Pripadan tebi

petak, 30.10.2009.

SLUŠAT ME

Želi li netko samnom
Samo sjest na klupu?
Slušat me.

Gledat more.
Slušat šuškanje lišća.
Ušuškat se.

Samo gledat misec.
Slušat šuštanje palme.
Slušat me.

Skupit se uz mene.
Zagrlit.

Samo dodirnit.
I gledat me!

- 09:56 - Ostavi trag (16) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2009.

OPUŠTANJE

Kad sam pisala prošli post nisam baš mislila da će izazvat veliku pozornost i opsadu bloga cili dan.
Današnji će zato bit laganini. Opuštajuća šetnja kroz grad.
Zaboravit ćemo na prometne poteškoče i gužve. Novu regulaciju prometa. Asfaltiranje. Skorašnja kopanja, zaobilazne puteve.
Samo ćemo šetat.
Malo priko Grada. Do rive.

Uporni ribič.

Pomalo priko mosta.
Nailazi neka jurilica.

Eeeee….. neće ići!

Okret. Ništa od prolaska kroz most.

Laganini šetnja kroz kalete. U potrazi za jeseni.

Plameno crveno lišće prekrilo je ponistre.

Trnoružica bi rado izašla vani.

Pa đir oko Grada.

Zažmirit lagano kroz trepavice.

Zalazak sunca.

Prisjetit se mladosti.

Pa malo priko rive.

Pomalo kroz Grad i doma!

- 07:33 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.10.2009.

NA KRAJU

U zbirci fotografija brodova imam veliki broj fotografija Marka Pola. O samoj nesreći neću pisat, dovoljno je da prolistate portale.
Slike su skinute sa 24sata.

Listala sam tako i ja. Čitala bombastične naslove. Povremeno se čudila neinformiranosti i neznanju, nagađanjima i pogađanjima.
Zna se tko na brodu ima zapovjednu odgovornost, tko je bio u gvardiji. Tehnički problemi, ljudska greška, alkohol, pospanost, umor, vrijeme? Šta se događalo na Mostu ne triba nagađat. Brod ima crnu kutiju i u njoj su svi podaci.

Pratila sam tako i komentare na članke. I virujte mi, iznenadila se količinom zlobe i zloče koje su neki komentatori izbacili na ekran. Jednostavno nisam mogla virovat. Imala sam osjećaj kao da su neki od njih jedva dočekali ovakvu nesreću da se mogu iživljavat I naslađivat.
Jednostavno je na površinu ispliva onaj sindrom di se svak u sve razumi.
Kladin se, da je nekima dat kirurški nož da bi rekli da znaju operirat srce!

Nešto slično kao kad se spomene Škver, pa neki odmah graknu…… Šta će nam škverovi?
Škverani su lijenčine, jebivjetri, neznalice, lupeži!
Moj komentar obično bude….. Zatvorila bi ja vas u srid lita na 60° u lim, na brod, pa bi vidili šta znači kusat škverski kruh!
Isto tako bi neke ljude tribalo ukrcat na brod i zatvorit u makinju pa da vide šta je pomorski kruh. Ja sam bila jedan put usrid lita u makinji i ni na kraj pameti mi nije to ponovit. Skoro san afanala i jedva sam dočekala izač vani.
Pa onda ne bi pljucali po pomorcima. Pijani su, kupili su diplome, bravete….. Jer ako je netko pogriješio, nisu svi.
Jer nitko od njih sigurno nije promislija kako je bilo putnicima i posadi broda.
I kako je to kad te usrid noći probudi mobitel.
Na jednom forumu sam pročitala dobar komentar: “ Ne razapinjite pomorce bez dokaza. Pričekajte rezultate istrage! “

I ne, ne znam šta je razlog.
Nisam pitala i trenutno ne želim znat jer na sve upite mogu mirne duše reč: - Ne znam!- I pritom ne lažem.

- 08:19 - Ostavi trag (30) - Isprintaj - #

petak, 23.10.2009.

MOGLA SAM.......

Od kad sam otvorila blog posljednja sedmica najduži je period u kojem nisam napisala niti riči. Jednostavno sidnem na stolicu, otvorim word i gledam u prazni papir. Ne ide, pa neide, pišem, brišem, ne mogu složit dvi normalne rečenice. Da ne govorim da ne mogu napisat nešto baš lipo. Pa sam jednostavno odustala.
Poželila sam tako da mi onaj prošli post, koji je ustvari bio rođendanska čestitka mome Mužu i zahvala šta čita, prati i trpi moje ispade priko bloga, ujedno ostane i zadnji. Bilo je trenutaka kad sam skoro kliknila na križić.
Motala sam se tu okolo, pratila, čitala a ni komentar nisam mogla ispisat.

A nije da nemam o čemu. Glava mi je prepuna.
Mogla bi recimo pisat o peglanju, pranju, kuvanju, slaganju i prislaganju ormara. Vječita inspiraacija nas žena. Sve puno a nemamo šta obuč. E, da, i meni se to događa. Ali, tako je dosadno više o tome pisat.

Ili recimo malo grintat na blogeditor u kome piše skice(1), a od skice ni traga ni glasa. O tome kako me svaki put skonšuma kad oću objavit post a on neda, o glupim spam nevidljivim komentarima i nevidljivim postovima. O tome kako kad upišem korisničko ime i lozinku obavezno izbaci – Blog stranica je uklonjena -. Prvih par puta san se stresla, a sad lipo recitiran beštime ( ovo sam samo malo fina, ovde zamislite kočijaške beštime ) po spisku i po nekoliko puta upisujen podatke. Pa to stvarno nije normalno! burninmad

Možda o tome da dica idu na fakultet već petnaest dana a još nemaju iksicu. Dolazi mi tako jučer Mlaja i priča kako je iz menze donila punu kesu mlika i sokića jer je na faksu bila cili dan. I mama, jedan momak mi je reka da bi neznan šta da za jedno mliko. Pa san sve razdilila. kiss
A Starija je prije par dana ostavila na referadi da joj izvade prosjek ocjena, kad je u četvrtak išla pitat je li gotovo dobila je odgovor da šta ona misli, da one ništa ne rade. Da će joj bit gotovo sljedeći tjedan. A njoj potvrda triba do utorka. Pa to je stvarno za popizdit. headbang

Pisat o politici, lopovima, aferama. Grozna tema i stvarno ne bi tila zagađivat ovaj svoj prostor s njima.
Gradonačelinik i Ljubavnica…. Pih….. samo mazanje očiju. Ma ne znam samo šta je čudno u tome da netko ima ljubavnicu. Ljudi moji, zgražamo se radi pizdarija a ljudi u Željezari, Škveru i još puno drugih firmi se bore za koru kruva. Danas je tako njima, sutra možda meni, mojima, prijateljima. A po portalima i teveu se raspravlja o nečijoj ljubavnici. puknucu

Predizborna obečanja, transparentnost, kukanje o praznoj blagajni…. Triba se uvatit posla a ne laprdat okolo.
Hmmmm…… možda da postavim pitanje: Kad će bobiji dobit plače?
Ma pitam gluposti!
Odgovor će glasit: Nema novaca…. Blagajna je prazna!

Tribala sam ustvari napisat dvi tri riči o našem malom hrčku koji je uginija prije dva dana. I baš nan je žal te male zvrčkaste životinjice šta nam se uvukla pod kožu. I da, pritom se pitam kakvi su to ljudi koji svoje ljubimce, pse i mačke mogu izbacit na ulicu? Pa me zadnjih nekoliko dana kraj ulaza dočekuje pet, šest pasa. Kvragu, bojim ih se, a žal mi ih je vidit onako napuštene, jadne.

Tema je bilo na pretek a riči mi nikako nisu izlazile. Mogla sam jednostavno sve svalit na bljakastu južinu koju danima već osjećam u kostima i glavi.
Ali nije južina uvik svemu kriva.
Možda mi je samo tribalo…… Ma ništa!
Kriva je ustvari jedna velika tuga i triba malo vrimena da sve prođe.

Kategorija posta:
Fotografija: Jesen u Trogiru
Osobno
Ženski kut
Seks/ljubav
Gastronomija zujo
Politika
Novac
I još puno toga!

- 07:38 - Ostavi trag (24) - Isprintaj - #

petak, 16.10.2009.

UZ TEBE ME VEŽE LIPI DIL ŽIVOTA

Pogled.

Dodir.

Zagrljaj.

Nježnost.

Ljutnja.

Suze.

Ples.

Osmijeh.

Ljubav.

- 08:03 - Ostavi trag (32) - Isprintaj - #

srijeda, 14.10.2009.

Brrrrr.... MALO JE ZAZIMILO

Danima se već najavljuje jako zahlađenje, snig. Malo je nevjerovatno zvučalo…. Kupanje, pa odma snig.
I tako, sve je pomalo počelo u ponediljak popodne. Uputili smo se vanka po skroz normalnom vrimenu.
Najedanput je počelo puhat. Nakon toga nas je kroz Kaštila uvatila kiša i krupa. A ja u kratke rukave, bez bičvica. Smrzla se skroz.
I čin san došla doma na postelju san uvalila debelu deku. I baš mi se bilo lipo navečer uvuč u postelju, skupit i zaspat. Probudila san se u neko doba. Puše, zavije. Klapa, lete pitari, poklopci, pitajtibogašta.
A u pstelji lipooo, toplo.
Dignem se tako ujutro, skuvan kavu. Bura i dalje zavije. Sidin za stolon, palma se savija, šuška.
Izać vanka ili ne?
Mislin se, mislin.
Kvragu…. Pa izlazila san ja vanka i po goren vrimenu.
Na brzinski otvaran ormar. Tražin nešto prikladno. Znan da nije zima nego samo probije do kosti.
Naravno, obavezni đir do Čiova.
Slika sa balkona i nije tako strašna.

Uputim se pomalo doma. Nisan mislila slikavat, ali pun most fotografa a ja da prođen bez okinit sliku! Nema šanse.
A virujte mi, i da ne puše nije ugodno stat na mostu koji se ljulja kad prođe obični, mali jugić. A tek kad puše! Ipak dugogodišnje iskustvo prelaska priko mosta daje neku sigurnost, pa san se ja uputila ovom stranom od Splita, a svi ostali su stali na onoj sigurnijoj. Nekoliko puta me gurnilo skoro priko ceste. Znan da me mater gledala sa ponistre, a šta će…. i ona je već naučila da kad je slika u pitanju ja ne razmišljan.

A kad se most zaljulja i kad naleti reful nastanu jaaaaakoooo umjetničke slike.

Riva prazna. Nigdi nikoga. Dođem do Kule, skoro me odnilo.

Kroz Grad tek tu i tamo poneki prolaznik.
Lišće pleše jesenski bal.

- 08:07 - Ostavi trag (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.10.2009.

ŠTUFO ME SMIŠLJAT NASLOV

Bija je ovo malo poduži vikend.
Četvrtak praznik. I uz to se slavija jedan rođendan. Bilo je malo smija, zafrkancije, slikavanja i baš dobre priče. Puhalo se u svićice.

Kupalo.

Ja sam svoju sezonu kupanja zaključila u petak.

Usput slikala ciklame na dva metra od mora.

I još neko lipo žuto cviće.

Subota ujutro. U Gradu na Pijaci se obilježava Dan kruha. Mališani trogirskih vrtića izložili su svoje radove i održali prigodnu priredbu sa pjesmicama i recitacijama o kruhu, brašnu i mlinu.

Subota na nedilju.
Došla je jesen.
Kišno i jaaaakooo, jaaakooo bučno!
Sivalo je, grmilo i pucalo skoro cilu noć.

- 08:10 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

petak, 09.10.2009.

POSEBNO NEŠTO

Slažem misli
pokidane,stare.
Teške.
Ispucane.

Sklapam riči
pomalo sjetne.
Isprekidane.

Tražim.
Osmijeh u oku.
Razigran.
Vesel.

Titraj u srcu.
Lagan.
Zanesen.

Tražim
Samo za sebe
Vrckavo nešto.

Posebno, lipo.
Posebno nešto!

- 08:07 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2009.

MALO MISTO UZ MORE

Sezonu kupanja smo zaključili a kako je vrime još uvik lipo triba iskoristit svaki trenutak za izač vanka, za prošetat. Pogotovo nediljon.
I tako smo se ovaj put uputili na jedno misto di nismo bili godinama. Laganini cestom do Marine i nakon toga uskom, zavojitom cestom priko brda.
Gledan tako okolo i sve se mislin…. Ala, šta bi bilo veselo da ja vozin i da mi naiđe autobus.
Zvirkan tako i tila bi nešto slikat…. ali…. nema se di stat.
Moj osobni vozač kaže…. Znan šta oćeš…. evo stat ću ali se nemoj stunbat nizdol pa da moran zvat 112!
Pogled na Trogir.

Kroz borove viri Kula.

Pomalo nastavljamo dalje, istim tempom. Okolo, po ogradama masline i šipci.
I kad smo došli na vrh, pogled na drugu stranu.

U daljini se vidi Moj otok - Drvenik, Šolta i Brač!

Malo ribarsko misto. Vinišće.

Spuštamo se pomalo u misto. U zadnje vrime dosta je toga izgrađeno. Ljudi se osim ribarstvom bave i turizmom.
Ništa spektakularno ovde nećete vidit. Ali zato je mirno. More čisto.
Okolo masline, naranče, mandarinke. Malo mi je čudno. Ovde su još skroz zelene, a moje skroz požutile.

I tako, prošetamo najrprije na jednu stranu, pa malo na drugu. Još uvik ima i onih hrabrih koji se kupaju.

Koće su vezane.

Pogled prema vanka.

Lagana, ugodna šetnjica i nakon toga pomalo istom onom uskom cestom.

- 08:07 - Ostavi trag (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2009.

MALO ŽUTILA

Na tajnoj lokaciji u Segetu nalaze se moje naranče i mandarine.
S vrimena na vrime triba poć povirit šta se s njima događa.
Mandarinke su počele pomalo žutit. I bit će ih dovoljno za nas i za prijatelje.

Naranče su nakon one velike kiše počele pucat. Valjda im ne odgovara previše vode odjedanput.

Sa ovom narančom odlučili su se osladit i ovi mali mravci.

Čak su počele puštat i mlade listiće.

Limuni su procvitali.

A okolo…. Isto cvitići.

I ne…. nisu ovo stare slike. Ovo je jesen u mom voćnjaku.

Osince ovaj put nisan slikala da mi se ne dogodi šta i Dalmati. S tom razlikom šta ja poslin uboda osinca moran odma na hitnu pomoć.
Ali zato sam uspila slikat ovog leptirića.

I mušicu.

Spužića.
To mi je nekako bilo sigurnije.

Osinci su me ovaj put zaobišli ali zato nisu komarci. Došla sam doma sva u plikovima. Pa to stvarno nije normalno. Ima bit da san ja kalamita za komarce. headbang

- 08:02 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

petak, 02.10.2009.

KAD POGLED POBIGNE

Litnje vrime se još uvik ne pridaje. Ujutro je po Gradu još uvik gužvasto, šušurasto.
U svakoj ruci bar mali digitalac. One sa topovima neću ni spominjat.
Šeširići na glavi. Tu i tamo maska na ustima, rukavice do lakta. A meni to baš bude smišno za vidit.
U šaldunskom zaljevu dva cruizera. Ovaj manji stalni je gost ponediljkom. Veći, baš i ne!

Popodne smo išli bacit đir do polja. Povirit kakvo je stanje sa narančama i mandarinkama. A kad smo već išli put tamo tribalo se spustit i u Selo!
Mislin na Seget, naravno! cerek
Malo bolje pogledat ovu grdosiju.
Crystal Serensity. 250 metara dužine, 36 širine, 655 članova posade, kapacitet 1070 gostiju, 21 čvor brzine

I tako, sila san na mulić.
Gledan….. a cruiser ka i svaki drugi.
I smijuljin se.
Asti sto…. Da je mene tamo uvalit!!!!
Na velikon brodu ja san totalno zbunjena! Pogubin se u roku odma! Triba mi bar dva dana da skontan di je šta.

I dok san tako škljocala uleti mi ovaj daskaš.

Pa mi oko pobigne na zapad.
Na zalazak sunca. zujo

I stvarno nisan kriva šta su se tamo našli i daskaši!
Ozbiljno!

- 08:28 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Moja lista

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
mulatkinja
Splićo
palamud
putGradine
pjaceta
Marionetta
Sredovječni
Twirl
Ericca
Yulunga
Sapunerija
Gorski vjetar
Blogdogg
Zvonka
Unca fibre

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

Nikola Milićević

LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu,

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore

kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

A. B. Šimić

ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević