Pripadan tebi

ZABORAVLJENI TROGIR

U utorak navečer u Muzeju Grada otvorena je izložba Zaboravljeni Trogir. Izložbu je postavila Goranka Tomaš. Priča je to o jednom starom, skroz drugačijem Trogiru. Priča je to o Trogiru kroz stare predmete.
Priča je to o karu, konju, konobi, kotlu za pečenje rakije, maškaduru.
Ja se još uvik sičan kad bi kar i konj prolazili priko mosta. Čulo se klapanje konja a oni malo spretniji bi čekali kar i skakali za napravit đir.
Priča je to o životu u kaletan, pranju robe u maštilima, tiramolama, okupljanjima kraj ribarnice, po konobama, kraj kotla, pomaganju susidima u trganju grožđa, pravljenju rakije. Svađanju, ljutnji i škandalima koji bi za desetak dana molali.... i sve bi bilo po starome.
Priča je to posebna, lipa, topla. Sa dušom. Jer svaki ovaj predmet kao da priča neku svoju, zaboravljenu priču. Skrivenu. Svaki ovaj predmet čuva se sa velikom ljubavlju.
Osti, blanje, stege, igle za krpljenje mriža, siknjice, krtoli, žmuli, bocuni.
Mudante, tavaje, tavajoli, povoji, koltre, koltrine, šugamani.








Grad je okupan paletom
Narančasto žutih tonova,
svugdje tišina,
samo se čuje škripa starih,
nepodmazanih kotača kara,
I topot konjskih kopita,
Poput neke slatke ali i grube melodije
Koja se ponavlja iz dana u dan,
Iz godine u godinu…,
I tako se budio ovaj grad
U jedno sasvim drugo vrijeme
Koje i nije bilo u tako davnoj prošlosti
Ali je eto, sasvim iščezlo
A sada nam ostaju samo sjećanja
Koja ne treba zaboraviti
Za sve one generacije poslije nas…

Goranka





TROGIRSKA PUČKA KUĆA

Tipična kuća naravno, napravljena je od kamena. U prizemlju se nalazila konoba. Na katu su se nalazile sobe a u potkrovlju kužina sa kominom di se kuhalo.
Tu su se nalazili banci, drvena škancija sa latenin pijatima, kacijolan, čašama.


























KONOBA

Svaka kuća imala je konobu. Služila je kao sprema. U njoj su se nalazile bačve, turanj, banci, demejane, bukare, košare.











RIBARI

Nekad je ribarnica bila glavno prijepodnevno okupljalište. Ribarske mriže bi se razvukle i krpile priko rive. Jegulje su se vatale u Foši, poslije kiše, a lošćura je bilo od Lokvica do Divulja.











STARI ZANATI

U Trogiru se živilo i od zanata, a meštri koji su imali radione bili su cjenjeni kao profesori ili doktori.

















I za kraj:
Ovo su elementi prošlosti ovog područja koji ne smiju biti zaboravljeni i kojih se ne treba stidjeti jer i ako je nekad bilo teško živjeti i puno toga se nije imalo; danas mi lakše živimo, a sve ovo postaju lijepe uspomene ovog kraja i nijednog drugog... I to je identitet jednog mjesta ili kako se to moderno kaže brend.
Goranka