rivu okupanu suncem.
Kad priko Kule padaju zadnje zrake.
I one lipe, zalaske sunca.

Volin ga čak i ovako raskopanog i nikakvog.
Volin ga uvik.
I zauvik!

- 07:43 - Ostavi trag (16) - Isprintaj - #

srijeda, 11.11.2009.

SEZONA KOPANJA

Sa završetkom turističke sezone počinje sezona kopanja. Naravno, riječ je o nastavku polaganja cijevi u sklopu projekta EKO Kaštelanski zaljev.
Za nas u Trogiru to znači ponovno prometne gužve, nova regulacija prometa, znakovi, semafori, kopanja, ograde, preusmjeravanja. Novi prometni pravci, obilasci, novi pješački prijelazi. Grintanje, bogavanje, slanje u materinu, pokazivanje srednjeg prsta, petavanje rogi, trunbetanje.
Jednostavno, triba se naoružat strpljenjem.

Prije polaganja cijevi i bilo kakvih radova na teren izlaze arheolozi.
Prije par dana Neverin nam je pokazao kako je izgledao jedan njegov radni dan u Slavoniji. U Trogiru to izgleda malo drugačije.
Najprije ćemo se vratit tamo negdi u dvanaesti misec prošle godine.
U iskapanjima između ribarnice i pijace arheolozi su otkrili ostatke nekadašnje ceste iz 14. i 15. stoljeća koja je vodila prema gradskoj jezgri. Bila je to tzv. kaldrma, cesta omeđena kamenim rubnjacima.

Ispod kaldrme naišlo se na antički sloj a u blizini je bila i antička bazilika oko koje su ukapani mrtvi.
Nekropola je najvjerojatnije nastala na samom izlazu iz antičkog Traguriuma. Pronađeni su ulomci i ostaci ljudskih skeleti.
Pronađeni ostaci će biti izloženi u trogirskom muzeju.

Otkriće ove ceste i grobova usporilo je radove na polaganju cijevi. Kako se približila turistička sezona prestalo se sa radovima i evo nedavno se ponovno nastavilo. Nastavak radova slijedio je na jako uskom dijelu ceste gdje jednostavno nije bilo moguće promet regulirat ni na koji način pa je tako napravljena zamjenska cesta preko dijela parkirallišta, uz more pa preko dijela tržnice. Da bi ovo bilo moguće sklonjeni su štandovi koji su bili postavljeni uz more i nekoliko štandova na pijaci.

I tako sad se auti iz pravca Segeta, odnosno, Šibenika, vozaju uz more a oni iz Splita zaobilaznicom, ili osobni automobile kraj srednje škole, policije, kraj Kapelice pa ugrad.

Prvi dan je bilo prilično zbunjenih šta vozača, šta pješaka.
Čak su se i ove mace cile zableušile.

Radovi su počeli, počela je i kiša. Kad je dignut sloj asfalta otkriven je nastavak kaldrme. Bar tako pretpostavljam, logično je. Šta će se još pronač, vidit ćemo.

Istovremeno s ovim iskapanjima, kopa se i u samom Gradu.
Ovo su sličice iskopa. Meni ovako naoko ovo izgleda kao nekakav bedem. Ali neću se bavit nikakvim nagađanjima. Pričekat ćemo šta kažu stručnjaci.

E, a kako meni vrag nije da mira malo san prošvrljala po internetu i pronašla podatak:
Na Fortinu su otkriveni ostaci zapadnog lica bastiona porušenog u vrijeme Napoleonove vlasti zbog higijenskih razloga. Slični nalazi se očekuju i na ulazu u grad.

I tako lipi moji, ukoliko ste željni gužvancije slobodno dođite u Trogir! sretan

- 08:04 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.11.2009.

U PROLAZU

Volim noć. Kad se čuje samo tišina. Kad lagano lupkanje po tipkovnici odzvanja po sobi uz tho, tiho rominjanje kiše.
Odavno nisam pustila prstima na volju. Da kuckaju i ispisuju trenutne misli. Čak mi se čini da i ne znam više kako to izgleda.
Pisat bez reda i poretka. Onako….. čisto bezveze.

Neke misli prilično su maglovite, nejasne. Kao u nekakvim okvirima. Zatvorene.

Mmmm…. Miriše mi pizza. Još jedna loša stvar ove proklete južine. Zabiješ se u kuću i samo se vrtiš oko špahera. Pa su cure konačno obe doma i uvatin se kužine iako i nisan baš nešto luda za kuvanjen. Pa se i vaga približila malo večoj brojci.

Za vikend, situacija skroz uobičajena. Red kiše, red sunca.
Ništa posebno.
Misli lete na sve strane. Pa bi tribalo skoknit i mandarinke pobrat. A kiša…. Sve ka neće i eto je, pada nemilice. Po kući posla stalno. Bezveznog, nikakvog. Glupog. Sve nešto radim a čini mi se da se ništa ne vidi. Ne znan samo odakle se stvara ona pusta roba za pranje. mad
Od svega mi je najdraže leć na dvosjed, pokrit se i čitat. Bar se vidi koliko sam stranica pročitala. thumbup

Idem malo obić portale. Znam da ništa pametnog neću pronač, ali eto. Više radi običaja. I usput povirit poštu. Ko zna….. možda san dobila kakvo lipo pisamce. sretan
Izbrisat one glupe spam mailove. Ljudi moji, koliko san love dobila. Svaku malo dobijen 9xx xxx dolara. Ma baš su neki, niko da ponudi milijun! rofl
A i prijateljici moran poslat recept.

Baš mi je bezvezno ovo trenutno lupetanje.
One nekakve pametnije, bistrije misli kao da vire iz prikrajka.
Čekaju. Nemam pojma šta. Možda ipak neko bolje vrime.
Ili neko drugo misto.
Da. Možda.

- 08:14 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

petak, 06.11.2009.

U MOME OKU.......

Sama na žalu.
Spava.

Na mojoj ruci.
Sanja.

U mome oku ruža.
Kamena.
Slana.

U mom srcu.....

- 08:06 - Ostavi trag (33) - Isprintaj - #

srijeda, 04.11.2009.

S KIŠOBRANOM U RUCI

Kiša. Jesenja. Pomalo dosadna. Pada cilu noć. Lagano, uspavljujuće.
Otvaram oči. Još uvik pada. Jutarnja kavica uz šuškanje kiše.
Ali kiša nije razlog za ostat u kući. Nisan od cukara, neću se rastopit.
Oblačim stare lewisice ali ne i bijele tenisice. Toliko šašava ipak nisan. Dakle, izvlačim čizme iz ormara , obavezni modni dodatak lunbrelu i pomalo put grada. Naravno, spremna sam na to da će mi neki sigurno reč da di me đava nosa po ovomen vrimenu kad mi nije potriba.
E, a meni se baš ne stoji u kući. More bit da mi padne napamet štogod pametnoga, iako sumnjan, ali eto. Nikad se nezna.
Pomalo dolazin na vrata od Grada i bacin pogled na rivu. Pa naravno. Jugo, kiša, i diže se razina mora. Plima.
A plima je na rivi ostavila svoj trag. More je samo sebe čistilo.
Uglavnom su to suhe grane, šiške, komadići drva. Ali bilo je i bočica, cipela, plastike.

Portela i pajol. Ko zna s kojega je ovo brodića?

Tirena okružena morskom šporkicon!

Proč kroz uličice za vrime kiše nije uopće jednostavno. Najprije je malo zajebano jer se ne mogu dvi lunbrele mimoić pa uvik netko mora svoju zaklopit. Ali to i nije nešto. Uličice su strašno klizave i ako nemate dobre cipele ne gine van dvostruki aksl sa nesigurnim prizemljenjem. Fali samo Milka Babović i njen opis. Klizačica Čiovka na sebi je imala stare Lewisice boje različka i jaknu boje mora prid neveru! rofl
Uglavnom, nisan pala, samo san smočila rebe!

Rozo lišće.

Male, crvene ružice.

Stolice i stolovi ukrašeni lišćem.

Cviće u parku još uvik cvita.

Ružmarin sa modnim dodatkom.

Put posut lišćem.

I pomalo priko mosta, pijace i ovih novih pješačkih prijelaza do doma.

- 08:06 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.11.2009.

ŽIVOTINJSKO CARSTVO

Vakula i ekipa najavili su prominu vrimena. Po nebu su se počeli skupljat oblačići, malo je zafriškalo.
Protekle dane smo guštali u suncu, bilo je stvarno lipo.

Vrime je berbe mandarinki. Triba malo protegnit noge i prošetat do Segeta.
I tako, napravin ja đir, prošetam kroz naranče, pa pokušam okolo pronač kornjaču. Kornjaču nisan pronašla ali me zato iz prikrajka promatra ovaj gmizavac. Uhhhhh….dobro, više ne vrištin i ne skačen okolo, ali isto nisam baš oduševljena kad naletin na njega. Isto se malo stresnen, naježin. Naravno, to me nije spriječilo da izvučem aparatić. Ovaj majur se pokaza kao jako miran model!

Jedna mala bubamara sakrila se na grančici.

I nije baš bila oduševljena škljocanjem. Pobigla je sa fotosešna.

Mali, šareni leptirić odlučio je svoja krilca odmorit na mojoj nozi.

Sagnem se ispod stable a sa jedne grane me gledaju neke veeeelike oči.
Pruža duge, štrkljave noge. Nisam baš neki poznavalac ovih životinjica ali mislim da je ovo bogomoljka.

Napravin još jedan brzinski đir. Otkrijem gnjizdo osinaca. A iz jednog grma šparožine provirila je šparoga. Kao da je proliće.

Pa neke male gljivice.

Cvitić se osušio. Kao da je napravio dredove.

A ova travčica, rasplela je svoje kose.

Eto, kod mene svašta ima. Životinjica kao da je proliće i osušenih jesenskih cvitića.

I sunce zarobljeno na brodiću.

- 13:01 - Ostavi trag (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.11.2009.

SJEĆANJE

Dani su sjećanja.
Mira i tišine.
Dani kad se prisjećamo naših dragih koji više nisu s nama.

- 15:31 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Moja lista

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
mulatkinja
Splićo
palamud
putGradine
pjaceta
Marionetta
Sredovječni
Twirl
Ericca
Yulunga
Sapunerija
Gorski vjetar
Blogdogg
Zvonka
Unca fibre

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

Nikola Milićević

LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu,

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore

kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

A. B. Šimić

ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević